Najpoznatiji folk rockeri današnjice – Mumford & Sons – tri godine nakon albuma “Wilder Mind” objavili su svoje četvrto studijsko izdanje.
Nakon što su se albumom “Babel” probili u sâm glazbeni vrh, Mumford & Sons su se posljednjih godina pogubili na glazbenoj sceni. Posljednjim albumom “Wilder Mind” odbacili su svoj zaštitni znak – prepoznatljivi bendžo i akustični zvuk – i posvetili se stvaranju glazbe u stilu modernog alt i pop rocka velikih catchy refrena. U međuvremenu se na tu istu scenu zahvaljujući njima probio zamjetan broj folk rockera zbog kojih su Mumford & Sons izgubili svoju autentičnost i prepoznatljivost.
No, nakon tog kratko izleta, „Delta“ ih ponovno vraća ondje gdje su bili i kako su zvučali na početku svoje karijere. Ali sada je taj zvuk inkorporiran s mnoštvom electro, R&B i jazz elemenata. Prema riječima članova benda, album je nastao postupno kroz pune tri godine i večernje sessione u studiju cijenjenog i Grammyjima nagrađivanog Paula Epwortha (Adele, Florence and the Machine, Coldplay). Njegov utjecaj itekako je osjetan. Dovoljno je samo poslušati graciozne R&B dionice “Rose of Sharon”, “Picture You” i osobnu ispovijest “Woman”.
Novi album najavljen je u rujnu singlom “Guiding Lights” i jednostavno sažima cijelo izdanje. Spoj je to pop rocka i bombastičnih refrena baš kao na posljednjem albumu i prepoznatljivog folk rocka s prva dva albuma koji su ih zapravo i proslavili. Sličan recept primijenjen je i u ozbiljnijoj i dramatičnoj “If I Say” te akustičnoj orkestralnoj baladi “Beloved”. Baladama pripada i jedan od boljih trenutaka albuma – “Wild Heart”.
Winston Marshall u šali je opisao izdanje kao emo album benda, dok je Ben Lovett naglasio kako se on bavi temama poput smrti, depresije, rastave i droge, temama koje do sada nisu nikako bile karakteristične za Mumford & Sons. Album tako možemo okarakterizirati kao njihovo najzrelije ostvarenje, ali i najiskrenije s ponekim sumornim i mračnim elementima. Najmračniji je trenutak vješto promišljena i dramatična “Darkness Visible” praćena stihovima epa Johna Miltona “Paradise Lost”. Iako se pjesma nikako ne uklapa u cijeli koncept albuma, nekako ne želite da se njezina dramatičnost praćena klavirom naprasno prekine, baš kao što je to ovdje slučaj.
Novi album Mumford & Sonsa ambiciozno je ostvarenje kojim bend nastoji zvučati moderno, no i dalje zadržati dašak folk rocka koji im je i donio uspjeh. “Delta” je ostvarenje koje potvrđuje da se bend ne zadovoljava s postojećim, a gladni novog zvuka eksperimentirajući traže način kojim bi privukli nove obožavatelje. Odlučili su zakoračiti u mainstream i uklopiti se u postojeće kalupe, no novo, nadasve dosadnjikavo i predugo ostvarenje, teško da će i u tim vodama ostati zapaženo. Odbacili su ono po čemu su bili prepoznatljivi i što ih je dovelo do uspjeha i (p)ostali tek prosječni bend kojeg bi ovakvo kockanje s novim zvukom i žanrovima moglo skupo stajati.