Usred ljetnih vrućina i nikad veće polarizacije društva, stiže nam novi singl porečko-pulske grupe Tacoor, sastava talentiranih glazbenika i audio-vizualnih umjetnika.
Tacoor uspješno miješaju hip-hop, funk i rock, a obogaćuju ga socijalno angažiranim tekstovima ispunjenim humorom, sarkazmom i autoironijom. Vizualno su iznimno zanimljivi, a uz njihovu glazbu ćete zaplesati i ono što je najvažnije – izbaciti negativnu energiju jer Tacoor stvaraju feelgod glazbu, stvaraju feelgood osjećaj.
“Pjesma je snimljena prije 3 godine i kada smo je nedavno preslušali, zaključili smo da je idealna za ovaj trenutak, a neke rečenice su zvučale gotovo proročanski. U vremenu u kojem je snimljena sam tekst nam je zvučao težak i predramatičan, u međuvremenu su se mnoge stvari promijenile i smatramo da je sada pravo vrijeme razgovarati o podjelama koje nikad nisu bile izraženije. Također, pjesma ima taj neki funky plesni ljetni zvuk, a opet je nekako apokaliptično melankolična.” – navodi Mladen Đaković, autora teksta i glazbe.
Tekst za novu pjesmu “Extremiteti” potpisuje Mladen Đaković, dok glazbu supotpisuje sa Petrom Šugar i Alanom Rešidovićem, koji je uz Davora Poropata i Zorana Sedlanića zaslužan za aranžman. Tonski zapisi nastali su kod producenta Davorina Poropata, koji je radio i miks, dok se za mastering pobrinuo Filip Motovunski. Tacoor marljivo radi na svom prvom albumu koji bi trebao izaći do kraja godine. Za svaki dio videospota koji predstavlja ovu pjesmu korištene su različite filmske tehnike, a iza režije i montaže stoji Mladen Đaković, idejni začetnik i autor tekstova Tacoora.
“Pjesma ima pomalo čudnu strukturu pa je i sam izbor filmskih tehnika bio pomalo atipičan. Prvi dio je sniman sniman 360 kamerom, središnji dio je rađen stop motion tehnikom, dok je kraj rezerviran za klasičnu tehniku. Iako se kroz pjesmu i spot osjeti određena napetost i temeljena na sukobu argumenata, namjera nije bila da se odlučujemo za bilo koju stranu. Sam fenomen vremena u kojem živimo i situacija u kojoj se nalazimo bio je glavni motiv za samoironičnu parodiju društvene krize.” – zaključuje Đaković.