Gile za Music Box: “S drogom smo manje više okončali eksperiment. Seks i rokenrol još uvijek istražujemo”
24. siječnja 2019.
Boris Abramović (144 Članci)
Podijeli

Gile za Music Box: “S drogom smo manje više okončali eksperiment. Seks i rokenrol još uvijek istražujemo”

Povodom zadnjeg albuma Električnog orgazma “Gde smo sad?”, objavljenog prošle godine, te povodom već 39 godina rada beda kratko smo popričali s osnivačem, gitaristom i pjevačem Srđanom Gojkovićem Giletom.

Teme su nam između ostalog bile prošlost, sadašnjost i budućnost i to ne samo Električnog orgazma.

Već skoro četrdeset godina prošlo je od prvog albuma. Aktivni ste cijelo vrijeme i koncertno i diskografski s manjim ili nešto dužim pauzama. Volja za bavljenjem glazbom postoji i dalje?

“Još od tinejdžerskih dana glazba je bila nešto što me najviše zanima i ispunjava, nije se to puno promijenilo od tad. U međuvremenu to je postala i moja profesija, način na koji se izdržavam pa i s te strane ne bih se mijenjao ni za jednu drugu profesiju. I dalje smatram da za mene ne postoji ni jedno bolje profesionalno zanimanje na svijetu.”

Ostvario vam se i vaš san, a vjerojatno i san mnogih drugih glazbenika, podijelili ste pozornicu s Rolling Stonesima. Kakav je to bio osjećaj?

“To je zaista teško riječima opisati. Da mi je to netko rekao kad sam bio klinac, kome su Stonesi bili omiljeni bend, da ću jednog dana na njihovom stageu biti gost i sa svojim bendom otvoriti njihov koncert, vjerovatno bi prije povjerovao da ću otputovati na Mars. To je apsolutno jedan od vrhunaca moje karijere, barem na osobnoj razini.”

Igra rokenrol već sedamdesetak godina. Ima li rokenrol neku svijetlu budućnost ili će ga progutati tehnologija?

“Ne mislim da je rokenrolu prijetnja tehnologija, treba je pametno i razumno iskoristiti, a ne izbjegavati. Što se budućnosti tiče, ne znam. Sve stvari na ovom svijetu su prolazne, ništa ne traje vječito, pa bi bilo nerazumno misliti da je rokenrol izuzet od toga.”

Seks, droga ili rokenrol, ili sve, baš tim redom ?

“Sve te oblasti smo istraživali, to je jednostavno bilo dio našeg putovanja. S drogom smo manje više okončali eksperiment. Sex i rokenrol još uvijek istražujemo.”

Od početka do danas snimili ste puno albuma, promijenili i nekoliko stilova od početnog nekog punka i novog vala preko klasičnog rocka tipa Stones/T. Rex do psihodelije i još koječega. Gdje nalazite inspiraciju i jeste li se željeli okušati u još kojoj formi?

“Nalazimo inspiraciju u životu i u promjenama koje on donosi. Nikad nemam unaprijed smišljenu ideju ili koncept kojom bih se formom sljedeće bavio. Jednostavno puštam da se životne situacije same odmotavaju, a onda reagiram na njih i to pretvaram u svoj umjetnički izraz.”

Puno ljudi je prošlo kroz bend. Nekih danas više i nema s nama. Kako je uopće danas bez Čavketa, Vlade i ostalih koji nisu tu?

“Čavke i Vlada su bili zaista moji najbliži prijatelji, od svih kojih nema njih dvojica su mi bili najbliži. Teško je kad izgubiš nekog tako bliskog, ali i to je dio života i nešto što se treba prihvatiti kao neizbježno.”

Politikom se nikada niste bavili, ali politika se bavi svima nama. Uvijek ste bili na onoj nekoj “pravoj” strani. Kakva je danas situacija u Srbiji, prosvjedi su opet česti, a takva je situacija i po Europi i diljem svijeta? Mislite li da se nešto može promijeniti mirnim mimohodima ili je neka revolucija rješenje?

“Zaista nemam odgovor na to pitanje. Bilo je razdoblja u mojem životu kada sam bio dosta angažiran na tom planu. Na žalost sad kad se okrenem unazad mislim da je sve to bilo manje više uzaludno, mnoga očekivanja su potraćena i osjećam da sam mnogo puta bio izmanipuliran, a da toga nisam bio svjestan. U svakom slučaju trenutno stanje u svijetu je dosta loše, ovaj brutalni kapitalizam i sve što on propovjeda je nešto što nas sve vuče u propast. To se mora okončati ili nas neće biti. Ni ovih koji ga propagiraju, ni ovih koji su protiv.”

