Vlatko Stefanovski, jedan od najboljih europskih gitarista, iako ga možemo svrstati i među svjetske majstore gitare, objavio je novo izdanje za Croatia Records.
Album se zove “Mother Tongue” i na njemu se nalazi 9 pjesama + bonus track, te je nakon suradnje s raznim glazbenicima, umjetnicima, orkestrima, bendovima, došlo vrijeme da ponajbolje glazbene bisere snimi potpuno sam. Svih 9 instrumentala odsvirao je apsolutno sâm koristeći tri akustične gitare, Lowden, Taylor i Yamahu. Iako ga često pri spominjanju akustičnih verzija pjesama povezujemo s Miroslavom Tadićem, ovoga puta je sjeo sâm u Esoteria Sound Studio (Skoplje, Makedonija) u travnju i svibnju ove godine i stvorio još jedan glazbeni biser u novom aranžmanu.
U knjižici albuma naglašava kako mu je za motivaciju i inspiraciju trebalo samo nekoliko dana, što je sasvim dovoljno da jedna veličina, poput Vlatka Stefanovskog, snimi album iznimno brzo. 40 godina karijere i 60 godina života je iza njega. Svo to vrijeme, kako kroz legendardni Leb i sol, tako i kroz rad s drugim bendovima, trio i duo projektima, suradnjama s drugim veličinama poput Jana Akkermana ili Tommyja Emmanuela, nalazio se u samom vrhu vokalno-instrumentalne i instrumentalne gitarističke glazbe u regiji, ali i Europi. Jedan je od najbržih, najpreciznijih i tehnički najboljih gitarista koje sam ikada čuo i vidio.
Na naslovnici albuma se nalazi Vlatkova majka Nada u ulozi Maše iz Tolstojeve drame “Živi leš” i baš kao što sama fotografija ima u sebi jednu vrijednost, tako i glazba na ovom albumu ima jedan veliki emotivni značaj za njega. Album otvara najvećim biserom, “Bistra voda”, pjesmom za koju zna reći, prilikom izvođenja na koncertima, kako nakon nje ne vrijedi više ništa svirati. Doveo ju je do virtuoznog vrha izvođeći na svojim solo i bendovskim koncertima, a u ovoj akustičnoj verziji dobila je jednu posebnu notu.
“Jen dva tri, jen dva, jen dva, jen dva tri”, čujemo na početku sljedeće skladbe, “Makedonsko devojče”, popularne makedonske pjesme koju je 60-ih godina prošlog stoljeća napisao Jonče Hristovski. Treba li ponovno pojašnjavati koliko divno zvuči u aranžmanu Vlatka Stefanovskog?!. Često na svojim koncertima izvodi “Uspavanku za Radmilu M.”, pjesmu grupe Bijelo dugme, odnosno autora Gorana Bregovića te je odlučio obraditi i nju u akustičnom aranžmanu za ovu prigodu. Fantastično!
Makedonija će uvijek biti u njemu, koliko god on možda izbivao iz Makedonije i tu ljubav tijekom 40 godina karijere je ponosno i često izjavljivao i demonstrirao, vokalno i instrumentalno. “Zašto si me majko rodila” je samo jedna od makedonskih pjesama koje se nalaze na ovom albumu, a tu su i tradicionalne narodne pjesme “Jano mori”, “Ogreala mesečina”, “Kasapsko oro”i i “Dimitrijo, sine mitre”. Uvijek su mi makedonske pjesme u njegovoj obradi zvučale posebno, ne zato što je on Makedonac, iako ima i tu nečega, nego zato što ih toliko dobro obradi da ispada kako su napravljene baš za njegove potrebe. Tu je i “Pelistersko oro”, koje mi se posebno sviđa zbog ritma, ali i njegovog iznimno brzog sviranja gitare. Ali ono što je još zanimljivije svaki zvuk je na svojem mjestu, to nije samo puko prebiranje po vratu gitare kako bi se dokazala brzina, nego svaki prst ima svoju zahtjevnu ulogu i svaka odsvirana nota vam s takvom lakoćom ulazi u uho. Psihodelični utjecaj ima njegovo sviranje, bez pretjerivanja.
Ono što mi je posebno drago je što nije previše efekata koristio u ovim aranžmanima, samo looper, reverb i Freeze pedalu. Sve ono što čujemo, svaki ritam, svaka harmonija, nota i improvizacija, za sve je zaslužan Vlatkov talent, a kako je simpatično rekao u knjižnici, sve ono što je izbjegao prilikom svojih improvizacija ne nalazi se na ovom albumu.
Veličanstven spoj iskustva dvojice velikana dogodio se na bonus pjesmi albuma, “More sokol pie” na kojoj je kao vokala ugostio Radu Šerbedžiju, genijalnog interpreta koji će vas kao i Vlatko odvesti na najdivnije i tradicijom bogato glazbeno putovanje.
Melodije koje se nalaze na “Mother Tongue” nisu nešto što već nismo čuli od Vlatka, štoviše, većina tih pjesama je standardni dio njegovih repertoara, ali taj osobni štih koji daje svakoj izvedbi je uvijek poseban i jedinstven. Vlatko se ne želi novim aranžmanima ovih pjesama iznova dokazivati nego samo podsjetiti koliko cijeni i voli Makedoniju, tradicionalnu glazbu, glazbu općenito, melodiju, notu i gitaru kao jedan od najljepših i najšarolikijih instrumenata na svijetu. A na nama, kao slušatelju, je da zaključimo koliko su te izvedbe osobne i emotivne. Skromnost je nešto što ga uvijek prati, ali općenito i sve Makedonce, narod koji i u glazbenom i u ljudskom smislu ima jedno veliko bogatstvo. A imati Vlatka Stefanovskog za svoga “sina” je najveći mogući dar.
Foto: Nikola Knežević