Edi Maružin uoči Ča-val fešte: “I u 63. godini još uvijek imam snage i volje za nove izazove”
25. rujna 2019.
Music Box (10920 Članci)
Podijeli

Edi Maružin uoči Ča-val fešte: “I u 63. godini još uvijek imam snage i volje za nove izazove”

Ča-val fešta okupit će 11. i 12. listopada u klubu Boogaloo najbolje predstavnike istarskog ča-vala, ali i neke posebne goste.

Zasigurno najveće ime je bend Gustafi koji i u skoro 4. desetljeću hoda po najvećim regionalnim pozornicama i razveseljava publiku. Hrvatski Manu Chao s istarskim pedigreom, možda bi se tako mogla opisati njihova energija na pozornici. A uoči ovog jedinstvenog događaja razgovarali smo s frontmenom Edije Maružinom koji se sjetio sličnog događaja davno prije, ali i podsjetio na neka druga vremena, brojne kilometre koje je bend prešao, te se dotaknuo i svojeg novog projekta Edi East Trance Blues.

Ča-val ponovno zadobiva zasluženu pozornost publike i medija. Mislite da je Ča-val feštu netko trebao osmisliti još puno ranije kada je ovaj žanr bio u punom cvatu?

“Hahaha…da, baš o tome sam razmišljao neki dan. Ova je kombinacija (bez Piska i Shaka Zulu) zadnji put nastupala u mojoj organizaciji povodom promocije našeg prvog CD-a „TUTOFATO“ 1994. I sad je trebalo da se netko iz Zagreba sjeti da to ponovi, sa svim time što su svi ti glazbenici živi zdravi, te uspješno djeluju i sada, 25 godina nakon toga. Ukazuje na mentalitet Istrijana kojima je sve dobro, samo da nije njihovo. No, nemam namjeru žaliti se, niti sam naučen na to. Prihvaćam stvari kakve jesu, ukoliko ih ne mogu mjenjati. Na kraju, mogao sam to sâm učiniti već davno, ali eto – nisam i sad je bolje da šutim. Bit će zato dobro sada u Boogaloou, nakon 25 godina ponovo zajedno Alen, Livio, Šajo i Gustafi. Žao mi je samo što to nije jednodnevni, ali cjelodnevni nastup, svaki po dva sata i šibaj, od podne do pola noći. Open air koncert. Ali bit će dobro i ovako.”

Istrijane bih mogao opisati kao nas Slavonce, uvijek veseli i spremni za feštu. Hoće li tako biti i ovoga puta u Boogaloou? Jeste imali neke posebne zahtjeve za backstage u smislu istarskih tartufa, vina i sličnih proizvoda?

“Ma nisam pretjerano sklon pojedine nacionalnosti, ni regionalnosti i grupacije globalizirati, da smo toliko vedri i veseli svi mi Istrijani, ovaj koncert bi se, kao što sam rekao u odgovoru prije, već odavno bio održao negdje u Istri. Svugdje ima svakakvih, ali Gustafe (da ne pričam u tuđe ime, spominjem samo nas) prate istomišljenici, a to su ti ljudi koji su uvijek spremni na feštu i pozitivu. Zato i ne sumnjam da će tako biti i u Boogaloou. Što se tiče backstagea, poznati smo po korektnosti i pristojnosti, kao najnezahtjevniji bend. Ne tražimo ništa, osim da nas plate. A ako netko hoće da nas počasti – svaka mu čast, sve primamo. Mi tražimo, kao obavezno, samo vodu za stage i jedan obrok (može i pizza). Drugo nosimo sa sobom, hahaha… da, nismo ni žedni, ni gladni, došli smo raditi i razveseliti ljude i znamo kako to napraviti.”

Gustafi postoje sada već 34 godine, ako se ne varam, i vjerojatno su najbolji istarski glazbeni proizvod. Jesu li vas ikada koncerti, turneje i ostale aktivnosti umorili ili ste i danas puni snage i spremni za nove izazove?

“Gustafi postoje 39 godina, ne 34. 27.12.1980. godine održan je naš prvi koncert. A koliko smo dobri neka govore naša djela i drugi ljudi. Najlakše je za sebe reći da si najbolji. Pa, jasno da ja mislim da sam najbolji, inače bih radio drugačije ili nešto drugo. Ali, to držim za sebe i ne smatram to posebno relevantnom ocjenom. Moj je posao da sviram i komponiram, koliko je to dobro, neka to drugi ocjenjuju. Ali, ni to me neće puno tangirati, ne mogu me pokude demoralizirati, niti pohvale uspavati. Radim onako kako mislim da je najbolje što mogu. Odsvirali smo oko 3.000 nastupa, gotovo 40 godina je iza nas i naravno da se neki vid umora javlja. No, iskreno, to se najmanje odnosi na svirku, ne znam da li će ona meni ikada dosaditi, već na neke popratne stvari kao putovanja, spavanja po hotelima, jedenje svakojake hrane po svakojakim mjestima, sva ta silna spremanja, pakiranja i raspakiravanja… Ali, sve je to dio posla i to tako prihvaćam. I još uvijek imam snage i volje za nove izazove. Da nije tako, zar bih u 63. godini krenuo iz početka i napravio potpuno novi bend, s potpuno novom muzikom (mislim na Edi East Trance Blues) i samo mi je žao što i taj proizvod nismo uspjeli ubaciti u ovaj event i prezentirati zagrebačkoj publici. U stvari, to neka bude više žao organizatorima koji to nisu učinili. Da vide kako izgleda bili istrijanski blues.”

