SRETAN ROĐENDAN: Zašto je M.I.A. jedna od najvažnijih (glazbenih) umjetnica 21. stoljeća?
18. srpnja 2018.
Music Box (6260 Članci)
Podijeli

SRETAN ROĐENDAN: Zašto je M.I.A. jedna od najvažnijih (glazbenih) umjetnica 21. stoljeća?

Mathangi Maya Arulpragasam, u svijetu poznata kao M.I.A., engleska je umjetnica i aktivistica porijeklom iz Sri Lanke i pripadnica tamošnje etničke grupe Tamil.

U širim masama je poznata kao glazbenica koja iza sebe ima 18-godišnju karijeru ispunjenu snažnim aktivističkim porukama, ali i turbulentnim situacijama. Njezina priča počinje još 2000. godine kada se bavila vizualnom umjetnosti, odnosno filmom te dizajnom, tada u zapadnom Londonu, a nakon što je završila Central St. Martins College gdje je diplomirala s tezom o filmu “CB4”. Dok je studirala razmišljala je drugačije od običnih polaznika tog koledža, smatrala je kako među studentima ne postoji društvene stvarnosti koja je zapela u teoriji. Uvijek je govorila da nešto nedostaje i htjela je tu prazninu ispuniti svojim znanjem. Čak je i za vrijeme studija odbila redatelja Johna Singletona koji je, vidjevši jedan njezin scenarij, pozvao M.I.A. da radi s njim na jednom filmu. Kako se na studiju bavila modom, marketingom i grafičkom umjetnosti tako je karijeru započela radom na coveru albuma “The Menace” britanske grupe Elastica i dokumentarcu o njihovoj američkoj turneji. Potom je počela raditi i na dokumentarcu o tamilskoj mladeži, ali je morala sve stopirati zbog neprestanih uznemiravanja. Te godine je imala i svoju prvu solo izložbu u Londonu, a riječ je o slikama u bojama u spreju koje su prikazivale spoj tamilske političke ulične umjetnosti i slika londonskog života i potrošačke kulture. Nominarana je zbog toga za Alternative Turner nagradu, a jedan od prvih kupaca ovih djela je bio poznati glumac Jude Law. 

Od ranih godina je pokazivala interes za glazbom, pogotovo old school hip-hopom i dancehallom kakav su proizvodili Public Enemy, MC Shan, Ultramagnetic MCs, Silver Bullet i London Posse, a voljela je u mlađim danima i punk, brtipop i electroclash pa tako njezina glazba ima veliki utjecaj u glazbi The Clasha, među ostalim. Spomenuo sam kako je radila s Elasticom pa je s njima otputovala na turneju na kojoj je upoznala kanadsku elektroničku umjetnicu Peaches koja ju je približila legendarnom Rolandu MC-505 zbog kojeg se odlučila početi raditi na glazbi. U tom kreativnom procesu nastalo je ime M.I.A. koje označava skraćenicu za “Missing in Acton”, a Acton je kvart u zapadnom Londonu. Sve ju je podsjetilo na nestalog rođaka u Sri Lanci o kojemu je htjela napraviti dokumentarni film. A kako je u to vrijeme živjela u Actonu rekla je: “So I was living in Acton looking for my cousin missing in action”. Tako je nastala M.I.A. koja je skladala i snimila demo vrpcu sa 6 pjesama uključujući “Lady Killa”, “M.I.A.” i “Galang”, a nezavisni label Showbiz Records je kasnije tiskao zadnji spomenuti u 500 vinyl primjeraka koji su došli do publike i postali iznimno popularni te su se počeli puštati u cijenjenim klubovima i na modnim događanjima zbog čega je dobila titulu underground senzacije. Proglašena je jednim od prvih umjetnika u svijetu koji su stekli popularnost isključivo zbog razmjene podataka putem interneta, te puštanja glazbe putem studentskih radija. 2004. godine je glazbu uploadala na MySpace i tako privukla pažnju velikih izdavačkih kuća te je potpisala ugovor s XL Recordsingsom i za njih snimila debitantski album “Arular” koji je izašao s nekoliko mjeseci zakašnjenja. Prije toga je objavila pjesmu “Sunshowers” koju je kritika opisivala kao glazbu u kojoj je M.I.A. otvoreno govorila o gerilskom ratu, traženju azila, nasilju, vjerskim progonima te crnim i bijelim oblicima disidencije. Za svjetsku glazbenu kulturu šokantno, inteligentno i nešto o čemu se sve manje progovaralo kroz glazbu. Stoga se njoj treba odati posebno priznanje što je naslijedila u 21. stoljeću neke od predvodnika aktivističke ili buntovničke glazbe i poezije, poput Boba Dylana, Patti Smith, Rage Against The Machinea, Public Enemyja i brojnih drugih.

