Duge 23 godine je Tvornica kulture čekala da se na njenoj pozornici ponovno ukaže najkompletnija glazbena diva hrvatske glazbe Meri Cetinić. Iako se u javnosti “pod divama” uglavnom navode samo Josipa Lisac, Gabi Novak, Tereza Kesovija i Doris Dragović, po sveobuhvatnom glazbenom talentu, a bogme i tiražama je splitska pjevačica Meri Cetinić možda i jača od svih osim Josipe.
U petak, 6. studenog je bilo kristalno jasno: koja diva osim Meri može cijeli koncert divno pjevati i apsolutno savršeno svirati sama cijeli koncert na klaviru, a da uz taj klavir nije bilo nijednog drugog instrumenta? I to nakon karijere dugo više od 60 godina? Najprepoznatljivija baš po specifičnom dalmatinskom izričaju, Meri Cetinić je bitno manje nastupala zadnjih 20-ak godina nego sve gore nabrojane pjevačice (na samostalnim koncertima). Zadnje smo je u Zagrebu vidjeli u KD Lisinski 2019. nakon čega je život nije mazio osobnim tragedijama. Viđeniji nastupi kao jedan od izvođača,bili su: 2023. u Veloj Luci na koncertu u čast Oliveru Dragojeviću, nekadašnjem kolegi u grupi More, te u Areni Zagreb na zajedničkom koncertu “Dome moj” 2024. Samozatajna se pjevačica davnih godina povukla u Blato na Korčuli otkud je njena obitelj gdje je “sve mirnije”. Iako nije, kako kaže, planirala u ovim godinama nikakve turneje i velike koncertne nastupe, ovoga puta je izjavila kako ju je mlada generacija vrsnih pjevača iz Blata ponukala da se predomisli i ipak osmisli neku kombinaciju koncerta na kojem će oni zajedno nastupiti. Suvereno je vladala pozornicom Tvornice kulture iza klavira od kojeg se nije odvajala niti jednu pjesmu. Uz Meri i klavir na pozornici nije bilo niti jednog drugog instrumenta osim četiri divna mlada glasa iz Blata i jedna harmonika. Uz Meri su nastupili: Ines Novaković, Ana Baničević, Martina Padovan te Ivan Dominik Sardelić koji je osim glasa a la Tom Jones povremeno svirao i harmoniku. Svaka čast konceptu koji je Meri osmislila – bilo je divno. Meri i dalje divno izgleda i pjeva usprkos svojoj dobi od 73 godine.
Ovo je bila večer “down the memory lane” (prisjećanja, op.a.) na pregršt pjesama uz koje smo odrasli, zaljubljivali se… Iako drugačijih karijera, Merina me tako jako podsjeća i donekle na karijeru Miše Kovača, a da o onoj Olivera Dragojevića ni ne govorim – oni su kao izvođači, pijanisti i glazbenici vrlo slični. Usporedba govori sama za sebe, zar ne? S tim da je Meri za razliku od njih i odlična autorica, odnosno tekstopistkinja i skladateljica. Možda je Meri samozatajna, ali koncert nije bio: to je bila jedna famozna večer fantastičnih vokala i pjesama. Iako je koncert trajao “dva sata manje kvarat” (sat i 45 minuta) – što je za divljenje za istovremeno pjevanje i sviranje – umori se čovjek, žena u ovom slučaju – vjerujem da govorim u ime svih koji su se našli u Tvornici – otišli smo kući punog srca.
Osobno sam cijeli život bila najviše vezana za glazbu i osobu Meri Cetinić od svih ženskih glazbenika bivše nam države, tako da je meni koncert bio još emotivniji. Čuli smo u dakle akustičnoj verziji većinu najvećih Merinih hitova: već brzo na početku jedan od najvećih “Čet’ri stađuna”, “Kao rijeka svome moru”, uz pomoć izvrsnog Dominika Sardelića “Konobu” i prekrasnu “Gorku rijeku” koju je izvorno Meri Cetinić pjevala s neprežaljenim Tomislavom Ivčićem. Čuli smo i priču o velikom hitu “Potraži me u predgrađu”, Runjićevoj pjesmi koju je Meri “prisvojila”, a na kraju je ispala jedna od najizvođenijih njegovih pjesama. Još jednu priču čuli smo o drugoj Runjićevoj pjesmi “Nina, nana” koju je baš napisao za nju, a ona ju je odbila pjevati na Splitskom festivalu (i time je profitirala Jasna Zlokić) radi čega se Runjić ozbiljno naljutio. I jedna i druga su izvanredni uratci, kako glazbeno tako i lirički, savršeni za Merin emotivni vokal. Sjajno i emotivno su zvučale “U prolazu” i “Mornareva žena”. Izvela je i “Lastavicu” iako smatra da više nije u godinama kada bi ju trebala pjevati. Ogroman hit “Samo simpatija” je kao i “Konoba” i “Gorka rijeka” izazvala promptnu reakciju publike u zbornom pjevanju, što se nastavilo i s po meni jednoj od najljepših (ako ne i najljepšom) domoljubnom pjesmom “Zemlja dide mog”, i valjda jednog od najvećih hitova bivše države, a i šire, pjesme “More”. Za kraj koncerta je izvela naslovnu možda i najboljeg “ženskog” albuma na našim prostorima, slavom ovjenčanog, za kojeg je i pokojni Goran Bare mislio da je jedan od najboljih albuma soul glazbe u nas – “Ja sam žena”.
Ne mogu, a da ne iskomentiram na kraju ovog osvrta da mi je jedan Merin koncert na toliko godina drastično premalo. Pa iako voliš biti u miru i tišini na Korčuli, možda bi, draga Meri, ipak još koji put ubrzo na nastup u Zagreb?