Foto: Vedran Levi

Može li uopće u današnje vrijeme glazba promijeniti, ne svijet, nego bilo što, ili je glazba danas samo jedan vid usputne zabave na kojoj neki zarađuju veliki novac, a drugi ništa?

“Nažalost ovo drugo. Glazba možda još uvijek može nekim pojedincima promijeniti život, ali daleko su vremena kad je ona predstavljala nešto puno više. Opet se vraćamo na tu kapitalističku pohlepu koja uništava sve pred sobom. Ovog puta u vidu diskografskih kompanija koje isključivo razmišljaju o osobnoj zaradi i koje baš zaboli za umjetnost i duhovne vrijednosti.”

Pratite li nove trendove u glazbi? Prateći vaš rad dugo godina znamo otprilike što je utjecalo na vašu glazbu, ali zanima me pratite li danas glazbu kao nekad i što danas slušate unutar svoja četiri zida?

“Ne naročito. Iskreno slušam one stare stvari koje sam uvijek i slušao. Nema puno novih bendova koji me nešto posebno uzbuđuju. Naravno, svjestan sam da je to i posljedica godina u kojima sam, a i da je to ipak nekakva generacijska stvar. Ono što slušaš dok odrastaš je nešto što određuje tvoj ukus za cijeli život.”

Smirenje nalazite u meditaciji i budizmu. Kako ste došli do toga i koliko vam to pomaže u današnjem kaosu?

“Jako mi pomaže. Prije nego sam počeo s tim nisam ni bio svjestan koliko sam bio lud i kakav je kaos bio u mojem umu. Jednostavno sam mislio da to tako mora i da tome nema lijeka. Od kad sam počeo s budističkom praksom i meditacijom shvatio sam da ipak ima.”

Novi album je već neko vrijeme vani. Koliko je u današnje vrijeme uopće suvislo izdavati albume i slati ih u trgovine kad je mladim ljudima dostupan cijeli dijapazon downloadanja i YouTube-ova?

Pa, mi to radimo zato jer nas to zabavlja i zato što uživamo u kreaciji. Nikad nismo nešto posebno zarađivali od albuma, ali opet bend koji se ne razvija i ne stvara novu glazbu je osuđen na propast, na lagano odumiranje. Sâm plasman i distribucija toga je druga priča i nešto što se stalno mijenja.”

Koncertno ste i dalje aktivni od nekih velikih festivala do sasvim malih prostora. Gdje se bolje osjećate, na velikim pozornicama (s ili bez Rolling Stonesa) ili u klubovima?

“Svugdje, gdje god ima ljudi koji nas žele čuti. Sve ima svoju foru, i veliki nastupi i klupske svirke.”

Vjerojatno primjećujete koliko uopće ima mladih ljudi na vašim svirkama ili su to većinom oni koji su odrasli na tom nekome, nikad prežaljenom Novom valu?

“Bend sad već ima 39 godina karijere, to je jako dugo za ljudski vijek. Mnogo generacija je odraslo na našoj glazbi. Shodno tome na koncertima ima predstavnika svih tih generacija. Ali ima i klinaca koji po prvi put gledaju Orgazam uživo, i to je jako dobro, oni svemu daju neku novu energiju koja cijeloj stvari daje smisao.”

Gdje se vidite u doglednoj budućnosti? Kakvi su planovi, raditi dok se može, svirati dok se može i ima li kakvih novih projekata na vidiku?

“Moj osobni plan se nije promijenio od onog razdoblja kad sam bio klinac, koji je s 19 godina snimio “Paket aranžman”. A to je da sviram do kraja života, dokle god je to fizički moguće, kao Chuck Berry. Što se planova tiče biz će dosta koncerata ove godine, za proljeće spremamo koncerte u Zagrebu (13.4. Tvornica) i Beogradu (20.4. Dom Omladine). Također, bitće i dosta reizdanja. Na proljeće Croatia Records treba objaviti box u kojem ćee se nalaziti naših prvih 6 albuma. Ujedno na proljeće za Record Store Day, Mascom Records će objaviti alternativnu verziju našeg albuma iz 1988. “Letim, sanjam, dišem”. Radi se o verziji koja je snimljena nekoliko mjeseci prije službene, a koja nikad do sad nije objavljena”.

Foto: Karla Matulina