Upravo je to radila i sa svojim videospotovima, poput onog za pjesmu “Galang” kojeg je snimala u džunglama Južne Indije. Spot je prikazivao i scene militarističkih animiranih grafita, urbane Britanije te ratova koji su usmjeravali njezin umjetnički put. Ta i pjesma “Sunshowers” završile su u raznim izborima za najbolje pjesme godine i već je tada bilo jasno da će ovo biti posebna karijera puna turbulencija. Jer tko još voli da netko javno i iskreno govori o svim sranjima koja su zadesila ovaj svijet i onima koji ta sranja stvaraju. Tada je nekako i objavljen debi album kojeg je ona nazvala Nom de guerre prema imenu kojeg je uzeo njezin otac kada se pridružio nezavisnom tamilskom pokretu, a upravo je otac, te njegov i njezin boravak u Jaffni bio inspiracija za prvi album. Na tom albumu se nalazi i planetarno popularna “Bucky Done Gun” koja je inspirirana funk carioca glazbenim stilom i postala prva pjesma takve vrste koja je zavladala komercijalnim glazbenim eterom u Brazilu u kojem je ta vrsta glazbe i nastala. Bez obzira na njezine probleme s disleksijom zbog koje je mislila da nikada neće moći odrađivati turneje, M.I.A. je održala niz nastupa na nekim od najvećih svjetskih festivala kao predizvođač Missy Elliot s kojom je snimila pjesmu “Bad Man” te kasnije s Gwen Stefani, Roots Manuvom i LCD Soundsystemom. Za svoj album je dobila i Mercury Prize te je ocijenjen na Metacriticu ocjenom 88 od 100 što je jedan od sedam najbolje recenziranih i rangiranih albuma 2005. godine, te je na Metacriticu bio i jedan od 9 najbolje ocijenjenih albuma desetljeća dok je ona dobila razna priznanja za najbolju umjetnicu 2005. godine.

Ipak, svjetsku popularnost tek dostiže drugim albumom “Kala”, kako se zvala njezina majka, a zbog problema s američkom vizom album je sniman u Indiji, Trinidadu, Liberiji, Australiji, Japanu, Velikoj Britaniji i na Jamajci, no na kraju je ipak završen u Americi. To su njezini prvi problemi s boravkom u Americi. Zanimljivo je kako je taj album bio na 10. mjestu Metacriticove ljestvice koju sam maloprije spominjao, odmah ispod debi albuma, ali je imao puno veći komcercijalni uspjeh pa su ga čak Rolling Stone i Blender proglasili najboljim albumom godine. 2008. godine je otkazala neke koncerte jer je rekla da se želi posvetiti drugim umjetnostima poput filma. Ipak, iste godine osniva nezavisni label N.E.E.T. Recordings, a prvo ime koje je potpisalo ugovor je Rye Rye iz Baltimorea s kojom je nastupala te godine. Tada je M.I.A. objavila vijest da je trudna. Trudnoća ju nije spriječila da radi na soundtracku filma “Slumdog Millionaire” te je nominirana za Oscara za suradnju na pjesmi “O…Saya”. Postala je prva azijska osoba koja je nominirana za Oscara i Grammyja u jednoj godini. Zbog trudnoće nije nastupila na Oscaru, za razliku od Grammy svečanosti. 

