IZVJEŠĆE/FOTO: Počela 3. Brijačnica – dvodnevna doza nadbrijavanja

Ovogodišnje izdanje “Brijačnica“ festivala koji se već treću godinu za redom u drugoj polovici sumornog siječnja odvija, kako smo se već navikli, u Boćarskom domu u Zagrebu, pokazuje nam da smo dobili jedan poprilično dobar i velik event na koji sada možemo već i računati da će nam u ove dane, kada se glazbeni događaji godine još nisu zahuktali, pomoći da se pripremimo za još jednu, nadamo se uspješnu koncertnu sezonu.

Line up ovogodišnjeg festivala, kao uostalom i njegova dva uspješna prethodnika, donosi nam recentni izbor dobrog domaćeg ili bolje rečeno regionalnog rock’n’rolla, plus poneko strano iznenađenje. Uvijek nesretnu dužnost, ali ja bih ipak rekao čast, da otvori ovo treće izdanje Brijačnice pripala je ove godine Rizolu iz Zagreba koji su pred već solidnim brojem ljudi predstavili svoj žestoki garage rock. Publika je tek pristizala pa se sama atmosfera još nije podigla na višu razinu ali su svakako odradili dobar nastup.

Nakon njih uslijedili su The Miceks, novi projekt Alena Kraljića Kralje, legendarnog gitariste mnogobrojnih hrvatskih bandova (Pips Chips & Videoclips, Majke…) koji su predstavili svoj novi tj. svoj prvi materijal, melodiozno rifoidni rock na tragu recimo ranog Psihomoda i sličnih stvari, koji je publika poprilično dobro prihvatila, a već sada imaju fanove koji su zauzeli prve redove Boćarskog doma i koji bi lijepo popunili recimo Mali pogon na nekom samostalnom nastupu. Novi singl “Mexico“ ili “Jesus, Stonesi i Ramonesi“ su svakako potencijalni radijski hitovi i nadamo se da će se o bendu još čuti.

Artan Lili iz Beograda je još jednom dokazao, pred sada već popunjenim Boćarskim domom, da su odličan bend i da stoje svi hvalospjevi kritike koje su dosada dobivali za svoj rad. Romana i Bojan Slačala, Ivan Skopulović i Marko Ajković zvuče kompaktno, moćno, distorzirano, i publika ih je s razlogom jako dobro prihvatila, a nadamo se svakako i nekom samostalnom koncertu u Zagrebu ubrzo.

Nakon njih izlaze strani gosti, belgijski Intergalactic Lovers, koji svojim indie rockom i izuzetno zanimljivom pjevačicom osebujnog nastupa Larom Chedraoui (koja nas je podsjetila na Nikol iz NLV-a) uvelike opravdavaju svoju pozivnicu na festival. Ima tu raznih utjecaja, od PJ Harvey, Yeah Yeah Yeahsa i još koječega, ali Belgijanci su se stvarno potrudili i svakako bi i njih ponovno voljeli vidjeti na samostalnom nastupu.

Ako smo u dosadašnjim nastupima imali i poneko iznenađenje znali smo da s izlaskom Partibrejkersa toga neće biti. Kao i toliko puta do sada Brejkersi su bili isti. Posebni, slobodni i samo svoji. Često smo ih gledali pa i na Brijačnici, i uvijek nam isporuče ono najbolje, a publika to uvijek zna prepoznati, cijeniti i na kraju nagraditi. Kao i obično, presjek karijere, frenetična verzija “1000 godina”, ovaj puta s gostom, “bratom“, legendarnim Davorom Rodikom na slide gitari, Boćarski ključa pa smirivanje sa “Sirotinjskim carstvom” i niska hitova za kraj. Brejkersi su uvijek bili Party.

I za kraj, zakucavanje. M.O.R.T. iz Sinja opasno prijeti da alci preuzme primat prvog i najboljeg sinjskog proizvoda. Fanova u dvorani kao i obično k’o u priči, a nastup fantastičan. Ne zna se tko je više trpio, Johnova glava ili mikrofon koji ju je stalno tukao , a od “Nikotinske krize” pa do samog kraja dobili smo jedan suludi, psihodelično izdistorzirani nastup koji ćemo svakako pamtiti. A Mortovcima ćemo se svakako pridružiti na bilo kojem sljedećem nastupu, gdje god on bio.