Sara Renar: “Budućnost održavanja kulture je neka varijanta samoorganizacije, angažmana i publike i tebe”
13. srpnja 2019.
Nikola Knežević (2125 Članci)
Podijeli

Sara Renar: “Budućnost održavanja kulture je neka varijanta samoorganizacije, angažmana i publike i tebe”

Umjetnica koja nas uvijek svojom glazbenom briljantnošću, odnosno glazbenom inteligencijom osvoji na prvu, Sara Renar, ponovno nas je oduševila svojim novim projektom kojeg organizira preko aplikacije Airbnb.

17.  kat stambene zgrade u kojoj živi pretvorila je u kantautorski rooftop (sunset) session na kojem tijekom ljeta nastupa nekoliko puta i dovodi one željne lijepog pogleda, intimne atmosfere i općenito savršenog ugođaja. Dolaze čak i stranci, a na sessionu kojem smo i mi prisustvovali pridružila nam se i jedna Meksikanka. Projekt vrijedan pažnje i većeg broja rečenica od ovog uvoda pa smo razgovarali s (kant)autoricom Sarom Renar.

Koncert s najljepšim pogledom na kojem sam bio, najviši koncert na kojem sam bio i jedna atmosfera koju sam prvi put u životu doživio. Mislim da je ovo nešto što treba potrajati. Što ti misliš o svemu?

“Čuj, presretna sam jer imam osjećaj da muzikom zaista spajaš ljude. Spajaš nekoga tko je slučajno naletio u tvoj grad iz bijelog svijeta i potpuno je van konteksta neke kulturološke scene ovdje, a s druge strane su tu i novinari kao što si ti i ljudi koji prate scenu, te neki moji suradnici iz raznih područja koji dođu uživati. Prvo mislim da je divno što je ovo taman format za intimni doživljaj glazbe, a mislim i da je prekrasno jer se ljudi koji se inače nikada ne bi sreli upoznaju i druže. I sada već četvrti put svjedočim tome da se razmjenjuju nekakvi brojevi telefona u raznim državama i da ljudi dobiju potpuno drugačiji doživljaj glazbe i prostora od onog na što smo navikli po zadimljenim klubovima ili na nekakvim ogromnim festivalima. Iz perspektive mene kao autorice svega i izvođača srce mi je puno.”

Ono što je zanimljivo bila je čak cura iz Meksika. U biti ograničen je kapacitet i sve ide preko aplikacije Airbnb, zar ne?

“Tako je. 10 ljudi maksimalno može biti u publici. Preko aplikacije Airbnb se isključivo bukiraju svirke iako naravno dozvoljavam ulaz stanarima iz zgrade jer je njihova dobra volja da se ovo uopće može održavati. Preko te brojke bude eventualno netko iz medija ili netko od glazbenika s kojima surađujem. Nas je danas bilo maksimalno 16 što je već velika brojka i to je divan način da ti i publika nemate barijere. Jedan na jedan ste i to je veliki izazov jer nema bine, distance ili nečega što tebe kao uvećava u odnosu na ljude. Nego smo tu i blizu smo, ali je to ujedno i prekrasno.”

Prođu li ti nekakvi trnci kroz tijelo kad znaš da iza tebe diše cijeli grad?
“Ufff nervozna sam cijeli dan. Ovo je posebna vrsta treme jer još ljude dovodiš doma i još si energetski suočen s time da su tu neki stanari i susjedi. Imam njihovu punu podršku u tome jer su stvarno divni, ali se osjećam kao da svaki put slavim rođendan pa zovem puno ljudi i malo mi je frka hoće li se svi dobro provesti. A u svemu tome je najvažnije da odsviram sve dobro i da se unesem u tu muziku što mislim da ipak uspijevam. To je jedna posebno lijepa vrsta treme, ali je i posebno nagrađujući doživljaj kad to dobro napraviš. Vidiš da ljudi ostaju, nitko nije pobjegao.”

I koliko ćeš često rođendane slaviti?
“(smijeh) Rođendane ću slaviti dva puta mjesečno, odnosno dva do tri puta mjesečno u proljeće/ljeto/rana jesen sezoni, a onda ću vidjeti za zimu. Možda ne bi bilo loše neku advent verziju napraviti, ali morala bih riješiti nekakvo grijanje za sebe i publiku. Vidim da ima interesa, mogla bih to češće, ali želim da i meni bude posebno. Ove svirke obično budu u petak i subotu, dan za danom u mjesecu, te mi dođu kao neki predah. Koliko god si uzbuđen toliko ti je lijepo jer su ti nekako svi došli.”

IZVJEŠĆE/FOTO: Sara Renar, rooftop sessions i prekrasan zalazak sunca iznad Zagreba!

