U sklopu svoje europske turneje, Wovenhand je u srijedu, 10. svibnja gostovao u zagrebačkoj Močvari. Promovirali su svoj aktualni osmi album “Star Treatment” objavljen prošle godine za nezavisni label Sargent House.
Njihov zvuk organski je patchwork folka, post-punka, gothic rocka, countrya i americane, spojen u mašinu Davidove nadahnute, ekspresivne izvedbe i konstantnog spiritualnog istraživanja.
Uz karizmatičnog Davida Eugena Edwardsa Wovenhandovu trenutnu postavu čine: gitarist Chuck French, basist Neil Keener (obojica iz Planes Mistaken For Starsa), bubnjar Ordy Garrison, i nedavno prudruženi pijanist (sintizajzer) Matthew Smith (Crime & The City Solution).
Tijekom posljednja dva desetljeća Wovenhand i njegov prethodnik, legendarni 16 Horsepower, inspirira i utječe na generacije glazbenika širom spektra alternativne glazbe.
Wovenhand se ne može opisati tradicionalnim terminima. Na trenutke žalostan i melankoličan, a na druge transcendentalan i moćan, Wovenhand je uvijek duhom i zvukom nezaboravan.
Glazba Wovenhanda u srazu s tekstopiscem Davidom Eugeneom Edwardsom uvijek je imala neusporedivu silinu. Edwardov, bogat, valovit i emotivan glas oduvijek predstavlja pokretačku snagu njegova glazbenog izričaja, koji se na band odrazio očaravajućom sposobnošću preobrazbe instrumenata koje mnogi smatraju relikvijama nekog davno minulog vremena – bendža i harmonike, pa čak i dobre stare električne gitare – u uređaje masovne srdžbe i grozomorne ljepote. Tako je bilo i sinoć u punoj Močvari, što me ugodno iznenadilo.
U eklektičnoj atmosferi i dva sata svirke Wovenhand je uz predstavljanje novog albuma Zagrepčane počastio i sa svojim starim stvarima poput “Corsicana Clip” i “The Refractory” . Eterični Davidov glas nikoga nije ostavio ravnodušnim. Iako se bend nikada nije previše obraćao publici ili pridavao previše pažnje scenskom nastupu, imali su dozu intime. David nije preskočio svoje tikove i male transove, no ovakvo poduplanje publike na krilima novog albuma odmaknuo je Wovenhand prema ‘običnom’ rock bendu s dobrom pričom i pokojim gotičkim folk elementom. Moram priznati da su me na momente prošli trnci, po reakciji publike rekla bih da nisam bila jedina.
Nadam se samo da će nas opet posjetiti što prije. U svakom slučaju, originalno i vrijedno pažnje.
Foto: Tin Bedenko
[envira-gallery id=”6404″]