Skoro tri desetljeća je protutnjalo od prvog susreta Biohazarda sa Zagrebom. U rock klubu Remetinec bili su jedna od prvih stranih rock atrakcija koja je napokon navratila u Hrvatsku nakon rata koji nas je tada privremeno izbrisao kao koncertnu destinaciju.
Tako da su i meni kao klincu bili i prva profesionalna fotografska gaža za lokalne novine. Dakle u vremenima dok su vijesti dolazile s papirnatih stranica, a ne džepnih i računalnih ekrana. A snimalo se na film, pa su vam čak i plaćali za taj spoj užitka s poslom. Za one koji nisu upućeni u bend, Biohazard je bio jedan od bendova koji su obilježili turbulentne devedesete. Brutalni i inovativni s dva vokala, bili su jedan od prvih bendova koji je uklopio elemente hardcorea, metala, punka i hip-hopa u svoj prepoznatljivi zvuk urbanog polusvijeta Brooklyna. Bande, droge i nasilje, kao protuteža hardcore sceni Los Angelesa. Bruklinški se bend vrlo brzo izdvojio na sceni pa su uslijedile i brojne suradnje poput one, za mnoge bendove devedesetih dobro zapamćene od fanova, na soundtracku za film “Judgement Night”. Na vrhuncu slave, band se lagano ugasio iz vrlo zanimljivog i bizarnog razloga. Naime, basist i vokal benda Evan Seinfeld oženio je porno glumicu Teru Patrick te glazbenu umjetnost zamijenio onom filmskom…khm… za odrasle. Evan se pojavljuje i kao Jaz Hoyt u HBO-ovoj zatvorskoj drami “Oz”, a nakon prekida s Terom, privremeno za suprugu uzima i drugu porno glumicu. Međutim, očito s godinama afiniteti i mogućnosti i u toj industriji opadaju, pa se nakon kojeg desetljeća pauze Evan ipak odlučuje vratiti prvotnoj strasti i okupiti natrag bend uz dovoljno dobar povratnički album „Divided We Fall“. I tako je Zagreb po drugi put imao čast ugostit Biohazard, a ja se iz besmislenog razloga pokušavam sjetiti jesam li prije do sada bio na koncertu nekog bivšeg …hm…porno glumca.
Godine su na svima učinile svoje, iako se čini kako je na Evanu Ozempic bio mnogo uspješniji nego na našem premijeru. Ali mora se priznati da su dečki na stageu bili jednako žestoki kao i prije tridesetak godina i pravi početak je bio zapravo druga stvar kada je kroz dvoranu protutnji žestoki zvuk nostalgije uz „Shades of Gray“, sve dok pred kraj koncerta nije bubnjaru iznenada pozlilo. Navodno je pojeo nešto iz jednog našeg trgovačkog lanca, pa je koncert morao imati i kratku prisilnu stanku. Nakon njegova povratka na binu bend se vrlo brzo iskupio uz legendarnu „Punishment“, gdje je u predivnom kaosu publika pozvana na stage kako bi pomogla kako u atmosferi tako i u pjevanju.
Posjeta publike pozornici i stage diving nije nimalo stran pojam za bend, štoviše, prijateljski je potican. Radi toga nije postojao niti ograđeni photo pit za fotografe jer bend nije želio ograde između sebe i publike. Stoga je fotografiranje iz mosh pita bilo dodatni izazov. “I kakvu posluhu porati” za kraj, osim ustvrditi da smo prisustvovali nenadano odličnom koncertu, uz energiju i ugođaj koji nisu otupile minule godine, iako je većina nostalgične publike izgubila na kosi, a dobila na masi.
Uz nadu da nećemo trebati čekati sljedećih 30 godina na ponovni susret, ustvrdit ćemo da slika ipak vrijedi 1000 riječi i prepustiti da i sami stvorite dojmove kroz našu fotogaleriju.
Foto: Deyan Domionionart