Često mi se zna dogoditi da na pitanje o 5 najboljih hrvatskih rock sastava među prva dva spomenem M.O.R.T., genijalne Sinjane koji sada kreću u pohod na europsku i svjetsku glazbenu scenu.
Nedavno su pokrenuli i završili Indiegogo kampanju tijekom koje su prikupljali sredstva za snimanje albuma na engleskom jeziku što bi označilo početak njihove inozemne karijere. Sada, nakon što je kampanja odmakla sjeo sam s M.O.R.T.-ovcima, a uoči Pozitivnog koncerta u Zagrebu, saznao sve što sam mogao saznati o novom materijalu. Pričali smo i o novom zvuku, pjevanju na engleskom jeziku, vinilima, MC Pavarotti studiju u Mostaru, ali i o hrvatskoj glazbi koja je odavno dio svjetske glazbene scene, ne samo geografski nego i kvalitetom. John, Kikos, Zvrk i Mile – četiri brata!
Ono što me za početak zanima jest kako je prošla crowdfunding kampanja?
JOHN: Više nego uspješno. Prikupljeno je 117% traženih sredstava i hvala svim ljudima koji su pomogli financijski i u mislima.
I što sada slijedi?
JOHN: Već smo u međuvremenu otišli u studio, novi album je izmiksan i gledamo opcije za mastering. Ima više opcija što je dobro da možemo birati. Onda ide najavni singl u prvom ili drugom mjesecu.
KIKOS: Ostalo se radi paralelno kao što je dizajn albuma, zatim dogovori oko izlaska albuma itd. Ima vremena za te stvari, ali bolje početi već sada.
Kad ste osjetili taj trenutak da mislite kako ste sposobni i samouvjereni da možete raditi nešto drugačije od onoga što ste radili do sada?
JOHN: 2003. (smijeh) Mi smo na početku, još u školi kad smo se počeli družiti, radili materijal na hrvatskom i engleskom jeziku. Tako da nam to nije strano, a na engleskom se jednostavnije izraziti i nema te mogućnosti kao razvijeniji jezici. Dakle, ništa teško. Dapače.
KIKOS: To nam je dalo priliku da se izrazimo kreativnije jer je došlo do malog zasićenja na hrvatskom jeziku. Barem meni je tako kad počnem pisati na engleskom, dogodi se neki klik u glavi, kao da je riječ o drugoj osobi koja je krenula iz početka, ali s puno više iskustva i znanja.
Vjerujem da će zvuk biti na istoj razini kao do sada?
JOHN: Zvuk je čak razinu više, a i išli smo na to da zvuči produkcijski kvalitetnije i mislim da smo u tome uspjeli. You will be the judge of that. (smijeh)
ZVRK: Ne zamišljam sebe da ikad dođem i razmišljam o tome kako ću sad neki zvuk napraviti. To je nešto što izađe iz tebe i tako je kako je. To smo mi sada, a za 10 godina tko zna kako će zvučati. Mislim da mora biti lagani napredak u zvuku i eksperimentu.
KIKOS: Album je dosta raznolik, od nekog punka, klasičnog rocka i balada, preko funka, do metala. Dosta su različite pjesme, ali čim ih poslušate odmah znate da je to M.O.R.T.
Ujedno je to i veliki izazov zato što je englesko govorno područje veliko i ima puno bendova, i onih nedokazanih i onih dokazanih. I nije bilo lako donijeti tu odluku, vjerujem.
JOHN: Pa nije ni teško. Mi se igramo. Najgore je sebe shvatiti posve ozbiljno. Idemo! Svi smo dovoljno obrazovani da razgovaramo na engleskom na visokoj razini. Tako da je pitanje “zašto ne”, a ne “zašto”. Veselimo se svakoj budućoj pustolovini, veselimo se izbaciti ljudima taj album.
ZVRK: Jedino čega se bojim u životu je rutina.
KIKOS: Sad je najvažnije pronaći taj neki procjep, odnosno po čemu smo mi drugačiji od svih tih europskih bendova koji su na razini popularnosti tu negdje s nama. Bili smo na Sound City festivalu u Liverpoolu gdje su bili bendovi iz čitave Europe i tu smo dosta vidjeli kako diše ostatak scene. Svirali smo engleske stvari i sad smo malo pametniji. Puno u Europi ima sličnih bendova, ali mislim da smo mi dosta svoji te da će nas netko zapamtiti.
