U 2020. godini Rijeka, najveća hrvatska luka, središte je bogatog nacionalnog i europskog kulturno-umjetničkog programa, grad – domaćin umjetnicima svjetske, europske i hrvatske kulturne scene.
Rijeka je u 2020. Europska prijestolnica kulture te u sklopu tog projekta gradi i otvara nove zgrade i objekte kulture sufinancirane sredstvima EU fondova te donosi više od 600 kulturno-umjetničkih i ostalih događanja, u čijem stvaranju sudjeluje preko 250 kulturnih ustanova i organizacija iz Hrvatske i 40 drugih zemalja Europe i svijeta.
Veliko finale otvorenja Europske prijestolnice kulture održano je u Riječkoj luci 1. veljače. Riječka luka samo za ovu prigodu postala je luka različitosti. Simbolikom ovog prostora, Rijeka Europi šalje poruku o važnosti Luke različitosti, o skladu koji moguć samo ako postoji sigurna luka koja prihvaća jedra svih boja.
U središnjem umjetničkom programu otvorenja, Rijeka tematski okuplja važne točke svojeg identiteta i to u urbanoj riječkoj Operi industriale, nastaloj prema glazbenom predlošku riječkog umjetničkog dvojca JMZM – Josip Maršić (HR) i Zoran Medved (HR) – u orkestraciji hrvatskog kompozitora, maestra Frana Đurovića (HR). Na velikoj pozornici, smještenoj na De Francheskijevom gatu u Riječkoj luci, nastupa više od stotinu izvođača, a u program je uključena i publika.
Varioci, iskre, buka brusilica i bušilica, limovi i željezarija – simboli su radništva i radnika koji su s ponosom gradili Rijeku. Zvuk rada u svečanosti otvorenja odaje počast i poštovanje prema radničkoj klasi te nosi poruku o dostojanstvu i snazi radnika u životu modernog grada.
Na radu, novim idejama, industriji i njenom usponu rasla je povijesna i suvremena Rijeka. U gradu koji je uvijek hrabro stremio napretku stasao je i pjesnik psovke, beskompromisni umjetnik koji je snagom svoje pisane riječi najavio dolazak europske avangarde – Janko Polić Kamov.
Dolasci osvajača, njihovi prolasci kroz grad, snaga i moć, utkali su u Rijeku prirodnu jasnoću u razlikovanju dobra od zla. Zato iz novije povijesti Rijeka čvrsto baštini nasljeđe europskog povijesnog antifašizma koje se danas ogleda u otvorenosti građana, toleranciji i poštovanju ljudskih prava.
Kreativna energija i snaga umjetnika bila je odraz otpora i u vremenima koja su imala pretenzije ukalupljivati i preispitivati ispravnost i ciljeve umjetnosti. Na takvom otporu, ali i na tragu orijentacije prema zapadnom europskom kulturnom krugu, izrasla je propulzivna energija riječkog punka i rocka, snaga zvuka električnih gitara, koja je u svoje vrijeme predstavljala buntovnu i hrabru Rijeku.
I konačno, ne zaboravljajući ni u jednom trenu tradiciju i njenu sveobuhvatnu, gotovo magijsku energiju na kojoj počiva život u svojem iskonskom obliku, Rijeka svoju svečanost otvorenja završila je najsnažnijim zvukom koji je okružuje još od pradavnih vremena. Zvončari ogromnom bukom zvona – magičnim starim poganskim ritualom – tjeraju zimu i najavljuju proljeće u Europskoj prijestolnici kulture, novo doba u koje je Rijeka ušla 1. veljače.
Operu industriale, koja razvija opisane tematske cjeline, uživo i uz pomoć matrica izvodilo mnoštvo izvođača kombinirajući zvukove grada, industrije i buke, nastupe na klasičnim instrumentima, zborsko pjevanje, zvončarska zvona i aktivno zvučno uključivanje publike. Zvuk, glazba i buka, efekti koji nastaju kombinacijom svjetlosti i tame, snažni simboli Rijeke i Europe – bili su sukus atraktivnog programa otvorenja.
Kuća ekstremnog muzičkog kazališta Damira Bartola Indoša (HR) u izvedbi riječke Opere industriale nastupala s Rumoristima kao izvođačima na specifičnim instrumentima – šahtofonima te s muzičarima na dva preparirana klavira, gitari, basu, bubnjevima i saksofonu. U izvedbi je sudjelovao i posebno atraktivan finski zbor muškaraca koji vrište zveckaju i viču – Mieskuoro Huutajat (FI). Na velikoj pozornici nastupao je i mješoviti Pjevački zbor otvorenja Europske prijestolnice kulture, predvođen Jekom Primorja pod vodstvom Igora Vlajnića (HR) te orkestar gudača i puhača na violončelima, kontrabasima, klarinetima, trubama i trombonima. U izvedbu je uključen i ansambl od dvadeset i pet riječkih gitarista, deset bubnjara, plesači te radnički orkestar brusilica, varioca i iskri. Publika smještena na Molo longu imala je mogućnost zvoniti, navijati, stvarati buku i svjetlo, te tako sudjelovati u izvedbi kao živi instrument koji predstavlja ljude – najsnažniji dio identiteta grada.