Nagrade i priznanja su se nizali, počela je raditi i s Christinom Aguilerom, ali i na svojem trećem studijskom albumu u svojoj kući u Los Angelesu. U međuvremenu, u 2010. godini, na internetu je objavljen glazbeni video/kratki film “Born Free” kojeg je režirao Romain Gavras i kojeg je stvorila M.I.A., a govori o genocidu nad crvenokosim adolescentima koji su prisiljeni preći preko minskog polja. Film je podigao veliku prašinu i postao je dosta kontroverzan zbog čega je maknut s YouTubea istog dana kad je i objavljen. Ponovno je podignut s dobnim ograničenjem, ali je opet maknut. Pjesma je pak uspjela završiti na nekim top listama. To je bio prvi znak da javnost, barem kad su u pitanju velike korporacije, ne prihvaćaju njezinu slobodu govora. Danas pak postoji na internetu, čak i YouTube-u. Te godine je objavila treći album “Maya” koji je postigao najveći uspjeh u povijesti svjetskih top lista, a kritike su bile podijeljene, dok ga je ona opisala kao miks beba, smrti, razaranja i bespomoćnosti.

Ponovno je surađivala s grupom Elastic, Rye Rye i Chrisom Brownom, a dan nakon smrti Amy Winehouse odala joj je počast objavljivanjem demo snimke “Maya/Vicki Leekx” na svojem Soundcloudu posvetivši je klubu 27. Uslijedio je potom i trenutak koji se nije svidio Amerikancima, a nakon suradnje s Madonnom na pjesmi “Give Me All Your Luvin”. Naime, kad je izvodila pjesmu na poluvremenu Superbowla umjesto riječi “shit” pokazala je prema kameri i pred milijunima gledatelja srednji prst. NFL je pokrenuo tužbu i morala je platiti milijune i milijune dolara te javno se ispričati svim gledateljima.

M.I.A. je bila ogorčena tom odlukom i rekla je u prigodnom videu kako je svima očito u redu da se žene seksualno iskorištava, a da je zabranjeno prikazivati žensko osnaživanje kroz punk/rock. “Na tome se sve svodi i zbog toga sam tužna”.

Trenutak sa srednjim prstom na 8:37

Posvetila se ponovno glazbi, snimila je “Bad Girls”, koja je postala njezin najuspješniji singl i spot, te je dobio nominaciju za MTV i Grammy nagrade. Potom je potpisala za “Roc Nation” menadžment Jay Z-a, a četvrti album “Matangi” je opisala kao spoj prva tri albuma. Objavljen je za Insterscope i N.E.E.T. Recordings. Zanimljivo je kako prvotno album nije bio prihvaćen od strane Interscopea jer je bio “prepozitivan” pa je više puta odgađan izlazak. No, kasnije su ipak popustili jer je zaprijetila objavom materijala na internetu. Dobio je pozitivne kritike, ali je krajem 2013. godine otkrila kako odlazi iz Roc Nationa. No, njezino glazbeno umijeće nije prestalo, objavila je dvije godine kasnije jedan od najkontroverznijih i najbriljantnijih videospotova u svijetu glazbe, za singl “Borders”, a posvećen je globalnoj izbjegličkoj krizi. Kritizirala je svijet, pogotovo Francuze koji su 2010. godine počeli s protjerivanjem Roma iz zemlje te zabranjivanjem ulaska u zemlju svih izbjeglica, te je zbog njih u spotu nosila majicu PSG-a s natpisom “Fly Pirates” umjesto “Fly Emirates” zbog čega je podignuta još jedna tužba protiv nje. Sloboda govora je ponovno na udaru, iako je klub tumačio taj natpis kao narušavanje ugleda kompaniji i glavnom sponzoru kluba.

2016. objavljuje novi album “AIM” za kojeg su ponovno podijeljena mišljenja. Nakon “Borders” je objavila još nekoliko singlova s albuma te nikada objavljenu “P.O.W.A.”. To je bio njezin zadnji studijski album.

Nema sumnje da je svojom glazbom promijenila svijest građana o izbjeglicama, izbjegličkoj krizi, ratovima, rasnim problemima, moćnicima, velikim korporacijama i sličnima. Amerika je čak zabranila M.I.A. ulazak u zemlju od objave debitantskog albuma, a sve zbog njezinih komentara o problemima ljudi u Šri Lanci, Palestini i Afroamerikanaca. Kako je u odraslim godinama imala problema sa slobodom govora, odnosno nasiljem prema izrečenoj istini, tako je i kao dijete proživljavala teror kao izbjeglica. Kad je imala 10 godina, njezina škola je bombardirana, a tijekom cijelog života je proživljavala uskraćivanje ljudskih prava, kao i cenzuriranje što smatra najopasnijom stvari na svijetu. “Uklanjanje pojedinačnih glasova i nedopuštanje ljudima da otvoreno kažu – “ovo se dogodilo meni”, je vrlo opasno. To se cijelo vrijeme događa, nitko tim osobama nije dao mikrofon i dopustio da kažu – “ovo se meni dogodilo i ne sviđa mi se””, rekla je jednom prigodom M.I.A., a sve je ponovila i nedavno u Zagrebu prilikom svojeg prvog gostovanja u Hrvatskoj u sklopu Filozofskog teatra u HNK-u u Zagrebu.

