Njedra Zrinke Posavec godinama su čuvala glazbenu škrinju ispunjenu bogatom tradicijom naših krajeva, a sada je škrinju konačno otvorila i interpetirala ogoljene verzije pjesama koje su obogatile njezin život i svojom emocijom došle do njezinog srca.
Na albumu “Gradovi i sela” (Mast produkcija) nalaze se tradicionalne pjesme raznih hrvatskih krajeva, Slavonije u kojoj je Zrinka i rođena (Đakovo), Međimurja, Dalmacije i Baranje te Bosne i Hercegovine ali i netradicionalne pjesme poput “Jesen stiže dunjo moja” i makedonskog dijamanta “Zajdi, zajdi jasno sonce”.
Kad kažem ogoljene verzije, mislim na intimnu i emotivnu interpretaciju, glazbeno minimalističku, vokalno iznimno bogatu, a koja će sigurno doći i do njedara publike, ljubitelja world musica, odnosno etno glazbe. Iako govorim o nekakvom glazbenom minimalizmu, ne mislim da tome nešto nedostaje, štoviše, okupila je glazbene genijalce koji su svojim umijećem, a većinom u aranžmanima Zrinke Posavec i dokazali tu svoju genijalnost. Na pojedinim aranžmanima su se pridružili i neki od članova njezinog benda, a to su Borna Šercar (bubnjevi i udaraljke), Kristina Bjelopavlović-Cesar (klavir), Šimun Matišić (vibrafon), Mario Igrec (gitara) i Goran Delač (kontrabas). Cijela ova respektabilna ekipa je kao jedna velika obitelj, što se svakako odrazilo i na album koji je sniman u Morris studiju u Zagrebu, dok je snimanje, miks i mastering radio Neven Marinac.
Zrinka Posavec “Gradove i sela” otvara rodnom Slavonijom i obradom pjesme “Zumbul jelo” u slow jazz varijanti. A njezin glas je kao slavuj koji se odvažio na let u oblake i uživa u svakom pogledu na ono što mu može priuštiti taj uzvišeni položaj. Ali svaki glazbenik je dao svoj osobni pečat u svim pjesmama albuma pa mi se tako jako svidjela uloga Borne Šercara koji je sa svojim čudima oponašao glasanje ptica u letu i dao jednu posebnu atmosferu, ali i ostale kolege ništa ne zaostaju. Predivan i zavodljivi Kristinin klavir, romantična Mariova gitara, sjajne Goranove kontrabas dionice, a tek Šimunov vibrafon u pjesmi “Senjicu senjala” – neopisivo.
Slavuj svoj let nastavlja i u “Jesen stiže dunjo moja” i to u istom ritmu, da bi nakon toga pokazao svu raskoš svojih krila u prvoj autorskoj pjesmi na albumu, “Ako želiš moje srce”. I bez obzira koliko Zrinkine ogoljene obrade tradicionalnih pjesama bile fantastične, njezina autorska glazba je nešto zaista posebno. Dobrodošli u zemlju sevdaha:
“Ako želiš moje srce, budi nježan i blag
moje usne žarko žele piti tvoju ljubav.
Pjevat ću tebi pjesme napisane samo za te
Voljet ću te slatko i žarko, ja vjerujem u našu ljubav”
Bez obzira što je Zrinka, kao i ja, iz Slavonije, izvrsno se snašla i u pjesmama drugih krajeva Hrvatske, poput meni drage međimurske “Protuletje se optira” ili dalmatinske “Sve se more”. Ujedno cijeli album malo ubrzava ritam, Borna Šercar se budi iz lijepog sna, a glazbena škrinja i dalje širi miris zlatnika, narodnih nošnji, tradicije i kulture naših starih.
Vraćaju se ponovno u Slavoniju (“Oj, šumice zelena” i “O, gdje si dušo”), a potom posjećuju susjednu Baranju te interpretiraju tradiconalnu pjesmu “Ljubio sam osamnaest curica” s kojom je Zrinka se bendom nedavno oduševila publiku na koncertu u Saxu. Iza svake pjesme postoji neka osobna priča, životni trenutak koji je podijelila s publikom, a sada i stavila na ovaj vrlo osobni album. Dečki su se uvijek voljeli hvaliti pa nekad i zaborave što su sve slagali. Ne kaže se uzalud – “sinoć je palo 10 centimetara snijega ili što bi muškarci rekli – 20 centimetara”. Zato oni često ljube i ne gledaju, ali kako pogled ne seže daleko, tako i jabuka ne pada dalje od stabla:
“Da namignem i malo zažmirim,
u tri cure srce uznemirim
četrnajst, petnajst, šesnajst, sedamnajst, osamnajst,
trinajst, dvanajst, jedanajst”
A Slavonci i Baranjci su uvijek bili prave bekrije, ali i šarmeri, zavodnici, nije ni čudo da se pogube u brojkama. Moram se malo našalisti, iako u svakoj šali postoji i neka istina.
Najbolja vokalna interpretacija dogodila se u pjesmama koje su izvan Hrvatske doletjele na ovaj album, a to su “Sjajna zvijezdo”, sevdalinka koju je otpjevala u potpunosti a capella i izmamila suze na licu. A tek s makedonskom “Zajdi, zajdi jasno sonce” uz koju ćete sigurno i vi pustiti suzu. Da se razumijemo, to su iznimno teške pjesme za otpjevati, zbog silnih vokalnih varijacija i iznimno visokih laga. Zato ih se rijetki i usude obrađivati, samo oni koji imaju puno povjerenje u svoju dijafragmu. U ovakvim prilikama se uvijek sjetim još jedne sevdalinke koju je samo šačica ljudi mogla otpjevati, a koja mi uvijek izmami i suze i osmijeh. U pitanju je tradicionalna “Đul Zulejha” koju je legendarni Safet Isović s velikom lakoćom pjevao, baš kao Zrinka “Zajdi, zajdi”. A baš kao što je njegov baršunasti glas osvajao naše prostore nekada davno, sada neke nove generacije poput Zrinke Posavec to čine na sličan način, u jednom drugom glazbenom trenutku i s jednim drugim, modernim ruhom.
Kraj njezinog putovanja kroz gradove i sela obilježava druga autorska pjesma na albumu, “Za tebe”, zlato jednako vrijedno kao ono iz škrinje duboko čuvane u našoj bogatoj zemlji i njezinim njedrima. Otvorila je svoje srce i za razliku od teksta ove pjesme, u potpunosti je uspjela u tome. Barem je svojom interpretacijom i ovim sjajnim pratećim glazbenicima došla do mojeg srca, kako obradama, tako i autorskom glazbom. Baš kao što kaže pjesma “Za tebe”, sklopila je stihove, stvorila molitvu i pobijedila.