IZVJEŠĆE/FOTO: Zašto je koncert Mary May u Vintageu njezin najbolji koncert do sada?
Slušao sam je i gledao već nekoliko puta, nekoliko puta nisam uspio, pogotovo na nekim festivalskim nastupima, ali odgovorno tvrdim kako je ove srijede u Vintage Industrial Baru Mary May s bendom zablistala.
Već sam čuo pjesme s njezinog debitantskog albuma u drugačijim aranžmanima, ali za ovu prigodu su još dodatno aranžirane. Sada nisu u pitanju samo melankolija i emocije koje se vuku oko nje. Ovoga puta stvari su posložene i u psihodeličnom, progresivnom smjeru, pa čak i prema world musicu, a Marijin glas trčao je u visoke lage kao poljski miš u oranice. I nevjerojatno dobro se snalazila u tom području. U jednom trenutku sam pomislio da se možda nalazim na konceru grupe Chui, ali nije bilo tako. Iako je i Toni bio tamo sa svojom Željkom, baš kao i druge kolege glazbenici: Max Juričić, Dalibor Pavičić, Adam Semijalac, netko mi je rekao da se negdje ušuljao i Nikola Vranić. Podrška je najvažnija, od publike do glazbenika i kritike, a bilo ih je podosta, toliko da se stajalo na štoku na ulaznim vratima jer su ući nije moglo.
Prije nešto više od godinu i pol dana nitko o njoj nije znao ništa, ni da se bavi glazbom, a kamoli da je objavila pjesmu, a već sada puni Vintage Industrial Bar. Kao što je netko njezin prvi singl proglasio najboljim otvaranjem nekog kantautora u zadnjih 20 godina, tako je i ovaj uspjeh vrlo rijedak slučaj, a čak bih se usudio reći i da ga ne viđam.
Na novom zagrebačkom koncertu Mary May je bila uz četveročlani bend koji je njezine pjesme, kako s debi albuma, tako i neke nove, izvodio u nekakvim sirovim formama koje su na trenutke bile iznimno progresivne, na trenutke i noise. Saksofon je tu imao iznimno velik utjecaj, a bome i gitare koje su bile opako sirove u tim aranžmanskim igrama. No, sve je, zanimljivo, bilo iznova nježno, emotivno i melankolično. Nevjerojatan kontrast prisutan tijekom cijelog koncerta. Šteta što je bila srijeda pa sam morao ranije napustiti Vintage, ali sam vidio začuđujuća lica posjetitelja koji vjerojano nisu ovakvo što očekivali. Nisam ni ja! Ne samo posjetu, nego i ovakav zvuk. Kao da sam slušao Mary May na nekom obljetničkom koncertu s kojim slavi 20 godina karijere. Čak je i promijenila svoje ponašanje na pozornici, počela je i plesati, opustila se, vjerojatno zbog šoka kojeg je vidjela ispred sebe – dupkom pun Vintage. Više puta je to i rekla na mikrofon!
Da, sad je jasno – Mary May je jedno od najblistavijih imena kantautorske i sveopće scene u nas baš zato što je toliko jednostavna, samozatajna, a kad se raspiše i propjeva – kao da ste slavuju dali olovčicu i ostavili ga u prirodnom okruženju. Mary (us) May – budi s nama zauvijek!
Foto: Nikola Knežević
