RECENZIJA: James Blake: “Assume Form” – donekle dopadljiv, ali isto tako i lako zaboravljiv !
Četvrti album britanskog kantautora i producenta Jamesa Blakea, “Assume Form” (Polydor/Universal Music Hrvatska) predstavlja dosad najizravniju demonstraciju njegovih pop tendencija.
Iznikao krajem nultih iz tada plodne postdubstep scene, Blake je 2011. objavio istoimeni album prvijenac na kojem je spojio svoje producentske i kantautorske afinitete u cjelinu koja je prštala svježinom i originalnošću, čak i ako se na trenutke činila nezgrapnom. Mercuryjem nagrađeni “Overgrown“ bio je pak iskorak u konvencionalnijem soul/R’n’B smjeru, dok je njegov nasljednik “The Colour in Anything” bio namjerno mrljav, podugačak i naglašeno melankoličan.
“Assume Form” tugu i nefokusirane balade prethodnika mijenja pažljivo produciranim R’n’B pjesmama srednjeg tempa. Raznoliki gosti poput repera Travisa Scotta, flamenco pjevačice Rosalie, trap producenta Metro Boomina i kantautora Mosesa Sumneyja uspijevaju se uklopiti u koherentnu te, bez obzira na vidljivu promjenu raspoloženja u odnosu na ranija ostvarenja, i dalje prepoznatljivo blakeovsku zvučnu sliku. Fluidni tonovi električnog klavira, sinkopirano programiranje bubnjeva i cijeli arsenal vokalnih manipulacija još uvijek su zaštitni znak njegovog autorskog rukopisa. U tom smislu singl “Mile High” s Metro Boominom i Travisom Scottom može navesti na krivi trag. Njegov noir trap zvuk i kombinacija Scottovog i Blakeovog vokala ostavlja dojam pokušaja ulaska na teritorij The Weeknda, no ostatak albuma ipak ide u drugačijem smjeru. Odlična “Tell Them” zvuči kao modernizirani trip hop, a još jedna suradnja s Metro Boominom u “Into the Red” puno prirodnije spaja njihove producentske stilove. “Barefoot in the Park” s Rosaliom možda i najbolje naglašava romantičarske namjere albuma i uključuje iznimno šarmantan refren.
Uz sve pozitivno, ovo je na kraju ipak najmanje zanimljivo izdanje u Blakeovoj diskografiji. Lišen nepredvidljivih elemenata ranijih ostvarenja i opterećen s nekoliko pjesama koje jednostavno ne uspijevaju biti velikim senzualnim pop pjesmama kakvim ih autor zamislio, “Assume Form” je donekle dopadljiv, ali isto tako i lako zaboravljiv album.
Piše: Karlo Rafaneli
Foto: Amanda Charchian
