Intervju s Anjom Rupel: Ubrzo nakon svitanja neona u noći punoj detektiva ona blješti ljepotom
Anja Rupel, slovenska pop pjevačica, odazvala se pozivu Tomislava Golla za intervju u Ljubljani.
Sredinim osamdesetih godina jedna jako zgodna djevojka s crnim šiškama iz Ljubljane opčinila je sve sa svojom detektivskom pričom toliko da je cijela zemlja plesala uz nju pa čak i gospođa mjesec, a onda ju je vlak odvezao negdje u daljave, ja još uvijek ne znam tko je zgazio gospođu mjesec ali zato znam gdje je Anja Rupel. Anja dobar ti dan i hvala ti puno što si se odazvala mom pozivu na kavicu u Ljubljani i ovom razgovoru za Music Box koji slijedi!
Odlična najava, hvala puno tebi!
Možda to niste znali ali Anja se glazbom zaista bavi od djetinjstva. Tvoj otac svira flautu i profesor je na glazbenoj akademiji u Ljubljani, tako da si i ti svirala flautu desetak godina i završila srednju glazbenu. A onda 82-e postaješ pjevačica Videosexa s kojim si se proslavila diljem bivše države. Mislim da je sad pravi trenutak da se zajedno prisjetimo tih početaka, kako si ustvari postala pjevačica Videoseksa, da li je bila neka audicija ili su te dečki negdje čuli kako pjevaš pa su te pozvali. Otkrij nam kako se to dogodilo?
Pa ja pjevam od treće godine, u osnovnoj i srednjoj školi svirala sam flautu i pjevala u školskom zboru i bila jako dobar đak, dobra kćerka i nigdje nisam izlazila i tako (iskreni smijeh). Ali uvijek kad smo bili negdje ja sam pjevala tako da je puno ljudi znalo da ja volim pjevati, da dobro pjevam, i tako me je jedan moj dobar prijatelj glazbenik, kad je saznao da neki dečki traže pjevačicu, nazvao i rekao – “pa Anja, oni traže pjevačicu, a ti tako dobro pjevaš, zašto ne bi ti otišla na tu audiciju?”. A ja sam ustvari bila jako sramežljiva i meni je to bilo – joj pa ne znam da li bi išla, pa kako ću to ja pred nepoznatim ljudima nešto pjevati, ali svejedno mislim da je to bila sudbina, pa sam tog dana otišla na audiciju. To su bila tri mlada dečka koja sam poznavala onako površno. Bila je zima, živjela sam u dijelu Ljubljane koji se zvao Prule, tamo je jedan most i rekli su mi da će me s druge strane mosta čekati dva dečka iz benda koji će me odvesti na audiciju. I ja hodam preko mosta, a s druge strane stoje dva dečka, jedan visoki, jedan niski s kapama na glavi – čudni likovi. Malo me je čak bilo strah no otišli smo u kuću jednog od njih koji je imao svu aparaturu. Prva pjesma koju su mi pustili jedno sto puta i rekli da ju otpjevam je bila Videosex. Ja sam se zatvorila u sobu i rekla svi van, i u mraku otpjevala pjesmu. Nakon par dana oni su mi javili da sam primljena na toj audiciji i rekla sam – okej, no tek kasnije sam saznala da nisam bila primljena jer sam tako super pjevala nego jer sam se sviđala onom visokom, to je bio Janez Križaj, basist grupe. No deset godina bila sam s onim nižim – Iztokom Turkom, bubnjarem benda. To je bilo nekako normalno, stalno smo bili skupa, Janez je morao u vojsku, Iztok nije morao, i iz prijateljstva se polako razvila ljubav. Tata nije bio nimalo oduševljen i malo sam mu tajila da sam postala pjevačica u bendu. Tada sam živjela s mamom i mama je naravno znala, ona je u mladosti isto bila pjevačica i pjevala je na slovenskim popjevkama tako da je ona razumjela tu moju želju da pjevam. Čak je išla sa mnom, i to vlakom na prvi koncert grupe čak u Beograd – zamisli prvi koncert Videosexa uopće je bio u Beogradu. I prije nego što je izašla prva ploča već smo imali taj nekakav imidž neke interesantne mlade intrigantne grupe, tako da onda stvarno nismo imali problema da potpišemo ugovor s izdavačkom kućom i objavimo prvi album koji se zvao samo Videosex i sve je počelo. Evo to su bili ti neki naši pravi počeci!
