„Barren Land“ je nastupni album relativno mlade kantautorice iz Splita, Ivane Pezo koja se predstavlja javnosti umjetničkim imenom Billie Joan.
Billie Joan pjeva na engleskom jeziku na dosta kratkom albumu od 11 pjesama, ukupne duljine 35 minuta. Nema tu previše kompliciranja, akustična gitara i njezin vokal, kombinacija koja na prvu zvuči aranžmanski prazno, ali kada dođete do zadnje pjesme na albumu shvatite da sve to u konačnici ima smisla.
U uvodnoj pjesmi „Pretty City“ pjeva o prelijepom gradu (vjerujem o Splitu odakle je i Ivana) koji je bio za nju vizija, a sada moli da ju pusti i oslobodi, te dopusti da raste. No, ipak jednog dana će se vratiti.
„Like a lover, like a lover, no good for me
Like a master, like a master that knows no boundary.
You made me empty, you made me empty.
Now please set me free and let me leave,
let me go, let me learn and let me grow
I’ll come back on a sunny day when you give me reason to stay“
https://www.youtube.com/watch?v=dQosujoktvY
Sljedeća pjesma „Lady Is A Tramp“ ima jednu zanimljivu poruku i govori o slobodi govora, supruzi jednog premijera, ljudima poput njih koji nas sramote, te hrvatskim obiteljima koje su majke svih prava. Takvim tekstovima pokazuje jednu pjesničku zrelost iako je riječ o relativno mladoj osobi, ali s respektabilnim glazbenim iskustvom. Nije ni čudo onda da navodi Dylana kao najvećeg uzora.
U „Don’t You Mind“ i „Barren Land“ osim gitare i vokala koristi i usnu harmoniku, te ukazuje na činjenicu kako je riječ o multitalentiranoj glazbenici. Treba svakako napomenuti da je i tekstove i glazbu radila ona, dok se miksanjem i produkcijom pozabavio Milan Mijač, poznatiji kao John iz grupe M.O.R.T. Produkcijski ovo nije bio nekakav komplicirani zahvat, nisu korišteni neki posebni efekti (ima izuzetaka), osim sitnog reverba ili rooma (echo), kako na vokalu, tako i na gitari i usnoj harmonici.
U određenim trenucima albuma Billie Joan me podsjetila na Lovely Quinces, ne samo vokalno nego i s gitarskim riffovima.
Slijedi pjesma „Fear“ koja govori o ljudskom strahu kao velikom ljudskom neprijatelju zbog kojeg će kad-tad vrag doći po svog oca, kćer, majku i sina.
„Fear will hurt
fear will cry
the weapon will fail
and the army will die
die, die, die, die…“
I u nešto laganijem ritmu Billie Joan se dobro snalazi, a riječ je o pjesmama „Graveyard Dad“ i „Oblivius“ nakon kojih se vraća bržem ritmu u pjesmi „Missunderstood“ i mogu reći da mi se takav ritam više sviđa, nekako mi bolje zvuče takve pjesme i u njima se bolje snalazi, a svakako tome pridonosi odlični izgovor engleskog jezika.
„You taught me that the times will pass
And the people we know won’t stayed the same
Listen and listen good
This is the last time I missunderstood“
U pjesmi „Almost 30“ već čujemo punije aranžmane uz klavir i synth. Govori o godinama koje brzo prolaze i o tome kako se nadala da će bez obzira na tu činjenicu ostati mudra i lijepa, ali se vremena ipak mijenjaju i nisu ono što je očekivala.
Album završava pjesmama „I See You“, gdje progovara o lažnoj ženskoj ljepoti, naslikavanju u toaletu, lickanju, šminkanju, uređenim noktima i konjskom repiću, a iza čega stoji osoba koja nema što za pokazati (misleći na karakter i pamet); te „Oh, My Dear Reverent“ s još jednim zanimljivim tekstom ali i simpatičnim krajem kada odsvira zadnji takt i kaže – „wooh, to je to!“.
Vrlo dobar album sa zanimljivim tekstovima koji su nekada simpatični, a nekada s određenim buntom u sebi i društvenim problemima, kojih doista ima puno u našoj zemlji pa nije nešto ni pretjerano teško pronaći tema za pjesme. Ipak, uspjela je svojom glazbom osvojiti publiku te već iza sebe ima brojne nastupe, na raznim demo i drugim festivalima, poput Ferragosto Jama, Exposure festivala, Jelen Demo festa (BiH), te Sound of Streets u Mariboru (Slovenija).
Definitivno ima još prostora za napredak jer ako ovako dobro zvuči, onda mogu samo zamisliti kako će to ispasti kada bude oko sebe imala možda nekakav bend (iako ga je imala pa se ipak odlučila na solo), ili makar bogatije aranžmane koji će dati još jednu dodatnu puninu njezinom glasu uz sjajne tekstove.
Spomenimo još kako album „Barren Land“ izlazi 20. travnja za Juda Records i bit će dostupan za free download na Bandcampu Billi Joan, iako bi bilo dobro da ostavite i dobrovoljan prilog jer ovakvu glazbu treba poticati i ovakve glazbe želimo još više na hrvatskoj sceni. Medijski pokrovitelj izdanja je i Music Box.
Foto: Ana Kujundžić