Nakon godina djelovanja na američkom jugozapadu Joey Burns i John Convertino, danas već legende americane, preselili su svoj Calexico iz Tucsona u sjevernu Kaliforniju i u studiju “Phantom Ship“ snimili svoj deseti, nešto malo drugačiji album nego što smo do sada navikli od njih.
Temelji Calexica duboko su u američkoj folk tradiciji s nekim od debelih korijena koji sežu u Meksiko i Latinsku Ameriku. Već uvodna Wilcovska “End of the World With You” daje nam naslutiti da ovim albumom dobivamo nešto drugo i malo različito, ali svakako još uvijek na vrlo visokom nivou na koji su nas Calexico navikli.
Dosadašnja glavna odlika Calexica , a to je široko polje utjecaja i fuzija žanrova na ovome albumu samo se još više proširuje i produbljuje. “Under The Wheels” donosi nam jedan, za njih možda neobičan ili neuobičajen, funky reggae s malom dozom elektronike, a slijedi ga biser “The Town and Miss Lorriane”.
Na stari teren i rane dane vraća nas u cumbia ritmu i uz pratnju nortena harmonike “Flores y Tamales” koju je otpjevao Jairo Zavala, a zatim opet break s art funkom u “Another Space”.
“Unconditional Waltz“, prelijepa akustična minijatura u kojoj se isprepliću gitara i trube odvest će nas na neke sasvim druge svjetove, a nastavljaju na starom i poznatom terenu s “The Girl in the Forest“.
“Eyes Wide Awake” nas baca na Pixies teritorij i njihov gitaristički stil, a “Dead in the Water“ sa svojim teškim rifovima i stihom “…take you and the whole world with me…”na neku sasvim drugu stranu.
“Lost Inside” i “End of the Night” su zgodici na koje smo od Calexica očekivali i na koje smo već navikli, a hermeična ali predivna “Dream On Mount Tam“ koja zatvara album kao da ne daje previše nade.
Naravno, ne trebamo ni govoriti da je možda i ponajbolja stvar na albumu, zadnja na regularnom izdanju, koja se (gle čuda) zove kao i naš portal, Music Box (!).
Joey Burns i John Convertino proširili su bend pa sada Calexico djeluje kao septet i to se svakako osjeća na albumu kojemu ovo proširenje daje dodatno bogatstvo, a melodioznost koja je prisutna od prvoga dana je naravno i dalje tu kao neki zaštitni znak.
“The Thread That Keeps Us“ zadržao je sve ono najbolje na što smo se od njih već naviknuli, a u otprilike 45 minuta trajanja i 22 pjesme (na Deluxe izdanju) svatko će naći više nego dovoljno trenutaka za sebe.
Bez obzira što je album otišao u nekim dijelovima na malo komercijalniju stranu i ima nešto više radiofoničnijih dijelova, sve u svemu dobili smo jedan više nego dobar uradak s pregrštom biserja za koje se naravno nadamo da će ih ovaj “alternativni indie mariachi band“, kako nas je na to već navikao, imati prilike predstaviti u skorije vrijeme i pred našom publikom. Zna se dobro da u Hrvatskoj imaju velik broj fanova, a i da su na svakom dosadašnjem nastupu oduševili sve one koji su ih došli pogledati, pa ne treba ni sumnjati da će do sljedećeg susreta doći vrlo brzo.
Foto: Promo