Dakle, mlada i zgodna djevojka pjeva pod imenom Videosex što je već bila lagana provokacija, pa ti u kostimiću, ništa nije bilo slučajno. Tko je osmislio taj vaš imidž i kako ste odabrali ime za grupu
Idejni kreator imidža je bio Iztok i članovi grupe Laibach, koja je već imala status kultnog benda. Pripadali su pokretu “Neue Slowenische Kunst”, koji je objedinjavao grafičku, scensku, glazbenu i filmsku sekciju, pa je tako i imenu benda kumovao Dejan Knez, bivši član Laibacha. Znali su dobro da je za uspjeh potrebna kvalitetna glazba, ali i imidž jer se prodaje sve u paketu. Iztok je išao u školu za primijenjenu umjetnost i on je za svaki spot i za svaki album smišljao i naš outfit. Zato smo se odijevali u odjeću kakva se nosila 40-ih godina prošlog stoljeća. Nina Sever koja se pridružila bendu na klavijaturama i ja bile smo silno nesretne jer smo stalno nosile nekakve kostime i sakoe. Drugi prijedlog je bio Rafael ili Rafaelo ne sjećam se sad ali moram reći da se meni baš nije sviđalo nastupati sa 16 godina pod imenom Videosex, šta će reći baka, tata, učitelji u školi itd. Jasno je da je to asociralo na neki video i sex, nešto o čemu 16-godišnjakinja baš i ne priča, a imali smo i malo problema s imenom u početku, recimo došli smo u Sarajevo na koncert i oni očekuju nekakav sex show program. No kad je Videosex postao brend više se nitko nije bavio značenjem tog imena.
Videosex se vrlo brzo nametnuo kao jedna od najzanimljivijih grupa na pop i rock sceni tadašnje Jugoslavije, ističući se provokativnim tekstovima koji su se bavili pomalo mračnim i do tada tabu temama kao što su serijska ubojstva (Detektivska priča) i istospolna ljubav (Ana). No Videosex je ostao zapamćen po to tom synth/pop zvuku koji je bio toliko prepoznatljiv i potpuno nov na ovim prostorima.
Pa da, mi smo tada bili jedan od prvih bendova koje je zanimao taj zvuk ritam mašina, sintisajzer zvuk koji se već koristio vani ali je još uvijek bio u nekim početcima kod nas. Jedan od članova naše grupe Matjaž Kosi koji je bio na početku s nama, kasnije više ne, njegova majka i otac su bili dosta premožni (imućni) i kupili su mu sve te mašine pa smo mi bili zaista jedni od prvih na prostoru bivše Jugoslavije koji su koristili ritam mašine i sintisajzere, a možda smo bili zanimljivi i zato što smo bili tako mladi, ja sam imala samo 16 godina, dolazili smo iz Slovenije koja je onako uvijek bila malo alter, imali smo neke pop pjesmice koje su imale neko dublje značenje. Tekstovi su bili dosta napredni i revolucionarni posebno za ono vrijeme, pjevali smo o seksualnosti, o homoseksualnosti, o nekim temama koje su bile recimo tabu, a sve to je bilo umotano u neki celofan kao neki pop – sladak pop. Danas kad sam i sama majka, tekst pjesme ‘Moja mama’, koji govori da je na ‘štriku skončala’, čini mi se užasnim. Sigurna sam da danas takvi tekstovi više ne bi prošli ni na jednom slovenskom radiju, čak ni na privatnim radio stanicama. Istina, naše pjesme su bile malo čudne i nastrane, ali nitko nije postavljao nikakvo pitanje niti je bilo zabrana.
