RECENZIJA: Darko Rundek – ApoCalypso (box set) – Señor
7. srpnja 2017.
Željko Mirković Miki (197 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Darko Rundek – ApoCalypso (box set) – Señor

“Dancing Bear” počastio nas je deluxe box set-om jednog od najcjenjenijih autora s ovih prostora, Darka Rundeka.

Kutijica sadrži tri compact disca – remasterirani “Apokalipso” (1996.), drugi album “U širokom svijetu” i , do sada nikad objavljeni (nedovršeni), album grupe Haustor “Dovitljivi mali čudaci” (1990.). Predgovor ovom izdanju napisao je sâm Rundek objašnjavajući, između ostaloga, tko je sve i gdje, i u kojim uvjetima, radio na albumu koji je u svim pregledima ili izborima najboljih glazbenih radova regije zauzimao istaknuto mjesto.

Album je promijenio i ime (sad se zove ApoCalypso), a razloge ćete naći u popratnom tekstu, ali i u glazbi koja nas oduševljava sve ove godine. Hipoteka izvanrednog benda nije bila preopasna i prejaka za čovjeka koji je u zrelim godinama i kao formiran autor krenuo u solo avanturu u kojoj će mu pomoći vrhunski suradnici – od Borisa Leinera, Zvonimira Bučevića, Maxa Juričića, Igora Geržine, Matije Dedića, Zvonimira Duspera, Davora Rocca, Jasne Bilušić, Jurija Novoselića, Hrvoja Rupčića…da nabrojimo samo neke. Tradicija zagrebačke (ili/i hrvatske) škole kantautorstva je velika i samo veliki autori crpe iz tih godina i takvih poetika ono najbolje, nadograđuju ih vlastitim (glazbenim i ljudskim) iskustvima i stvaraju nešto novo što će ostati svježe (evergreen) i nakon desetljeća i desetljeća preslušavanja.

Ne bih se složio da je naslovna stvar zasjenila ostatak albuma, jer se slična situacija znala događati i drugim (svjetski poznatijim) autorima (npr. “Thunder Road” kojim započinje Springsteenov “Born To Run”). Možda i zbog toga što i dalje glazbu slušam kao zaokružen rad (dakle,  preslušavam sve pjesme s ploče ili diska i onda donosim sud; stara škola). Naravno, protok vremena može revidirati stavove, neki nekad važni albumi padnu u zaborav, ali to nije slučaj s Apokalipsom (ili ApoCalypsom). Ipak, kao radijski čovjek, moram skinuti kapu i odati priznanje i hit-singlu, neobičnoj pojavi u eteru kojim su obično gospodarili neki drugi autori i neki drugi (danas možda i nestali) pjesmuljci. Spot je, inače, režirao Radislav Jovanov Gonzo (iako je, podsjećam, Rundek diplomirao režiju, a bavio se i kazalištem, pa je ovo još samo jedan kuriozum uz napomenu da se i u vizualnom smislu album može mjeriti s najboljim radovima na ovom području).

Čudno je, a u isto vrijeme i logično kako, jedna uz drugu, funkcioniraju pjesme u kojima se prepliću utjecaji dalekih latino geografskih širina i Zagorja, ali to nije paradoksalno, već ta višestrukost (ili dualnost) daje još jednu dimenziju albumu produljujući mu vijek trajanja. Stihovi su nešto što zaslužuje podrobniju analizu, no i oni svrstavaju Rundeka uz bok velikih pjesnika Zagreba koji se nisu libili progovoriti o socio-političko-ekonomskim temama, ali i kontemplirati i lagano se ušuškati kraj svoje ljubavi i pjevati pjesmu u duru, a ne samo u molu. Na um mi pada i David Sylvian i njegovi solo radovi (više po atmosferi). Nije za zanemariti da su on i Rundek gotovo generacija (David je dvije godine mlađi). Uz glazbu, ali i Rundeka, višestruko je vezano i ime Ante Perkovića, čovjeka koji je glazbu razumio i osjećao “dubinski”, a jedan od odličnih tekstova koji prate ovu lijepu glazbenu obljetnicu je i njegov (Antin).

Bilo kako bilo, niz je rukavaca kojim vas ovaj album može odvesti. U širok svijet, neskučen i otvoren za sve ljude (i glazbenike) dobre (i malo lošije) volje. O drugim dijelovima ovoga odličnoga box- seta neću detaljnije elaborirati, otkrijte ih (ili ponovno preslušajte). Ili, kako je rekao Darko Rundek, dajmo šansu drugom albumu (“U dalekom svijetu”, objavljen 2000.), a podsjetimo se i na “Čudake” u kojemu se može prepoznati zametak onoga čime će nas Rundek glazbeno intrigirati godinama.

Darko ne živi na staroj slavi Haustora ili Apokalisa, već strpljivo gradi svoj glazbeni svijet, a u prilog tomu idu i izvrsni “Mostovi” iz 2016. U ljeto je dobro dobiti regres, ali pristajem i na ovakav dar. I emotivno i realno je vredniji.

Foto: Antonio Kovačević

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5