A možda smo i mi mediji stalno krivi zato što zapitkujemo “zašto”, ali u zadnje vrijeme, odnosno zadnjih 10-ak godina imamo bendova koji zvuče svjetski i koji jesu za van, te su preli naše nekakve okvire. Mislim da je stvarno točno ono što ste rekli da treba postavljati pitanje “zašto ne”, a ne “zašto”.
MILE: Da, točno. Oduvijek imamo takve bendove, ali za 90% bendova nisam ja čuo, a kamoli ti, kamoli bilo tko drugi. Ti su bendovi bili u garaži i zvučali genijalno, od benda Zidar Betonsky u Splitu do KOB-a zagrebačkog za kojeg znam da ih 90% mladih punkera u Zagrebu ne zna. Ekipa je pjevala na engleskom i “klali su”. Ali to sam otkrio zahvaljujući starijem bratu koji je poznavao starije narkomana, a koji je poznavao još starijeg narkomana kod kojega je završila njihova kazeta.
JOHN: Ali i House of Pablo i slični koji su po meni svjetska razina.
ZVRK: Ono što je problem kod tih svih bendova koji su nešto pokušali jest da su pre slični, kopiraju zapad ili imaju kompleks manje vrijednosti. Recimo, Bob Marley je pjevao na broken englishu davno, primjerice System of a Down kasnije i sada je to postala egzotika da ne pjevaš tako. Mi nemamo taj problem, mislio sam da ćemo ga imati, ali ne čuje se, iako bih volio da ga ima malo.
JOHN: Brate, ni u Hrvatskoj nismo sakrivali svoj akcent.
ZVRK: Ali John je druga osoba kad pjeva na engleskom. Puštao sam nekim prijateljima pjesmi i rekli su da je super, a kad kažem da smo to mi oni ne mogu vjerovati jer ne mogu prepoznati glas.
Ali ono što je najvažnije jest da se vi dobro osjećate kad snimite sve i poslušate.
JOHN: Kad sviramo i slušamo, nama je uvijek super.
ZVRK: Meni je uvijek važno pravilo da ne ponavljam sebe, ne kopiram ništa svjesno i da sam fan toga što sam napravio. Ako se meni to ne sviđa, onda nema smisla.
I ovo što je John rekao da je kampanja ispunjena za 117% govori samo sebe da imate podršku publike.
JOHN: Većina priloga su bili mali iznosi, 5 ili 10 dolara. Hvala vam ljudi od srca, ovo je vaš album koliko i naš.
ZVRK: Bez te energije koju su oni nama dali možda se ne bi ni trudili toliko oko toga.
JOHN: Vidiš da se ne trudiš sâm, nego da imaš ljude iza sebe koji cijene to što radiš.
ZVRK: Mi smo u Indiegogo kampanju krenuli bez ikakve zadrške, ako nam tko što da bit će super jer će biti manji minus. I na kraju su ljudi dali 117% posto što je sjajno. Budimo realni, živimo na prostoru gdje nije lako dati 30 dolara za neku majicu zauzvrat, tako da je to samo po sebi već uspjeh.
KIKOS: Točno se vidi po uplatama da su neki ljudi dali na početku kampanje i onda sljedeći mjesec kad je došla nova plaća. Doslovno su ljudi otkidali od sebe.
ZVRK: To su neke neistražene priče i trebalo bi pitati te ljude koji su njihovi motivi. Oni su sami u nekoj gabuli do vrata. Znam po sebi, toliko bih podržao drugih stvari, ali dok platim stanarinu nema novca.
JOHN: Nemaš za rizle, duhan, nemaš za luksuz.
Ovo je i dokaz da postoje ljudi koji su voljni platiti da čuju nešto dobro. I ovdje se potvrđuje da se ne ide samo na džabe koncerte.
ZVRK: To su ljudi koji vjeruju u nas i nećemo ih iznevjeriti.
JOHN: Neće ti nitko doći na besplatan koncert ako si ti šupak.
MILE: Kakvi su ti motivi za taj besplatan koncert, razumiješ?!
