Čak šesnaest različitih filmskih uglednih nagrada do danas su u karijeri osvojili britanski glumac Colin Firth i američki glumac Stanley Tucci.
Riječ je o dvojici vrhunskih filmskih profesionalaca koji iza sebe imaju čitav niz uspješnih ostvarenja, među kojima se za Firtha svakako ističe „Kraljev izbor“ za kojeg je glumac osvojio sve tri prestižne nagrade – Oscar, Zlatni globus i BAFTA-u. Stanley Tucci, s druge strane, vlasnik je čak četiri nagrade Emmy te dva Zlatna globusa, a za Oscara je bio nominiran za izvrsnu ulogu ubojice u trileru Petera Jacksona „Ljupke kosti“. Od četvrtka, 7. listopada gledamo ih u kinima u fascinantnoj priči o dugogodišnjem prijateljstvu i ljubavi, drami “Supernova” redatelja Harryja Macqueena.
Nakon što je Tucci pristao nastupiti u filmu, redatelj i scenarist ga je pitao za savjet u vezi glumca koji će mu glumiti partnera. Idealno, Macqueen je želio da to bude netko koga Tucci već godinama poznaje kako bi intima na ekranu djelovala što uvjerljivijom. Tucci je odmah predložio Firtha s kojim je blizak prijatelj sve otkad su zajedno nastupili upravo u spomenutoj „Zavjeri“.
Sam (Firth) i Tusker (Tucci) skupa su proveli dvadeset godina i još uvijek su ludo zaljubljeni. Ali u dvije godine otkad je Tuskeru dijagnosticirana progresivna bolest demencije, njihovi životi su se morali promijeniti. Kako jesen dolazi, njih dvojica planiraju zajedničko putovanje dok je Tusker još u mogućnosti putovati, a sve kako bi se ponovno susreli sa svojim prijateljima i članovima obitelji te posjetili mjesta zajedničke prošlosti. Kako putovanje odmiče, njihove individualne ideje o budućnosti dolaze u sukob. Tajne će se otkriti, privatni planovi uzdrmati, a njihova ljubav bit će stavljena na kušnju kao nikada do tad.
U jednom od intervjua povodom dolaska filma u kina, Stanley Tucci otkrio je da je originalno on bio taj koji je trebao glumiti Sama, a Colin Firth je trebao biti Tusker. Međutim, tijekom njihovih međusobnih razgovora prije snimanja i pripremanja za uloge, obojica su se složila da bi možda bilo najbolje kada bi zamijenili uloge.
Harry Macqueen je na ideju za film došao nakon što je njegov blizak prijatelj bio prisiljen svog oca smjestiti u dom zbog toga što mu je otkrivena progresivna demencija. Macqueen je postao fasciniran bolešću i emotivnim posljedicama koje ostavlja na ljude koji okružuju oboljelog te je sljedeće dvije godine proveo istražujući sve o toj dijagnozi. Kako bi bolje razumio samu bolest, Macqueen se prijavio kao dobrovoljac u raznim udrugama koji pomažu oboljelima od demencije, a jedno je vrijeme radio i u bolnici u Londonu specijaliziranoj upravo za takva stanja.
Film je do sada pobrao hvalospjeve publike i kritike. Na popularnoj internetskoj stranici RottenTomatoes koja se bavi prikupljanjem filmskih ocjena, ima gotovo 90% pozitivnih kritika među kojima se najviše ističu upravo dvojica glavnih glumaca kao glavni razlozi zbog čega je film toliko kvalitetan. Film je svjetsku premijeru imao na filmskom festivalu u San Sebastijanu gdje je prikazan u službenoj konkurenciji, a da se radi o filmu koji se nikako ne bi smio propustiti svakako govore i iznimno pozitivne kritike New York Timesa, Los Angeles Timesa i Washington Posta koji su ga svi proglasili „spektakularno dirljivom pričom“.