Četiri i pol godine je prošlo od zadnjeg ukazivanja Pipsa u Sax klubu u Palmotićevoj, vjerojatno najmanjeg mjesta u Zagrebu gdje su svirali do sada i došlo je vrijeme da se ponovi travanj 2015. kada su tri dana za redom rasprodali ovaj klub.
Ovaj put odlučili su se za dva koncerta koji su isto tako rekordno rasprodani, a da su bila još dva sigurno i za njih ne bi bilo ulaznica u prodaji na ulazu jer fanova je puno, a mjesta je malo. Od ovog prvog koncerta, u petak 29.11. na taj nekad čuveni dan bend nam je ponovo napravio praznik kakav je bio i kakvoga već dugo nije bilo. Tristotinjak ljudi koji su se natiskali u klubu svjedočilo je još jednom trijumfalnom koncertu vjerojatno najzagrebačkijeg benda u zemlji, benda koji je već odavno glazbena institucija na ovim prostorima.
Iako se uživo ukazuju relativno rijetko, a diskografski još i rjeđe (kada dođu to bude s razlogom), ova dva koncerta u Saxu svakako su dobar razlog da ih se dođe pogledati nakon dugo vremena u jednom intimnom prostoru. Izašli su oko pola 11 i više od dva sata svirali skoro cijelo vrijeme samo himne. Da, himne, jer općenito pjesme su im i struktuirane na himničan način, a tijek vremena učinio je svoje i stvarno možemo reći da su većina njihovih stvari danas već urbane himne.
Čim se pojavio na pozornici Saxa, nekadašnji kralj Zapruđa i Utrina koji danas ipak živi na brdu, publika je proključala. Ripper (danas Daddy) je bio i ostao konstanta nekakvog urbanog pogleda na život kojeg je kroz svoje pjesme plasirao publici koja ih je uvijek objeručke prihvaćala.
Iako je od prvog trena kada se pojavi jasno kao dan o kome se ovdje radi, za početak su ipak odsvirali “R’nR zvijezdu” koja nam kaže: “narode slušaj rokenrol…s malo dobre volje osjećaš se bolje…potpuno gol, čisti rokenrol…” I mislim da to i jest bit onoga što Pipsi rade sve ove godine, a Daddy je uistinu prava rokenrol zvijezda.
Repertoar koncerta je naravno bio presjek kompletne karijere, od ranih radova do “Walta”, ali sve s čim su krenuli naišlo je na veliko odobravanje publike. Od njihovih klasičnih zakucavanja pa do marsijanskih akrobacija publika je svaku pjesmu otpjevala s bendom. Ne vidi se i ne čuje tako nešto baš često, a svakako je kompletnom dojmu uvelike pridonio i relativno mali prostor kluba koji se pokazao kao velika prednost. Ni u jednom trenutku koncert nije bio “Na putu prema dole”, cijelo vrijeme atmosfera se dizala, nijedna Hrvatica čak ni iz zadnjeg sela s ovoga koncerta nije izašla nevesela, a kada je Daddy zavapio “Htio bi da me voliš” Sax ga je volio do bola.
“Gume na kotačima” napravile su sinoć čudo, ali čuda je u Saxu bilo puno. Dubravko (nazovimo ga jednom i pravim imenom) je bio vrlo raspoložen, čak se i smijao, što mi je moram priznati nekad bilo nezamislivo, ali tko ne bi bio raspoložen kad vidi ono što je on vidio ispred sebe, a vidio je publiku koja u transu pjeva ono što je on napisao. A ta publika je sinoć bila ipak prvi pjevač. Svaka pjesma od A do Ž. Respekt veliki, ali i dokaz koliko su pjesme ovoga benda moćne i koliko traju.
U stankama prije biseva publika naravno priziva bend, ali i daje podršku omiljenom klubu prije boja sa Cityjem. Vraćaju se tri puta i odrađuju konačno zakucavanje s nekoliko nezaobilaznih tema.
Zdeslav je na samom kraju, možda baš u tu čast, otpjevao “Nogomet” i to je bilo to. Nitko više nije imao snage, svi umorni, znojni, ali i sretni idu van.
Sve u svemu večer u kojoj smo uživali, večer u kojoj se bend na triumfalan način vratio u Sax gdje je već imao blistave trenutke i večer za koju se nadam da će se ponoviti i večeras na istome mjestu, a svim onim sretnicima koji su se na vrijeme dočepali svoje dragocjene ulaznice za ovaj koncert – zavidim. Bez problema bih ovo ponovio i večeras.
“Seks u školi” nismo čuli, škole štrajkaju, ali cijeli koncert bio je čisti seks, pa smo eto dobili seks u Saxu.
Foto: Karla Matulina
[envira-gallery id=”51358″]