Yaya (Jinx): “Pitala me kćer može li doći u majci Pipsa na Jinxe. Klasični odnos majka-kćer, ali ipak navija za oba tima”
18. travnja 2018.
Nikola Knežević (1538 Članci)
Podijeli

Yaya (Jinx): “Pitala me kćer može li doći u majci Pipsa na Jinxe. Klasični odnos majka-kćer, ali ipak navija za oba tima”

Klub Boogie je u utorak, 17. travnja bio mjesto zagrijavanja za veliki koncert grupe Jinx u Domu sportova 4. svibnja  ove godine.

Na warm up-u smo saznali i tko će biti gosti koncerta u Domu sportova, a osim već najavljenog Artan Lilija tu će biti i gudački kvartet, te Dubravko Ivaniš iz Pips, Chips & Videoclipsa i Davor Gobac iz Pihomodo popa.

Bio je to trenutak i kada smo mogli porazgovarati s Jadrankom Ivaniš Yayom, pjevačicom Jinxa, te smo se dotaknuli tema kao što su glazba, obitelj, odgoj i obrazovanje, prošlost, sadašnjoj i budućnost.

Je li ovo najveći koncert karijere Jinxa?
Pa, bio je već jedan Dom sportova, veći. Ne znam, dok god smo živi i radimo ne znam koji će biti. Kad završimo i zatvorimo butigu onda ćemo moći raditi reviziju i inventuru. Svaki koncert nam je bitan, ovaj nešto veći jer će okupiti malo veći broj publike i imamo jedan presjek materijala kroz sve godine. On je veći u produkcijskom smislu, ima gostiju, bit će gudački kvartet, ljudi koji su sudjelovali, nažalost ne svi, u radu ovog benda.

Koncertom obilježavate i obljetnicu prvog hita Jinxa “Smijem se”. Koliko je sada godina prošlo?
Kažu dvadeset, svi volimo neke obljetnice slaviti i stalno se u zadnje vrijeme tako nešto obilježava. Kako vrijeme teče nama je uvijek isto, nemamo taj neki osjećaj da imamo obljetnicu ili prekretnicu, odnosno da će se dogoditi nešto drugo. Samo radimo ono što možemo i što bolje možemo.

I čini mi se da niste napeti, sve je opušteno, ne razmišljate o tome da morate objaviti album svake godine ili dvije godine. Sve je nekako fluidno.
Ok, imamo stvarno puno pjesama do sada u karijeri, dosta je hitova i da nemamo novu ploču vjerojatno bi nešto svirali vis-á-vis toga jer ljudi ipak najviše vole čuti najpoznatije pjesme, starije od 10 ili 15 godina.

Pjesma kaže “Smijem se”, jeste li i vi uvijek nasmijani?
Ma ne (smijeh), naravno da ne. Netko je rekao da se stalno smiju samo luđaci i hijene. Nema potrebe. Ali pokušavamo se trenirati, to je isto stvar nekakvog treninga da izvučemo nešto bolje iz sebe. To je isto disciplina, nije lako, ali je potrebno.

Prošle godine ste objavili album “Pogrebi i pomiriši” i vrlo dobro je prošao, čak ga neki stavljaju među najbolje albume 2017. godine. Vjerujem da je to i vama jako važna stvar jer niste dugo diskografski radili i sada je došao album koji je odlično prihvaćen?
Mi smo dosta dugo radili na albumu, kao što ste sami rekli ne radimo to što radimo vezano uz rokove, nego kada nešto mislimo da je dobro onda to i isporučimo te napravimo do kraja kako treba. Mislim da je to puno bolji pristup s obzirom na to da stvari ostaju nakon nas. Muzika ostaje uvijek i kad pogledaš u rikvers dobro je da si zadovoljan s time što si isporučio prije 10 ili 20 godina.

Je li bilo ikada trenutaka da zbog obiteljskih obaveza želite staviti pjevanje sa strane?
Meni je jako bilo teško vrijeme kao ženi koja je imala malo dijete, to su trenuci kada svatko ode na porodiljni ili napravi pauzu u životu. Ja sam tip osobe koja smatra da djetetu treba dati isto i primjer, ne samo biti uz njega, nego na sebi treba raditi i ono za što si pozvan te što te zanima. Bez obzira na majčinstvo jer je to samo jedan element u jednom ženskom životu. Mislim da se može raditi i biti roditelj, dapače to je čak i bolje.

