Nakon godina i godina postojanja, razilaženja, stanki i ponovnog aktiviranja, osječki Fluentes je objavio dugoočekivani prvi studijski album „Igra čekanja“.
Naslov simpatično govori o svemu ovome što sam napisao u prvoj rečenici, a ono što je zanimljivo svih 11 pjesama albuma snimano je tijekom cijelog razdoblja djelovanja benda. Dakle, niti jedna pjesma nije ponovno snimljena, aranžirana ili slično iako zvuče kao da su snimljene odjednom, odnosno kao da su se zatvorili u studio i snimili sve u nekoliko dana. To pokazuje i kako je ovaj bend godinama zadržao kvalitetu, te je svojim prepoznatljvim pop/rock zvukom s vremenom osvojio srca publike. Bend je to koji se vrti na dosta radijskih postaja u Hrvatskoj i na kojega sjajnu reagiraju i oni koji ih prvi put slušaju.
Debitantsko studijsko izdanje objavljeno je za Menart, a na njemu se nalazi 11 pjesama, 10 autorskih i jednu obradu, a riječ je o pjesmi „Plavuša“ Krunoslava Kiće Slabinca. Ujedno bi bio red da pojasnim naslov ove recenzije. Kako bih približio njihov zvuk publici znam ga usporediti s nekima koji su možda više poznati publici, pa stoga mogu reći kako su Fluentes slavonski predstavnici zvuka kojeg smo navikli čuti od grupe Buđenje.
Riječ je o vrlo dobrom pop/rock proizvodu na kojem je svih godina radio Goran Bošković, frontmen i pjevač Fluentesa, a na produkciji pjesama su osim Gorana radili Željko Nikolin, Željko Bošković („Kad podigneš zid“) i Mario Zbiljski („Opet zaljubljen“). Mastering albuma radio je Željko Nikolin u svom studiju u Osijeku.
Obzirom da osobno volim brži ritam pjesama, tako mogu reći da mi je i taj dio albuma zanimljivijji, počevši s prvom pjesmom albuma „Obećanje“, pa preko pjesama „Vrijeme“ i „Pusti da ljubav nosi me“ sve do „Kad podigneš zid“. Baladni dio album je svakako zanimljiv, no prije svega tu moram istaknuti suradnju s Jelenom Radan u pjesmi „Pođi na put“, a onda i pjesmu „Možda mir“ te čak i obradu Kićine „Plavuše“ koja vrlo dobro zvuči u aranžmanu Fluentesa.
U konačnici ovo nije još jedan prosječan pop/rock album, Fluentes je ipak otišao jednu stepenicu više te tako očekujemo od njih i još zanimljivijih materijala od ovog. Probili su led dugoočekivanim prvim albumom i sada bi rasterećeni mogli nastaviti dalje stvarati nove materijale. Samo se nadam da nećemo dugo čekati na njih.