Skip to content Skip to footer

VLADA DIVLJAN (2015. – 2021.) – Vječni dječarac – otišao da bi ostao

Predugo smo pričali,
ali nije bilo ni važno
u svom našem sećanju
svako ima jedan zrak.

Tamo davnih 80-ih Vlada je za mene i moju ekipu bio zvijezda, jedan od novovalnih heroja. Puno godina kasnije upoznao sam Vladu i od tog trenutka pa sve do prerane smrti smo bili u kontaktu, viđali se kada je dolazio u Zagreb i neuredno dopisivali. O njegovom glazbenom opusu ne treba trošiti previše riječi, bio je glavna karika legendarnih VIS Idola, prije toga Zvuk ulice, kasnije s Old stars bendom i Nevladinom organizacijom, u različitim kombinacijama, na kraju Ljetnim kinom, s mnoštvom pjesama koje se i danas pjevaju pa i izvan ovih prostora.

Svakako treba istaknuti album “Odbrana i poslednji dani”, remek djelo ispred svog vremena, u kojem se dotaknuo raznih tema koje nisu u to doba bile česte u rock’n’rollu, pogotovo u onom sistemu, poput religije i tradicije. Premda sa slabijim odjekom od prvog albuma, kasnije je prepoznata njegova vrijednost i u mnogim izborima je izabran za najbolji album YU rocka u 20. stoljeću.

Poznato je da je radio i glazbu za mnoge filmove, osobno mi je najdraži prvi film za koji je radio glazbu „6 dan juna“, iako su potpisani Idoli, sve pjesme koje se pojavljuju u filmu su isključivo njegovo djelo.

https://www.youtube.com/watch?v=7ViUNyXMlSc

Premda naš odnos ne mogu nazvati prijateljskim (istina, svaki susret ili dopisivanje je započinjao s „Gde si druže“) držim da je bio primjereno prisan, svjestan velikog broja ljudi koji su ga poznavali, htjeli biti blizu, uživati u njegovom društvu. Omiljen gdje god se pojavio, taj vječni dječak, uvijek nasmijan i na mene je ostavio takav dojam. Teško je u njegovom društvu bilo ne osjetiti ogromnu količinu pozitivne energije i opuštenosti. Istinski sam uživao u svakom trenutku provedenom s njim, takva osoba  se nastani u tebi i ostaje za sva vremena. Do samog kraja je sve okretao na šalu, nije dopustio da bolest pobijedi njegov duh. To je taj njegov neuništivi pečat koji je ostavljao svakim susretom, zato taj odlazak, koliko god mi je bio bolan, nisam doživio kao konačan rastanak, sveo sam ga isključivo na fizičku komponentu.

Onaj važniji i snažniji Vlada je još tu, s vremena na vrijeme se pojavi i osmjehne i daje nam do znanja da obratimo pažnju na sve druge Vlade koje nas okružuju, da naučimo cijeniti svaki trenutak proveden s takvim osobama i damo im do znanja da nam je drago što su tu.

Sad više nije važno
sve što ti moram reći
samo me gledaj i budi tu.

Piše: Bruno Maglić