Znam da je teško ali ovako danas s odmakom, postoji li neka pjesma koja je tebi bila posebno draga?
O da, više njih, ali možda sad kad sam starija i ovako kada gledam unazad ili kada ponekad preslušavam te pjesme jedina moja takva baš gdje se ja nađem unutra je “Sivi dan”, ustvari “Moderna djevojka”, jer uvijek sam sebe doživljavala kao modernu djevojku koja otpuhne taj dim u sivi dan.
Zanimljiva je i priča o tome kako si napisala pjesmu “Tko je zgazio gospođu mjesec”?
U vrijeme nastanka pjesme često sam se vraćala kući, danas ne bi, bilo bi me strah no onda nije. Grupa se nalazila tri puta tjedno u tada poznatoj diskoteci Turist i onda sam se oko 2-3 ujutro vraćala kući. Išla sam prečicom kroz tunel ispod Ljubljanske tvrđave, koja je sad obnovljena no onda je bila zapuštena, širio se smrad ispušnih plinova tako da sam svaki put kad bi prešla na drugu stranu bila malo omamljena, i ne, nije to bilo od alkohola jer ga uopće nisam konzumirala. U tunelu je bila super jeka i cijelo vrijeme sam pjevušila možda i zato što me ipak bilo malo strah po noći i tamo je nastao taj tekst. Nije bilo mjesečine gospođe Mjesec na nebu koja je bila dobra suputnica mladoj Anji na putu kući. To je jedna od rijetkih koje sam ja napisala, mislim da sam još na zadnjem albumu napisala “Ljubi in sovraži” i “Čolnić imam”. Ali moram reći da smo u Videosexu sve radili kao bend i sve pjesme smo potpisivali kao Videosex.
Nakon raspada Videosexa kao pjevačica surađivala si sa već spomenutim legendarnim Laibachom, a već 1988. otpjevala si vokale na obradi Beatlesa “Across the Universe”, video za tu pjesmu je postao prvi Slovenski video kojeg je pustio veliki MTV.
“To je bilo dosta slučajno da sam otpjevala tu pjesmu, jer Janez i Iztok iz Videosexa su već prije radili s njima i kad je Laibach snimio tu ploču “Let It Be” s obradama čuvene skupine Beatles – Janez i Iztok su ju producirali, nekako je bilo jasno da baš za tu pjesmu trebaju neki sladak ženski vokal, da to ne može Milan otpjevati, a ja sam bila pri ruci, tako da sam otpjevala to i jednu verziju pjesme “Sympathy For The Devil” grupe The Rolling Stones. I Laibach su napravili nekoliko verzija te pjesme koja je izašla za Mute records, no baš se ta moja verzija “Across the Universe” najviše dopala šefu Mute Recordsa i činila mu se najkomercijalnija pjesama s albuma pa je odlučeno da će se za tu pjesmu napraviti video spot, snimili smo ga u Beogradu, Bucko i Tucko su ga radili i to je bio prvi slovenski spot koji se vrtio na MTV-u. No na žalost tada MTV još nisam imala doma pa sam tek kasnije kada sam bila u Londonu dobila na VHS kazeti da ga pogledam kod kuće.
Često kažeš da ti se čini kako je vrijeme nakon Videosexa u nekom drugom životu. Pokrenula si uspješnu samostalnu karijeru, bila si jednako uspješna voditeljica nekoliko televizijskih i radijskih emisija, ustvari još uvijek si na radiju, udala si se i rodila kćer Lunu koja je danas sasvim sigurno zvijezda vodilja tvog života.
