#nedjeljnikomentar: Alice In Chains, Dave Grohl, Đani Stipaničev, Kiesza, Vesna Pisarović
Za stranu glazbu nema ljetne stanke, što nije slučaj za domaću/regionalnu glazbenu scenu. Teško je izdvojiti nešto ozbiljno s naših prostora, ali zato ništa ne manjka u zemljama meda i mlijeka.
Malo rocka, malo grunga, ali i elektronike, popa pa i mediteranskog zvuka, svega ima u ovotjednoj rubrici #nedjeljnikomentar, stoga pripremite se na par recki o nekima od najzanimljivijih singl izdanja ovog tjedna, u dobrom ili lošem smislu.
Alice In Chains – “Never Fade” (BMG)
Još jedna nova pjesma zbog koje grickamo nokte do datuma 24.8. kada izlazi novi studijski album “Rainier Fog”, prvi u pet godina i prvi za izdavačku kuću BMG. Alice In Chains su uz Pearl Jam jedini ozbiljni predstavnik grunge pokreta 90-ih godina, a koji i danas radi vrlo ozbiljnu, odnosno kvalitetnu glazbu. Snažne gitare, specifičan vokal, riffovi koji psihodelično utječu na slušanje, rasturajući doboš, to je ono što je uvijek opisivalo ovaj bend pa i s ovom pjesmom “Never Fade”. Priznajem da je mrvicu slabije od onog što smo čuli do sada od novog albuma, ali opet nagovještava nešto posebno. Samo da na tom uratku nije najbolje ono što smo već čuli, odnosno da u konačnici sve bude jedan veliki mućak. Nadam se da neće.
Ocjena: 3.8/5
Dave Grohl – “Play” (Roswell Records)
Nisam ljubitelj Foo Fightersa. Jesam Nirvane. Cijenim Davea Grohla koji je jedna od najposebnijih rock ikona današnjice. Čudne su ove moje riječi ili rečenice. Ali biti jedna osoba za sedam instrumenata, odnosno sedam osoba za jednim instrumentom zvanim kompozicija, takvu stvar može napraviti samo Dave Grohl. Zbog toga je poseban. Nije bilo lako, nikako. I sâm je to priznao, ali je učinio. Pjesma se zove “Play” i u pitanju je izazov za svakog glazbenika koji bi se uputio na ovo putovanje. Ovo je izazov za svakog onog koji želi konstanti napredak. Više od ovog ne ide. Sljedeće je možda rock opera ili nešto slično. I tad je kraj. Nabrijani, ali i emotivni alternativni/grunge rock komad dug 22 minute i 35 sekundi. Ma ne, to je rock opera na Dave Grohl način. Najbolje od svega što je sa svakim instrumentom imao kinky seks, ali i vodio ljubav, ovisi u kojem se trenutku kompozicije nalazite. S obzirom da Grohla najviše volim kao bubnjara, onda i dalje tvrdim da je na bubnjevima prava životinja. Iako ni u gitarama ne zaostaje previše. Inače, “Play” je instrumental, dakle bez vokala, nekome je to problem, nekome nije. Meni jest jer instrumentalne dionice, individualne dionice svakog instrumenta nisu komplicirane niti virtuozne, stoga bi vokal dobro sjeo u nekim trenucima. Šteta! Ovako zvuči kao kompozicija sastavljena od nekoliko pjesama. Posljednji i zadnji dio su najnapetiji.
Ocjena: 4/5
Đani Stipaničev – “Čuvajte mi pismu” (Dancing Bear)
Đani Stipaničev poznat je kao jedan od najzanimljivijih vokala hrvatske popularne glazbe. Već je pjevao pjesme Vice Vukova, jednog od najvećih imena hrvatske glazbene povijesti, a sada je na njega došao red da otpjeva pjesmu napisanu za Vicu. Još 1994. pjesma je bila napisana, ali nikada nije izvedena. A glas najsličniji Vici vjerojatno ima Đani, tako da je bilo prirodno da ju uzme pod svoje ruke. “Čuvajte mi pismu” je najbolji naziv za pjesmu napisanu za Vicu jer on je sve do svoje smrti pismu sačuvao, prenio je nekim drugim generacijama koje imaju istu zadaću. Đani taj “posao” jako dobro obavlja pa i u ovom slučaju. Naravno, mediteranski prizvuk, mandolina i Đanijev vokal se uvijek lijepo stapaju, tako da će i ovoga puta izvedbom osvojiti srca publika, pogotovo one s mediteranskog područja.
Ocjena: 3.5/5
Kiesza ft. Philippe Sly – “Phantom on the Dancefloor” (Reverse Psycho Logic)
Dosta podcijenjena i meni jedna od dražih umjetnica današnje pop scene, koja se posvetila više deep house, house, electro, čak nekad i drum ‘n’ bass smjeru, ovoga puta je ostvarila suradnju s još jednim Kanađaninom, opernim pjevačem. U uvodu pjesme je pokazala svoje odlične vokalne sposobnosti, a cijelu pjesmu, nažalost, odnijela je samo moja. Nije mi se svidjelo uplitanje opere u njezin zvuk, barem ne u ovom slučaju, iako volim koketiranja sa zvukom, samo da budu dostojna. Philippe mi zvuči kao nekada naš Papageno, odnosno ako čitaš među recima, onaj koji smeta u pjesmi. Obožavam Kieszu, ali baš obožavam, no ovoga puta mislim da je otišla u krivom smjeru. Spot je dosta mračan i bizaran. Ova pjesma bi trebala najaviti i novi album, treći po redu. Nadam se da će ići u ovakvom glazbenom smjeru, ne i vokalnom. Ne trebaju njoj nikakve vokalne suradnje, možda samo producentske i to je to.
Ocjena: 2.8/5
Vesna Pisarović feat. Truth & Tribe – “Ne vjeruj zvijezdama” (Dancing Bear)
Ljeto je, nema puno domaćih singl izdanja pa sam se morao ovoga puta natjerati i uzeti u recenziranje Vesnu Pisarović, hrvatsku pjevačicu, nekada lakih pop nota, danas u jazz vodama. I ne mogu nikako shvatiti tu jazz fazu, zaista ne mogu jer njezin glas i dalje zvuči kao da je u pop fazi karijere, neozbiljno, najmanje jazzy, dok za glazbu nemam previše zamjerke. Vesnu želim slušati u jazzu kao Žanamari u rock vodama. Ne kažem da ih uopće želim slušati, a kamoli čuti. Pogotovo što sam se naslušao vrhunskih jazz izdanja zadnjih godina, poput Igora Geržine, Chuija, Matije Dedića, Pavla Miljenovića, a vokalno Zdenke Kovačiček, Jasne Bilušić, Radojke Šverko. Ispričavam im se što sam ih u iste retke stavio zajedno s Vesnom i Žanamai. Nemam ništa protiv Vesne, jako je simpatična osoba i glazbeno obrazovana, ali nije ovo za nju. Barem što se mene tiče. I da, s njom nastupa na šibenskoj Šansoni. Zašto?
Ocjena: 2/5
