RECENZIJA: Frenkie, Kontra, Indigo: “20/20” – #fmjam od Tuzle do Los Angelesa
Nekoliko je sitnih promjena kod ovog trojca u usporedbi s prošlim albumom “Egzil”. Maknuli su znak “&” pa su sada samo Frenkie, Kontra, Indigo, zatim novi album sniman je u Los Angelesu i malo je manje mračan od prošlog.
A sada treba spomenuti i ono što je ostalo slično ili je poboljšano za razliku od prošlog susreta s ovim Fm Jam trojcem. Novi album “20/20” objavili su ponovno za Universal Music Hrvatska, sniman je u još jednoj velikoj produkcijskoj utvrdi, vrhunskom studiju u Los Angelesu, a produkcija je, čini mi se, otišla na još jednu stepenicu više. Indigo mi je sada definitivno najdraži producent ovakvog tipa u regiji, a koji nevjerojatno spaja bass i hip hop beatove, dodaje svemu zanimljive harmonije, spaja klasično i moderno i na neki način stavlja sebe u fokus cijele priče. Frenkie i Kontra ovoga puta zvuče doista kao jedno pa je čak nekada teško odgonetnuti tko u kojem trenutku repa, pogotovo ako dijele vers.
Kroz cijeli album protežu se tipične hip hop teme, borbe i preživljavanja u društvu punom zavidnih i lažnih. Dobro su to opisali u pjesmi “Zašto” kojom se vjerojatno obraćaju onima koji su dežurni komentatori i na uspjeh i na neuspjeh, odnosno u prijevodu ulaze u tuđe dvorište, a svoje nisu pomeli:
“Pogledi nas prate k’o da hodamo s 2Pacom…
…Knjiga, album, karijera, još nisam ni mak’o
U prolazu vam mašem, a vi se pitate: ‘Kako?’…
Zašto? LA, Tokyo, Berlin, zašto?
Zašto? ‘Ko vam plaća hotel, benzin i zašto?
Zašto ja nikad ne letim, reci zašto?
Zašto, zašto?”
Album otvaraju i zatvaraju Indigovi kratki instrumentali, odnosno daju naslutiti kako je ovaj cijeli projekt bio još jedno veliko putovanje, daleko od svojeg doma, ali kojemu su se ipak u konačnici vratili. Jako mi se sviđa dodir s klasičnom glazbom u instrumentalu “Legacy”, kojim me podsjetio na producentska driblanja velikog Kooladea. I rijetki su producenti došli do mene nakon Kooladea, dok je Indigo jedini uspio u tome u potpunosti, ponovno napraviviši pravo remek djelo. Zanimljivo je kako album traje tek 35 minuta, što je idealno s obzirom na tvrde beatove.
“Baš smo u LA-u, da, sve ćemo da fotkamo
Bina, let, studio, sve se ponavlja k’o papiga
Samo sad vrelinu vraćamo preko Atlantika
Uživaj u vožnji, trebaće ti opet kaciga
20/20 rep, straight outta Bosnia, bracika”
Upravo u ovoj pjesmi “20/20” najviše se ističe ta simbioza Indigove produkcije i Frenkieja i Kontre, doista dišu kao jedno. Jasan mi je odlazak u ova svjetska studija, ali oni doslovno mogu ići u bilo koji studio, a rezultat će biti zavidan. Talent nije u studiju, talent se nalazi u svakom od njih. Oni su bit i srž svega, studio je samo glazura.
Sjajno se na “20/20” naslanja nešto komercijalnija, ali i ne manje tvrda “Mosh Pit” koja simbolizira zajedništvo. “Tri, dva, jedan, lift-off – Mosh Pit”.
Iako mi je “Egzil” tekstualno bio nešto jači, opet je ovo prepoznatljiv stil Frenkieja i Kontre i to mi je puno draže nego da su otišli u nekom drugom smjeru. Jedino što mi nije sjelo jest suradnja s mladim reperom Katarzom na pjesmi “Koga briga”, a koji još nije dorastao tom zadatku da bude gost na ovakvom albumu. Srećom što je samo jedna pjesma u pitanju pa nisu otišli tamo gdje nisu trebali, ali možda je to lekcija za sljedeći put. Osim spomenutih “20/20”, “Zašto” i “Mosh Pit” izdvojio bih kao najjače adute, meni najdražu “Niđeoko”, zatim “Naša noć” i “Domina”.
Kao što sam već rekao, produkcijski je album pravo remek-djelo, a sveukupno ide nešto manja ocjena zbog sitnih grešaka u koracima koje trebaju ispraviti za sljedeći put. Volio bih još više kritičkih tekstova i snažnijih punch lineova koji će se urezati u glavu i koje ću ponavljati u sebi i kada ne slušam njihovu glazbu. “Egzil” ih je imao više, ali je ipak ovo savršena hip hop trilogija u koju su se idealno uklopili “Putanja” i “20/20”. Bila je to odlična putanja, put u egzil i povratak prilikom čega ih treba dočekati s crvenim tepihom. I kako se čuje Frenkie u kratkom sampleu u sklopu instrumentala “Legacy” – “idemo još jače, još više i još bolje – nema stajanja”.
