Najpopularniji bend u regiji, Dubioza kolektiv, iza sebe ima dosta iskustva i iznimno dobru inozemnu karijeru te su najzaposleniji po pitanju koncertnih aktivnosti, pogotovo izvan granica svoje domovine.
Uoči koncerta u Areni Zagreb, 17. studenog, objavili su novi studijski album pod nazivom “Pjesme za djecu i odrasle”, a dostupan je za free download na njihovoj web stranici. Moguće je ovo izdanje i kupiti, stoga ako ih doista volite i želite podržati njihov rad, jednostavno kupite ovaj uradak.
Novi album donosi 9 novih pjesama, odnosno 6 skroz novih ako uzmemo u obzir da smo “Himnu generacije”, “Treba mi zraka” ft. Dino Dvornik i “Pionirska” ft. Helem Nejse (gostovanje na Anteni Zagreb) već čuli. Potonja otvara album i opravdava naslov jer je riječ o dječjoj pjesmi za odrasle (zbog par eksplicitnih riječi). O “Himni generacije” ne treba previše govoriti, pjesma je na prvo slušanje osvojila obožavatelje i opisuje aktualno stanje u našoj regiji, pogotovo Bosni i Hercegovini, te medijskoj propagandi. “Pakšu” je još jedna pjesma koja bi mogla biti koncertna atrakcija. Brz ritam, simpatičan tekst i zarazna melodija koja nije prošla bez kombinacije rocka, dubstepa i balkanskog sounda.
Pjesmu “Treba mi zraka” ne treba također previše predstavljati. Ostvarena je posthumna suradnja s Dinom Dvornikom gdje možemo čuti njegove nikada objavljene vokalne dionice. U pitanju je drum ‘n’ base/dubstep pjesma koja je zarazila radijske etere diljem regije. Pjesme “Rijaliti” (u kojoj govore o seljaku koji rasprodaje cijelo imanje kako bi otišao na reality show jer samo tako možeš uspjeti i postati poznat) i “Autopilot” ft. Dino Šaran nisu mi došle do uha previše. “Rijaliti” čak ima dobar ritam koji bi mogao pomaknuti ljude i na koncertima, ali ova druga ne prolazi bez obzira što je riječ o jednom vrlo važnom gostu, jednom od najboljih tekstopisaca u regiji. Jednostavno nemaju tu energiju i ne daju previše ushićenja slušatelju. “Bankomat” je već druga priča, govori o besparici ali i lakoj zaradi i sponzorušama. Ponovno opisuju realno socijalno stanje društva te neizvjesnu budućnost.
Internet je Dubiozu kolektiv donekle proslavio, sve albume su stavljali na free download, govorili o The Pirate Bayu, besplatnoj glazbi i mp3-cama pa su tako predzadnju pjesmu nazvali “Internetska” koja je jedan od najboljih dijelova albuma. Pjevaju o dolasku interneta u ruralnu sredinu gdje se od sada ne može živjeti bez interneta i chata jer bez njega nema salameta. Naravno, kroz cijelu pjesmu nas prati tradicionalni balkanski prizvuk koji će zasigurno doći do određenog dijela publike, ako pjesmu budu izvodili na koncertima.
Svi se sjećamo “Domaćice”, pjesme s albuma “5 do 12” (2010.), a za kraj ovog studijskog uratka napravili su verziju 2.0.. Dakle, tekst i baza melodije je ista, samo je riječ o drugačijem aranžmanu. Tko voli nešto sporiji ritam uživat će u staroj verziji, a tko voli malo žešći i skakati do mile volje, onda će posegnuti za dvojkom.
Ovim albumom je nastavljena tradicija izdavanja materijala i na domaćem jeziku. Takav potez cijenim i on im je najvjerojatnije i stvorio slavu u našoj regiji, baš kao što je to engleski jezik učinio za inozemstvo, ali se moramo pomiriti s činjenicom da su u zadnje vrijeme strani uraci nešto konkretniji. Nemojte me krivo shvatiti, ovdje je riječ o dobrom albumu, ali fali mi prije svega još nekoliko pjesama i ono što je najvažnije još pjesama koje će me pokrenuti iz fotelje dok preslušavam album. Kada kažem pokrenuti, mislim na to da ću zbog njih skinuti slušalice, pustiti glazbu na razglas i energično lamatati glavom i rukama kao da nema sutra te pjevati iz petnih žila. To sam zadnji put napravio na “Apsurdistanu”. Zato sam i postavio pitanje, je li ovo album za djecu ili odrasle jer u nekim trenucima kao da su odlutali, kao da su se bavili dječjim brojalicama umjesto ozbiljnom glazbom. No, ne brinite, bit će ovo album s nekoliko hitova koje će moći izvoditi i uživo bez da publici zasmetaju. Nastavili su niz uradaka s kojim će uspješno doći do publike, što je i najvažnija stvar kod svakog benda. Baš me zanima kako će sve to zvučati u Areni Zagreb, a vođen činjenicom da sam već nekoliko puta bio na njihovim koncertima i nisam ostao razočaran, Arena bi mogla gorjeti od uzavrele atmosfere. Ako gledate malo u prošlost, Dubiozi kolektiv više i ne trebaju albumi, već su iznjedrili toliko odličnih pjesama da do kraja života ne moraju ništa novo izdavati. I tako biti kao Mišo Kovač.
Foto: Nikola Knežević