Nedavno ste objavili i album u sklopu side projekta Edi East Trance Blues, kako bi zadovoljili i svoj drugi glazbeni poziv, a to je onaj vezan uz blues. Uz vas je u bendu i Čedomir s kojim od početka dijelite pozornicu u sklopu Gustafa. Kako vas je publika primila po tom pitanju i jeste li primijetili dolazi li publika Gustafa i na koncerte Edi East Trance Bluesa? Ili je to neka sasvim druga priča za publiku?

“Pa čuj, iako sam mogao i taj album strpati pod Gustafe i imati veći odjek, nisam želio publiku dovoditi u zabludu, niti ih iskorištavati u neke komercijalne svrhe jer mi se to može obiti o glavu. Htio sam napraviti totalnu distinkciju u odnosu na Gustafe, pa je i to razlog što sam htio druge ljude, druge boje, druge mirise, da nitko to ne pobrka i mislim da sam uspio. Naravno da sam zahvaljujući tom pristupu odmah jako snizio postotak ljudi, Gustafofila koji će dolaziti na EETB, ali i nije mi cilj zadovoljavati masu, već isključivo istomišljenike i ljude koji vole blues. Radije ću na koncertu imati 50 ljudi koji uživaju u tome što radimo, nego 1.000 koji će samo vrištati i neće razumijeti ništa. Ovaj projekt sasvim sigurno nije napravljen da se zarade pare, nego da uživam u tome što radim. Para ionako nema. Dakle, više jednostavno nemam volje, ni vremena baviti se stvarima koje mi ne pričinjavaju zadovoljstvo.”

Rade li Gustafi na nekoj novoj glazbi? Ako se ne varam, prije četiri godine je objavljen vaš zadnji studijski album? Ili vam diskografija više nije toliko privlačna koliki koncerti?

“Ne, Gustafi ne rade trenutno nikavu novu glazbu, niti je to potrebno. Već desetljećima stvaramo nove pjesme i albume, ali na koncertima se i dalje mahom traže stare stvari. Ja na našu Facebook stranicu stavim neku novu pjesmu i dobijem 20 lajkova. Stavim neku staru, tisuću puta preslušanu, evo 500 lajkova! Ako je to tako, slušajmo glas naroda – evo vama stare stvari, a ja ću se izražavati kroz novi projekt, tj. EETB. Tamo me nitko ne pita da mu sviram stare stvari jer ih jednostavno nema. Ako se kroz neko vrijeme situacija bude ponovila, kad snimimo novih albuma (a već pripremam novog), napravit ću ponovo novi bend i novu muziku. Ne mogu živjeti u močvari stvorenoj gaženjem jednih te istih stvari po tisuću puta, jednostavno mi je karakter takav da stalno trebam nešto novo. Novu glazbu, nove instrumente, novi pristup, novi put, nova hrana, nova pića, nove žene, jednostavno moram dalje. Sada, to nikako ne znači da ću Gustafe „udaviti“, nego će jednostavno u dogledno vrijeme oni postojati isključivo kao izvođački bend. A s druge strane, naučio me život, nikad ne reci nikad. Možda mi nešto obrne u glavi i već sutra napravim nešto novo za Gustafe. Ne razmišljam o tome. U stvari, općenito ne razmišljam o budućnosti. Tek možda malo o sutra, da imam što za jesti i da ne povrijedim nekoga svojim postupcima.”

Neću vas pitati ono dosadno što možemo očekivati od vas u Boogaloo-u, nego ću vas za kraj intervjua pitati imate li kakvu poruku za publiku koja će se naći tamo?

“Svi oni koji će biti tamo znaju našu „mantru“. Ples, ples, ples! Veselje i pozitiva. Energija. Prepustite se plesu, mrdajte se, krećite se, pokažite emocije, neka vas ne bude sram. Sve je to tu samo da se zabavite i dobro osjećate. Nemojte kočiti sami sebe, a ples je vrhunska terapija za to. Pjevajte s nama, nije važno koliko dobro, samo da je glasno. Vidimo se!”

*Ča-val fešta bit će održana 11. i 12. listopada u klubu Boogaloo, a osim Gustafa nastupaju Alen Vitasović, Šajeta, Livio Morosin, Elio Pisak i posebni gosti, Kuzma & Shaka Zulu. Jednodnevna ulaznica u pretprodaji košta 75 kuna (na dan 110), festivalska 110 kuna (na dan 140), dok VIP ulaznica 150 kuna (isključivo u pretprodaji).