Bez velikih očekivanja sam otišao pogledati Kultur Shock po tko zna koji put. Pratim njihov rad od samih početaka i smatram se velikim fanom.
Njihovi albumi “We Came to Take Your Jobs Away?” i “Ministry of Kultur” su obvezna lektira za svakog obožavatelja rock glazbe. Gledao sam ih u raznim izdanjima i znam da mogu imati sjajnu večer, što naravno ovisi od puno faktora, ali ovo u Vintage Industrial Baru u srijedu, 18. srpnja je jednostavno bilo savršeno. Dogodio se onaj trenutak kad se sve poklopilo. Raspoloženje benda, klub, vrijeme, savršena doza adrenalina i emocija – ma sve. Bila je to energija kakva se viđa samo na najboljim koncertima.
Otvorili su koncert furiozno. Bez puno priče su izašli na stage i počeli rasturati. Pjesme su vezivali jednu na drugu bez puno obraćanja publici i rokali svoj punk-ska-gypsy-sevdah kao da su jedva čekali otvoriti se, pokazati što rade live u svom najboljem izdanju. Nakon nekoliko novijih pjesama “Mirakula fantastika” i “Refugee song” počeli su se nizati stari hitovi. “Tamni Vilajet” je bio trenutak kad je počeo trans. Negdje na sredini koncerta je uslijedilo gostovanje Ede Maajke, što je publika dočekala s ogromnim oduševljenjem i uzvicima. Odradili su “Slobodu” i “Stazu manjina”, a ekipa je htjela još i nije puštala Edu sa stagea. Vidio se ogromni respect koji Edo ima prema Kultur Shocku. Autoru ovog članka se u njihovoj glazbi najviše sviđa onaj baladni, sevdah dio, s obzirom da Gino (vokal benda) ima izvrstan glas i pjeva lagane sevdah dijelove s velikom lakoćom i uvjerljivo.
I onda je uslijedio vrhunac. Odsvirali su” Sheitana”, po meni njihovu najdublju i najemotivniju stvar. Gino je tu skužio o kakvoj se večeri radi, proradile su emocije. “Sheitana” je najavio rekavši “prošli put smo je obećali, evo je sada”. Uz prve taktove sam se stvorio u prvom redu i zapjevao, a i ostatak publike je bio u deliriju. Ta pozitivna, slobodna vibra tako dobro nahrani dušu. Kao što sam napomenuo, Gino se otvorio, počeo pričati, mijenjati set listu. Shvatio je da će ova večer biti posebna. Uz stalno napominjanje da se podržava nezavisna glazba i da se podržavaju live svirke izjavio je – “ne stidite se ‘ko ste. Mi se ne stidimo ‘ko smo, zato se i volimo!”. Svaka mu čast!
Sve omiljene pjesme su bile na repertoaru, “Zumbul”, “Sarajevo”, “God is Busy”, “Da Ye” itd., a prostor je bio prepun ljudi, iako je vrućina na trenutke bila nesnosna. Svi su bili potpuno mokri, a bend je jedva disao, no to ih nije spriječilo da nastave sa svojim ćeifom. Uslijedio je bis i naravno “Hashishi”. Na sljedećem bisu je Gino, neplanirano, izveo “Akšam”, vrlo emotivnu pjesmu koju je otpjevao među publikom u prvim redovima. Emotivno i energetsko hranjenje je bilo obostrano, a publika je skandirala “Istanbul”. Gino se ispričavao da ne mogu više, da su od silne vrućine otišli prsti violinisti, ali su ipak na kraju odsvirali još “Romanu”.
Ne sjećam se koncerta na kojem je bend izašao toliko puta na bis. Ne sjećam se boljeg koncerta Kultur Shocka. Što su stariji, to su jači, žešći i ne namjeravaju stati. U razgovoru s bendom nakon koncerta čuo sam da će novi album biti dosta metalski orijentiran, uz naravno neizostavne sevdah dijelove. Mljac!
Ovo je bilo rijetko viđeno, savršeno, koncertno iskustvo, gdje razmjena energije između benda i publike stvori atmosferu koja je jednostavno neopisiva. Ovo se moralo doživjeti!
Piše: Boris Mihačević