Ustvari od devedesetih kada sam prestala raditi s Videosexom jako puno mi se dogodilo, u stvari možda i više nego prije, moram reći da se meni u tom periodu od 80-ih do 90-ih otvorio cijeli neki novi svijet, počela sam putovati, nastupala sam, bila sam u novinama, što je dobro za neko samopouzdanje posebno ako si u pubertetu kao što sam ja bila. A nakon raspada Videosexa sam bila u nekom vakuumu i nisam znala što bi ustvari radila sama sa sobom. Nekako sam mislila da je moja glazbena karijera gotova i da se više neću baviti muzikom profesionalno i tada sam počela raditi na nacionalnom radiju, dobila sam ponudu za muzičku emisiju na prvoj privatnoj televiziji A Kanal i s Petrom Lovšinom sam zajedno radila tu muzičku emisiju. To me je ispunjavalo i mislila sam da je s pjevanjem gotovo ali u to vrijeme sam počela živjeti s Alešom Klinarom, on je isto muzičar, on je svirao i autor je većine pjesama grupe Martin Krpan, radio je za mnoge poznate slovenske izvođače i tako, sad ima bend Rock Partyzani i on je meni počeo govoriti “pa zašto ti ne bi pjevala, pa zar nije šteta, pa nećeš valjda sad u penziju” i slične stvari. Ja sam bila naviknuta raditi s dečkima u Videosexu i nekako mi se činilo da sama to neću moći. Ali Aleš je bio jako uporan tako da je dvije godine trajalo dok me nije nekako pridobio i rekao da će mi napisati jednu pjesmu pa da vidimo hoće li to meni sjesti i što će biti. I tako je počela moja solistička karijera koja još uvijek traje s malim pauzama. Na početku ta prva pjesma “Lep je dan” koju smo snimili je bila jako jako uspješna, postala je veliki hit pa je bilo normalno da nakon toga snimim i ostale pjesme i prva ploča je izašla, druga, treća, a ja sam se nekako, možda ne odmah na prvoj ploči nego s drugom pločom, otarasila Videosexa, iako me jako nerviralo u to vrijeme što su me svi novinari i dalje pitali o Vedeosexu, a ja recimo imam novu ploču, imam hitove, snimam video spotove i sl. Jedno vrijeme uopće nisam htjela govoriti o Videosexu, jer meni je to bilo super razdoblje ali je to nešto što je bilo, a sad gledamo naprijed, no očito je da je taj Videosex ostavio neki pečat iako je dosta puta kažem da je to neobjektivna nostalgija.
Anja i Aleš
Lijepo si predstavila Aleša kao glazbenika no sad nam otkrij kako je uopće postao tvoj životni partner. Kako ste se upoznali, je li to bilo u u svijetu glazbe na koncertu ili u nekom drugom okruženju?
Pa mi smo se upoznali već u gimnaziji, kažem da smo imali prvi krug, naime hodali smo jednu godinu u gimnaziji, onda je on otišao, malo je stariji od mene pa je otišao u vojsku, a nastavili smo 91. Te godine snimali smo na Alešovu inicijativu pjesmu “Svobodno sunce” za Slovenski Band Aid 91., svi muzičari su pjevali pjesmu zajedno u studiju i tamo je nekako opet nešto preskočilo što ja znam, tako je trebalo da bude očigledno (uz osmijeh) i sad smo već, bolje da ne računam koliko godina zajedno.
Luna je odrasla u glazbenoj obitelji, jedno vrijeme je i sama malo pjevala u zboru, pa je plesala, bavila se dizajnom, u stvari se još traži u kreativnom smislu. Ti ne bi imala ništa protiv da ona počne pjevati jednog dana i ima potporu roditelja, tata bi volio da uči klavir ako se ne varam?
