Ljetnu večer u Močvari otvara švedska grupa Telegram koja je izvela uvertiru lovely Jonathanu Breeu, kako ga oni nazivaju.
Mladi indie bend koketira s primjesama rock ‘n’ rolla 60-ih i garage žanra, a ove je godine izašao njihov debitanski singl pod nazivom “Can I Take You to the Pictures”. Njihov sinoćnji nastup koji je bio izveden poprilično nespretno potvrdio je činjenicu da su novoosnovani bend. Iako su se trudili svoj nastup održati na razini dostojnoj artističkog Jonathana Breea ipak su pogubili konce u rukama. Vrućina i težina zraka u Močvari dečkima iz Telegrama nije dobro sjela, no uz njihovu simpatičnost i zanimljiv modni odabir, koji nas neodoljivo vraća u davno minule šezdesete godine, možemo im oprostiti početničku nespremnost i malu neorganiziranost. Svakako se cijeni trud dečkiju iz Göteborga.
Nakon nekih 40 minuta predgrupe oko 22 sata počinje glavni koncert velike novozelandske atrakcije – Jonathana Breeja. Dolazeći na scenu članovi benda izazvali su grobnu tišinu oduševljenja i određenog poštovanja prema svojim bezidentitetskim maskama. Ljudi su nahrupili u prve redove kako ne bi propustili nijedan potez bilo koga od članova benda. Sablasne ali veoma raspoložene plesačice razbijale su statičnost ostatka benda, a njihova statičnost umirivala je razigranost plesačica. Koncert je trajao svega 50-ak minuta ali to vrijeme je bilo toliko ispunjeno da se sve duže od toga ne bi nikako uklopilo u njihov imidž cool glazbenika. Publika je dobrano poludjela tek na predzadnjoj pjesmi “You Are so Cool” koja je postala planetarno popularna sa skoro 12 milijuna pregleda. Iako se na prvu činilo da je većina ljudi u publici došla upravo zbog te jedne pjesme, rekla bih da je to kriva predodžba.
Cijeli nastup bio je veoma sceničan, izveden profesionalno, ali prije svega bio je jako poseban i čudan. Upravo dvije zadnje stavke ljude su oduševile i svi smo ostali prikovani uz pozornicu kako ne bi propustili niti jedan od pomno isceniranih pokreta. Projektor na zidu koji je prikazivao plesne filmiće članova benda atmosferi je pridavao finalni touch.
Takva mirnoća glavnih aktera na sceni ulijevala je neobično povjerenje i zadovoljstvo slušača, a teški ljepljivi zrak stvorio je još veću magiju oko lika i djela Jonathana Breeja. Iako je koncert trajao manje od sat vremena i nije bilo povratka na pozornicu, publika je čekala bis dobrih 10 minuta, a ekipi iz benda nema se što zamjeriti nego im samo dati naklon do poda i veseliti se sljedećem koncertu.
Piše: Ela Pazdrijan
Foto: Maja Musić
[envira-gallery id=”43419″]