Slijedi Pozitivan koncert, hoćemo li tamo čuti neke pjesme na engleskom jeziku?
JOHN: Vidi, mi ti slažemo set listu obično pola sata prije nastupa, tako da ne znamo.
ZVRK: Znamo mi svirati, već smo to i radili. Vidjet ćemo. Imamo sad novi singl, onda ćemo možda raditi još jedan singl na kojem rade fanovi. Iza Nove godine mislim da ćemo krenuti s engleskim dosta. Nadamo se nekoj turneji vani, primjerice 30 koncerata u 30 dana gdje ćemo raditi ono što smo radili prije u Bosni. Mi prije nismo svirali u Hrvatskoj, nego u Bosni, odnosno u malim mjestima gdje su bila dva čovjeka, pa 5, 10, 20, 100, 200. Mi smo tamo negdje iza granice sa Slovenijom nitko. Istočno smo napravili posao, a sve zapadnije je veliki izazov. Dok smo mladi možemo se još trpati u kombi, povraćati sa strane itd.
Vi u Bosni i snimate u studiju, odnosno u Mostaru, je li tako?
JOHN: Bosna nam je sve dala. “Odjel za žešće”, “Tužnu kocku” i novi album smo snimali u MC Pavarotti studiju u Mostaru.
ZVRK: Mi smo bend iz Sinja koji je pobijedio u Banjoj Luci, dobio lovu i snimio album u Mostaru. Sad idemo u Pančevo i Novi Sad gdje nas ljudi isto super prihvaćaju, nadamo se da ćemo tamo i više svirati. Moj plan je da nekako zimi preživljavamo u Europi svirajući jer tamo za manje gigova dobiješ veće pare, za razliku od ovdje gdje smo sve presvirali. Dakle, zimi tu, a onda ljeti ovdje.
JOHN: Woo hoo!
Još da se dotaknemo albuma, tko je još radio na njemu osim vas?
JOHN: Naš stari producent Marko Perčić Sula, zatim Sejo i Sale koji su zaposlenici studija i koji su kroz cijeli proces snimanja bili s nama. Sead Zaklan, Saša Karabatak.
KIKOS: Ovaj put imamo i jedno iznenađenje na jednoj pjesmi. Nećemo otkriti sada, ali kad izađe singl govorit ćemo o tome.
ZVRK: Gandalf bijeli. (smijeh)
Koliko album ima pjesama?
JOHN: 10 komada, manje nego prije jer idemo ovoga puta na ploču pa moramo zadovoljiti format.
ZVRK: Vinil se vraća i upravo sam potrošio tisuću kuna za popravak gramofona kako bih ponovno mogao slušati.
Vinil ima svoju toplinu.
JOHN: Ima i vrijednost jer njemu za razliku od CD-a s godinama raste vrijednost.
MILE: Teže će propasti ploča fizički.
JOHN: CD je propao i nema trajnost jer se mehanički brže potroši.
Jeste li zbog vinila snimali sve analogno?
JOHN: Uvijek snimamo analogno jer u Mostaru imaju SSL na kojem su snimali Sex Pistolsi.
MILE: I Iron Maiden i Bob Marley. To su im donirali Pavarotti i Bono Vox te ostala ekipa.
ZVRK: I to je isto jedna posebna priča gdje su poslije rata u Mostar došli Pavarotti, Bono Vox i Brian Eno te su rekonstruirali taj studio, ne znam točno tko je na koji način sudjelovao. Ovaj grad koji je dosta bio podijeljen sada ujedinjuje ljude i klince kroz rock školu. To je ono što fali bilo gdje na području Balkana.
JOHN: Ako ovo čita neki bogataš koji ima višak novca neka ga donira studiju MC Pavarotti i rock školi u Mostaru jer je to nešto što je potrebno u ovim sve gorim vremenima.
ZVRK: Pozdravljamo Orhana Masla!
Mislim da je ovo najbolji način da završimo intervju. Hvala vam dečki i mislim da je hrvatska glazba odavno izašla izvan naših granica te mislim da je konačno vrijeme da priznamo kako smo mi dio svjetske glazbene scene.
ZVRK: Glazba nema granica, ljudi imaju.
JOHN: Imamo i mi što pokazati…noge (smijeh).
Foto: Nikola Knežević (naslovna)