Da, Luna sad ima 14 godina i sad je u groznim godinama stvarno. Mi ju nismo željeli siliti, gurati u nešto ako joj to ne ide ali svejedno smo, kad je bila prvi ili drugi razred, rekli kako bi bilo dobro da zna neki instrument svirati. Jednu godinu smo patili od tog klavira i bilo je grozno, pa sam rekla – “sad je dosta, ne mogu izdržati” i prestala je s tim klavirom ali naravno da ima te neke gene od nas, ima strašan sluh, čuje odlično i kad sama sebi nešto pjevuši čujem da ima vrhunski glas ali nekako ne vidi ona sebe u tome, nego sada već par godina pleše i nastupa i ide na sva svjetska i evropska i ne znam kakva natjecanja u plesu. Pleše hip hop i street dance, ima strašan ritam i to je sad glavno, sve ostalo ju nije briga, ali možda će kasnije ili ne znam, u stvari mi je svejedno, ja želim da u životu radi to što joj je drago da može recimo od toga živjeti, da je sretna, zadovoljna i zdrava. Imala je neko razdoblje kad je bila mlađa, kad je imala 5 ili 6 godina, kad je čula mene na radiju ili ako sam ja pjevala u autu dok se vozimo ona bi počela vrištati “Mama nemoj pjevati, šuti, šuti”, nikako nije mogla povezati to da sam ja mama i da sam na televiziji ili radiju. Sad je to već normalno, sad je ona već i ponosna i kako sam imala malo više intervjua ona je odmah postala sva važna u školi.
1994. si objavila prvi samostalni album “Odpri oči”, suprug Aleš napisao je gotovo sve pjesme u tvojoj samostalnoj karijeri, jasno je da se slažete i da vam odgovara taj ritam i odnos glazba i tekstovi, sve u obitelji.
Pa, mi se u biti uopće ne slažemo, zato je to tako, mi smo kao jing i jang, minus i plus, ali to nekako onda zajedno funkcionira. On napiše glazbu ja napišem tekst posvađamo se milijun puta, meni se ne sviđa to, njemu se ne sviđa to, onda se nekako sve poklopi i to tako funkcionira. Mene su dosta puta pitali zašto ti on radi sve, zašto ne bi sad neki drugi autor nešto za tebe napisao. Ja im kažem pa do sad mi nije nitko to ni ponudio jer znaju da mi to radi Aleš, a s druge strane nekako se najviše domaće osjećam kad mi to zajedno radimo i ja znam da njemu mogu reći “to mi je grozno, to mi se ne sviđa, to popravi, kakav si ti kreten, kako si mogao to napravit”, a nekom drugom vjerovatno to ne bi tako mogla. Ja mislim da smo dobar par i zato što smo toliko različiti kao osobe, on je totalno drukčiji tip nego ja, ja sam riba, easy, umjerena, mogu tri sata gledati u zid i super mi je, on je čovjek akcije, stalno se mora nešto događati, on je nervozan ako pola sata mora sjediti kod kuće i ništa ne raditi, on stalno nešto radi i to tako funkcionira.
Interes hrvatske republike za tebe ponovo si oživjela pjesmom s tvog novog albuma Opus, riječ je o duetu s Davorom Gopcem “Kako bih volio da si tu”. Pjesma je podsjetila na osamdesete, zvuči sjajno u novom aranžmanu, pa evo kako je došlo do suradnje sa Gopcem?
On je meni super, kad sam pripremala album Opus – svoje najveće hitove, bilo je normalno da imam i nekoliko pjesama Videosexa i oduvijek sam htjela pjevati tu pjesmu ali to je bila muška pjesma, Iztok ju je pjevao uvijek na nastupima, i meni se činila dobra ideja da se napravi neki duet gdje mogu i ja taj neki svoj dio otpjevati i pitala sam Iztoka bi li on to uradio jer je autor i teksta i muzike. On je rekao bez problema, tako da niko ne može ništa reći jer odmah su bili neki komentari tipa “ne dirajte mi to je svetinja”, a u stvari isti autor je to napravio samo malo drugačije, produkcija je malo modernija ali pjesma još uvijek ima taj nekakav drive, taj punk moment. I kad sam razmišljala s kim bi to napravila odmah iz prve mi je pao na pamet Davor, zbog toga jer imam neka svoja sjećanja na 80-e i 90-e na tu Yugo scenu i meni su oni bili uvijek super, sviđa mi se taj Ramones moment kod njih i nekako sam njega čula i vidjela u toj pjesmi. Na sreću oni su pod istom izdavačkom kućom Dallas Records tako da su oni pitali njih bi li to napravili. Oni su došli svi, cijeli bend i bilo je super na snimanju, on je to otpjevao tako kako on to zna i meni je super taj kontrast mog i njegovog vokala, meni to super funkcionira.