Ima nekakvih koncepata sličnih, Balcony TV i sličnih, ali ovakvo što nisam vidio kod nas.

“Po svijetu ima, pogotovo kod jačih metropola i kulturoloških središta, Berlin, Amsterdam i slično. U stanovima su svirke i na nekim lijepim mjestima koji su poluprivatni. Ovaj Airbnb Experience postoji u više od 30 država diljem svijeta, postoje koncerti većeg i manjeg formata do 50 ljudi, ali sam prva koja radim to u Hrvatskoj. Ovo je i prijedlog drugima jer ako je ovakav interes u Zagrebu mogu misliti kako bi bilo u Dalmaciji ili na otocima, u Istri ili nekom mjestu koje je prostorno još atraktivnije.”

Čini mi se da ovaj kvart ima nekakve aktivne krovove, vidio sam na krovu zgrade do tebe da je bio nekakav plesni act ili slično.

“Aha, da, da. Znaš što, Zagreb stvarno nije dosadan grad i ako malo prokopaš događaju se stvarno interesantne stvari. U lipnju kad smo imali koncert bio je i Festival vatrometa na Savi i možeš misliti kakav je to bio spektakl. Završila sam s koncertom i onda je odjednom krenuo vatromet, bilo je to potpuno van pameti. Mislim da je zapravo budućnost održavanja kulture ta varijanta samoorganizacije, a ovo je nešto što angažira i publiku i tebe. Bojim se da je jako puno festivala postalo industrijska proizvodnja zabave, a ovo je na nekom humanijem i osobnijem nivou.”

Ali ovaj pogled, sve strane Zagreba vidiš, one urbane dijelove, ali i neurbane, odnosno iz ove perspektive je ovaj grad zanimljiv i za one koji žive, što bi se reklo, na betonu. A i nije vruće ovdje, povjetarac se osjeti, sve je nekako predivno.

“Zahvalno je što je ovdje na 17. katu neka lijepa mikro klima. Puše taj povjetarac i koliko god je to izloženo suncu cijeli dan, već nekako od 6 sati, kad radim tonske probe, puše vjetar te mi se čini da je bez obzira na toplotni udar, da kucnem od drvo, odnosno od ovaj lim, dosta ugodno. Nekako baš prodišeš, kao da si iznad svega.”

Nakon ovih iskustava što imaš ovog ljeta još za raditi?

“Sviram Vodice i Split, onda sam početkom kolovoza tjedan dana u Berlinu gdje radim jedan umjetnički projekt na Berlinskoj umjetničkoj akademiji s pjesnikinjom Barbarom Delač iz Crne Gore. To me veseli jer su me baš zvali da radim za jednu dugačku poemu koju osmišljava tamo na rezidenciji, a ja radim muzičku pozadinu i performans. I onda po povratku dovršavam svoj album, a onda ćemo se dalje čuti (smijeh). E da, još jedna stvar koja je bitna za kolovoz, dobila sam čast da na Sceni Amadeo 24. i 25. kolovoza kuriram program koji se zove Festival hrvatskih kantautorica. Tu će nastupiti Luce, Nina Romić, Pi, Barbara Munjas, Aklea Neon i ja, a predstavit ćemo i kompilaciju Femme Nouvelle, dok će biti organizirana i tribina na temu naglog porasta žena u glazbi u Hrvatskoj koju moderira Antonela Marušić. Jako lijep zadatak sam dobila da meni neke drage autorice okupim na jednom mjestu.”

Dobro si me podsjetila za Femme Nouvelle, jedan jako lijepi projekt, hvalevrijedan projekt koji bi se trebao provoditi još više kod nas i što je posebno lijepo u njemu nisu samo iskusne glazbenice koje iza sebe imaju nekoliko imena nego i one koje u biti i kreću od ove kompilacije ili su tek na početku.

“Mislim da je to super jer kompilacija takvog tipa daje priliku publici koja možda ne bi proučavala veći underground da ipak čuje pjesme i obrnuto, a pri tome se stvarno nadam da je ovo volume 1, odnosno da će izaći i dvojka i trojka. S tih 10 pjesama nismo ni približno pokrili dijapazon glazbenica koje se tu nalaze.”

Može se kompilacija baciti i na regiju.

“I na regiju, a da ne govorim o tome da su izostale Irena Žilić, Lovely Quinces i još cijeli niz interesantne muzike. Držim palčeve da izađe i vol. 2 i vol. 3.”

I za kraj razgovora moram reći, a s obzirom da je ovdje večeras bila i Danijela Trbović, da si ju itekako pobijedila. Ona je bila na 8., a ti na 17. katu. (smijeh)

“Da, Bože, tako je (smijeh). Više od ovoga u Zagrebu jedino može Eurotower ili neboder u Strojarskoj.”

Hvala ti puno.

“Hvala tebi.”