“Oni koji su preuzeli kontrolu nad Internetom, danas vladaju binarnim svijetom”, rekla je tada M.I.A. istaknuvši kako je teško preživjeti binarni svijet. On je binaran u smislu da se ljude razdvaja na bijele i crne, bogate i siromašne, ružne i lijepe… Što se pak tiče njezine glazbene karijere, ne nastupa više toliko kao prije, odnosno koliko sudjeluje na ovakvim sličnim debatama i tribinama. Iako je prošle godine u ovom vremenu bila na turneji po Europi i izvan nje te je imala niz velikih festivalskih nastupa. Rekla je kako joj je u Americi ponuđen veliki povratak na diskografsku scenu i doslovno joj je rečeno – “obećavamo vam povratak ako napravite antiTrump pjesme i album”. Naravno da je odbila takvo što jer zastupa interese dosta ljudi i naglašava kako je važno reći nekome – NE. Pogotovo kada je u pitanju umjetnost ili glazba. Svaki odgovor nosi sa sobom posljedice, i NE i DA, ali treba biti odlučan i reći NE na ovakve prijedloge jer će drugačiji odgovor donijeti puno veće posljedice.

M.I.A. u HNK-u: “Oni koji su preuzeli kontrolu nad Internetom, vladaju i ovim binarnim svijetom”

Maya nije samo jedna od onih koji nameću teorije zavjere, štoviše argumentirano govori i razmišlja, a na temelju vlastitih iskustava. U većini slučajeva je nailazila na zid ili granicu o kojoj sam ranije govorio, baš kao u pjesmi “Borders”, ali koliko god izlazak izvan takve granice bio težak i nemoguć, uvijek je imala snage nadjačati te probleme, kako optimizmom, tako i samouvjerenjem da ono što govori i razmišlja doista jest ispravno i jedino istinito. I koliko god teško bilo govoriti istinu, treba uvijek stajati iza nje te ne dopustiti kontrolu nad njom i potencijalno stvaranje neke nove “istine” koja će se potom prezentirati javnosti i širiti kao kuga. Putem društvenih mreža, pogotovo Twittera, M.I.A. je uvijek otvoreno govorila protiv politike, terorizma, bijele kuge i drugih, nazovimo ih tako, vrućih tema, zbog čega je često nailazila na probleme, bila ušutkavana, cenzurirana, blokirana…

2018. godina je pak u znaku dokumentarca pod nazivom “Matangi / Maya /M.I.A.” kojeg je režirao Stephen Loveridge i koji je premijerno prikazan na Sundance festivalu. Od tada je obišao brojne svjetske festivale, a najavila je kako će službeno biti objavljen 28. rujna u Americi, nešto ranije i u Britaniji. Vraća se i na pozornicu gdje će ove godine nastupiti kao predizvođač Lauryn Hill i njezine obljetničke turneje “Miseducation”.

Kad te netko cenzurira, zabranjuje ti da otvoreno govoriš o problemima, to je samo pokazatelj da se u svemu tome krije neka istina, odnosno da se krije nešto što netko ne želi da izađe u javnost, da ovaj svijet okrene protiv nekoga ili nekih. Danas je to jedan od najvećih globalnih problema, uz terorizam. A dok god je umjetnika poput M.I.A., uvijek ćemo imati nekog propovjednika na svjetskoj razini koji će znati reći NE kada treba, koji će znati ukazati javnosti na najveće pošasti ovoga svijeta, koji će znati otvoreno, jasno i glasno reći – “ovo se meni dogodilo i ne sviđa mi se”. Zato će M.I.A. uvijek biti jedna od najvažnijih umjetnica i aktivistica 21. stoljeća.

Sretan ti 43. rođendan!