Još jedan veliki duet imala si na početku svoje samostalne karijere s jednom predivnom osobom koja je otišla prije vremena ali ga nismo zaboravili. Reci nam tko je to bio i zašto je to važan trenutak u vašim biografijama?
Riječ je o pjesmi “Krajnje je vrijeme” s Tošom Proeskim i to je ustvari bio moj prvi duet u životu i bila sam jako nervozna zbog toga jer nisam znala kako će to izgledati. Meni je Aleš rekao, kad smo radili taj album, “imam jednu super pjesmu ali ja to čujem kao duet”. A ja sam odmah bila u panici, dueti su uvijek problematični jer se uvijek moraš nešto prilagođavati no on je rekao “ma ne ja to baš čujem kao duet”. U to vrijeme Toše je nastupao na Eurosongu za Makedoniju i kad smo u Dallasu razgovarali s kim bi ja to napravila ja sam rekla da bi s nekim mlađim naravno (smijeh). I onda sam se sjetila da je bio jedan dečko Makedonac koji je super pjevao na Eurosongu, a htjela sam i da to bude netko tko još nije poznat kod nas u Sloveniji. A oni su mi odmah rekli “pa da, mi sad s njim potpisujemo ugovor”, tako da nema slučajeva, to je sve bila sudbina i mi smo mu poslali pjesmu, njemu se pjesma svidjela na prvu i on je baš u to vrijeme došao u Ljubljanu, snimili smo tu pjesmu koja je postala veliki veliki hit. Sjećam se kad smo to snimali – bilo je dosta novinara i novinarki i sve cure su me pitale “pa tko je to, zašto mi ništa ne znamo o njemu”. Ne mogu reći da sam ja od njega ovdje napravila zvijezdu ali taj duet je bio najbolji start za njegovu karijeru u Sloveniji i on je onda punio dvorane i bio velika zvijezda ali nekako sam prepoznala i čula taj njegov potencijal. On je stvarno bio pjevač za kapu dolje, slušala sam ga u studiju kad je snimao i samo sam otišla do Aleša i rekla mu “neću sad pjevati, ne pjevam tako dobro”. Tek kad sam došla u Makedoniju kao gošća na njegov koncert shvatila sam kolika je on ustvari velika zvijezda.
Za kraj ovog ugodnog ispijanja kavice i naše priče slovenska glazbena scena danas i planovi, dolaziš do Hrvatske
Glazbena scena u Sloveniji posljednjih se godina jako promijenila. Danas su narodnjaci preplavili eter i zauzeli prostor, a ako ne sviraju narodnjaci, onda se pušta isključivo hrvatska zabavna glazba. Slovenski urbani pop je nestao, a u Sloveniji su najveće zvijezde Jelena Rozga, Severina i slični. Nadam se da ću preko granice odsvirati barem jedan promocijski concert sa svojim novim bendom koji je zaista sjajan, Miha Gorše i Aleš Klinar na klavijaturama, Dorian Grand na bubnjevima, Franc Zabukovec na gitari, Matej Tekavčič na bas gitari i Darji Drobnič, prateći vokali, a sad se ponovno super osječam na bini i to je to! Čekam da me netko pozove i dolazim.
Anja, iskreno hvala na razgovoru za Music Box koji je potrajao ali mislim da se isplatilo i da si uživala!
Apsolutno Tomislave i iz srca pozdravljam sve dobre ljude u Hrvatskoj, inače ljetujem svaku godinu kod vas i zaista vam želim što bolji život i lijepe dane. Vaša Anja Rupel.
Foto: Privatni album Anje Rupel
