Tijekom dvadeset godina diskografske karijere Vatra je bila svojevrsna domaća inačica priče koja prati Nickleback, u novije vrijeme Coldplay ili Imagine Dragons. Drugim riječima, popularni bend koji je jednako popularno mrziti.
Moram priznati da tu famu nikad nisam razumio. Članovi Vatre oduvijek su funkcionirali kao solidan radijski pop rock bend, a posebice od 2008. i petog albuma “Sputnik” na kojem su uspostavili, pokazat će se, dugogodišnju suradnju s Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem iz Svadbasa.
Istina, nakon “Sputnika” usvojili su pomalo iritantnu strategiju izbacivanja singla ili dva pa čekanja da privuku dovoljno pažnje, pa tek onda objavljivali album na kojem bi uz ta dva-tri singla bilo još pet-šest pjesama tek toliko da zaokruže priču. No to je podjednako krivnja suvremene diskografske prakse koliko i samog benda. Pozitivne strane takve promocijske prakse je da su im albumi uvijek koncizni i bez puno očiglednih viškova.
Iznimka od ovog pravila nije ni njihov osmi album “Nama se nikud ne žuri” (Dallas Records) najavljen naslovnom pjesmom, a prije toga singlom “Sekvoje”. Za razliku od prošlog albuma “Zmajevi na vjetru”, na kojem su pjesme ostale u sjeni megahita “Tango” i vrludale između museovskog stadionskog rocka i melankolične rundekovštine naslovne pjesme, “Nama se nikud ne žuri” koherentan je komad suvremenog electro rocka na kojem kvalitetom ništa ne odskače.
Naslovna pjesma predstavlja odličan uvod u album, ne samo zato što gostuje Massimo, čiji vokal (baš kao Urbanov na ranijem singlu “Tremolo”) funkcionira kao odlična dopuna ograničenjima Ivana Dečaka i dodatno pojačava epski dojam raskošne synth pop strukture, nego i zato što je u pitanju lijepa, mada vrlo apstraktna posveta pokojnom glazbenom novinaru i glazbeniku Anti Perkoviću. Tijekom godina Dečak se pokazao kao autor itekako svjestan vlastitih limita. Kao vokalist se zato ne libi potražiti pomoć gostiju, koji su uvijek dobro uklopljeni u pjesmu. Kao tekstopisac, napustio je neke mladenačke kvazibuntovno rokerske momente i posvetio se mahom ljubavnoj tematici, u kojoj sigurno ne otkriva toplu vodu, ali zna sročiti lijep stih.
Vatra je pouzdan, solidan i zapravo jako siguran bend. Možda je baš to razlog zbog kojeg iritiraju ljude. No, meni se njihova upornost, posvećenost i radna etika čine kao nešto itekako dobrodošlo u često hektičnom glazbenom svijetu. Uostalom, i bendovi čije diskografije predstavljaju polje za branje efektnih i lako probavljivih singlova također zaslužuju šansu.
Foto: Mare Milin