Već prva dva dana trinaestog izdanja INmusic festivala donijela su mu vjerojatni epitet najboljeg do sada pa je treći dan mogao, kako bismo to sportskim rječnikom rekli, još samo letvicu podići na još veći nivo.
Iako nebo opet nije izgledalo baš najbolje, prethodna dva dana su nam pokazala da to ništa ne znači i da ćemo možda ipak ove godine proći bez kiše, krenuli smo na Jarun poprilično neopterećeni i bez pretjeranih očekivanja, pa sve ono što dobijemo bit će samo bonus na ono što smo dobili do sad. Futurski i Killed A Fox na Main Stageu, Rens Argoa i Cubies na OTP WORLD Stageu predstavili su se na žalost pred malim brojem ljudi, po dobrom starom običaju na svakom početku početku dana, ali to nije smetalo ni njih, niti njihove fanove da uživaju, dok je nešto više ljudi došlo tek kad su svoj nastup počele djevojke iz Manchestera, PINS. Do sada su ove simpatične djevojke snimile dva albuma, a na Jarunu su predstavile presjek svoga rada i ljudima se to poprilično svidjelo.
Nakon njih odlazimo u šator Hidden Stagea na Moskau koji često nastupa u Zagrebu i čiji nastupi su zanimljivi i oku i uhu, a tako je bilo i ovaj put. Kombinacija distorzirane gitarske buke i mračnog gospela uz dozu teatralnog čitanja “poezije“ i ovaj put je iznjedrilo jedan odličan nastup, a kako ih se relativno često može čuti svakako bi ih trebalo pogledati i na samostalnom nastupu.
Tshegue je nadimak Faty Sy Savanet prema kojemu je bend dobio ime, a ona je iz Konga došla u Pariz i tamo je krenula njezina glazbena karijera. Uz Nicolasa Dacunha počeli su svirati svoju kombinaciju afričke tradicionalne glazbe prožete i garažnim rifovima, a put ih je jučer doveo i do OTP WORLD Stagea ispred kojeg su natjerali na ples sada već dosta ljudi.
Sana Garić, beogradska glazbenica predstavila nam je na Hidden Stageu svoju zanimljivu verziju malo žešćeg elektro popa uz bend u kojemu su uz nju bubnjar i basist, a šteta što nije bilo gitare koja bi sve to još dodatno začinila.
I onda je došlo vrijeme da se preselimo na veliku livadu Main Stagea jer su na red došli prvi headlineri treće večeri, Alice in Chains. Jedni od rodonačelnika grungea iz Seattlea po drugi put su na INmusic festivalu, i ovaj put su više nego opravdali dolazak. Svoju kombinaciju teških heavy rifova prostrli su pred pun auditorij koji se skupio ispred Main Stagea i dobili su očekivanu podršku kakvu su i zaslužili. Kompletna karijera je predstavljena, a naravno da su najbolje prošle stare stvari s “Dirt” i “Facelift”, pogotovo “Would?” i “Rooster” na samom kraju.
Portugal The Man imaju hit godine i okupili su ispred OTP WORLD Stagea impresivan broj ljudi, a u svom jednosatnom nastupu koji je uključivao ubacivanje hrpe obrada u stvari (od Metallice, Stonesa i Floyda do Havensa i još tko zna koga) i vrlo zabavne i zanimljive poruke na video wallu iznad njih zabavili su sve koji su ih došli pogledati. Imali su puno žešći nastup nego sam očekivao, a naravno na samom kraju kad je krenuo “Feel It Still” upalile su se stotine mobitela da to ovjekovječe.
Nakon njih na pozornicu Main Stagea izlaze Interpol. Dugo smo ih čekali kod nas i napokon smo dočekali. Mračni (ali ne i premračni) post punk ovih njujorčana nešto je što je zagrebačka publika uvijek voljela, i bendovi takvog profila su ovdje uvijek dobro prolazili pa je bilo pitanje zašto ih se nitko nije sjetio pozvati do sada. Ali nepravda je ispravljena, Interpol je došao, možda s malim zakašnjenjem, no nikada nije kasno.
I oni su za svoj set dobili veliku podršku iz publike i kod njih su najviše “palile“ stare stvari, a i sami su u nastupu naglasak dali na “Antics”, možda i ponajbolji album u karijeri iako su i stvari sa zadnjeg, “El Pintor” albuma dobro prošle, pogotovo kodEngleza u čijoj sam se blizini našao.
I eto, na samom kraju nastupa Interpola javila se ona. Visila je sva tri dana festivala, a onda se nebo otvorilo i pljusnulo. Ništa to nije dugo trajalo (kao da je rekla – “došla sam se samo javiti pa palim dalje”), lijepo je opralo jarunske livade i samo potvrdilo staru izreku, jebeš festival bez kiše. Kad se smirilo otišli smo ipak još pogledati funky elektro pop General Elektriksa na Hidden Stageu koji su ni krivi ni dužni napunili šator ljudima koji su se sakrili od kiše, a na kraju se i dobro zabavili.
Na izlasku smo stali na Balkan Stageu pogledati i žestoke stonere iz She Loves Pablo koji su se stvarno potrudili i raazdrmali pomalo opranu publiku.
I to je u biti bilo to ove godine na zagebačkom INmusic festivalu. Po meni sigurno najbolje izdanje festivala do sad, i u glazbenom, a i u svim ostalim segmentima, te se nadam da će se u tom stilu nastaviti i dalje.
Treba ipak reći na kraju, unatoč što je festival odlično organiziran, da je već postao skoro i prevelik što se najbolje moglo vidjeti po gužvama na svakom koraku. Čekalo se nekada predugo, pogotovo u kasnijim satima, na toalet, čekalo se na pojedinim mjestima i na piće, hranu pogotovo, a i na ulazu je dolazilo do velikih gužvi. Vjerojatno će se na takve, ipak bih rekao sitnice koje se mogu popraviti ili barem smanjiti, obratiti pažnja na sljedećim izdanjima, a što se tiče line up-ova, u to ni ne sumnjam da će u budućnosti biti kao i do sada na vrhunskom, a to znači svjetskom nivou.
Gotov je INmusic festival #13, s nestrpljenjem čekamo INmusic festival #14!
Foto: Matija Purgar
[envira-gallery id=”27514″]