Tu je i Dubravko kao velika podrška, vjerujem?
Pa je, mi smo u istoj branši i u različitim bendovima, totalno, ali s puno dodirnih točaka te se s puno razumijevanja fura taj naš brak, život i posao. Spoznajemo dobro materiju i jedan i drugi, imamo slične probleme, terene, putovanja. Koferi su uvijek negdje u hodniku i to je dio našeg dnevnog boravka. Mislim da je i mala isto to usvojila kao nešto normalno s tim da čak i nju pokušavamo odvesti u neke europske gradove kako bi se naučila putovati i biti mobilna, odnosno da se ne boji i da upozna druge kulture i sredine. To je strašno bitno, u 21. stoljeću je mobilnost vrlo normalna. Ljudi strašno puno putuju, pogotovo stranci. Moji prijatelji izvana pričaju kako njihove kolege s posla sve što zarade potroše na putovanja i to je ono što ti daje ekstremnu dimenziju životu.

Rekli ste mala, ali već je to velika cura…
…da, veća je od mene (smijeh).

Kako ona gleda na tu našu glazbu, je li ona tipična srednjoškolka..
…ne, ona je još u osmom razredu, sad će ići u srednju. Ona ima neki svoj ukus i odabir, prije smo zajedno slušali muziku u autu pa je prošla je ona cijelu lektiru kao mala, te je našla svoje utjecaje s interneta i svojih vršnjaka. Nekada podijelimo neke kritike, ali puštamo ju da sama odabire što joj se sviđa.

Sluša li više Jinxe ili Pipse?
Mi zapravo doma ne slušamo svoje bendove, ne daj Bože (smijeh). Osim kad se radi nešto pa onda se vrti i nešto žvače. Mene je pitala sada može li doći u Pips majci na Jinxe (smijeh). To je bila mala provokacija i klasičan odnos majka-kćer. Ona navija za oba tima, možda je više tatina kćerka jer su sve tatine princeze. I to je normalni odnos.

Vratimo se na koncert. Artan Lili će nastupiti prije vas, sada je isto u Boogijeu pokazao zašto je genijalan i zašto je jedan od predvodnika tog alternativnog pop/rocka u regiji. Dobro je što nastupaju prije vas da nabiju tu pozitivnu energiju kod publike i pripreme teren za pravu zabavu.
Mislim da možemo povući neke poveznice. Mi smo u nekadašnje vrijeme pokušavali taj neki, nazovimo ga alternativni pop, a i oni danas to rade. Imaju jako fora pjesme, zaista su odlični i vizualno su atraktivni. Mislim da su odličan odabir za Dom sportova i jako nam je drago što su pristali biti naš gost.

Rekli ste da ste već bili u Domu sportova, znači da nema nervoze oko koncerta?
Ma ima posla oko priprema i organizacije, ali to je klasična nervoza koja se naprosto izgubi u tom radu. Imamo svaki dan probe, zovemo sekcije koje treba i mislimo da ćemo staviti se pod kontrolu. Ali, velim, ništa strašno se neće desiti, to je live koncert i zato je uzbudljiv.

Gledate li u budućnost po pitanju novih pjesama, razmišljate li uopće na taj način?
Ne, pjesme su gotove i one će same naći svoj put ili neće. Mi tu ne možemo više utjecati, bitno je da sviramo i da nas zovu na koncerte, odnosno da je bend živ i da zapravo dosta novih pjesama sviramo. Inzistiramo na tome da naučimo publiku na nove pjeme te da im uđu u repertoar, kada ju čuju da je i prepoznaju.

Svibanj je i neslužbeni početak ljeta, hoće li biti radno, imate li već koncerata?
Da, imamo dosta angažmana i svako ljeto je radno, to je sezona i bit će koncerata.

Hvala, puno uspjeha i sretno u Domu sportova!
Hvala, hvala.

Foto: Mare Milin