Skip to content Skip to footer

RECENZIJA: Beokraft: “The Time Machine” – hommage Kraftwerku

Kraftwerk – ah, ta magična riječ… A Beokraft neskrivenim osjećajem odaje počast pionirima elektroničke glazbe. 

Sa Kraftwerkom sam se susreo s njihovim najpoznatijim albumom “Man Machine”, pločom koju sam kupio u lokalnoj knjižari te davne 1977. godine. Već sam tada kao osmoškolac doživio “prosvjetljenje” i zdušno se borio dokazati kako je ovo glazbena budućnost. Prošlo je gotovo pola stoljeća od njihova pionirskog rada. Ne samo da su bili futuristički glazbenici, nego su i sami modelirali svoje instrumente. Prije njihova kreiranja instrumenata (čitaj: lemljenja), sintensajzeri su bili rijetki, skupi, te kolosalnih proporcija. Idemo se samo podsjetiti da je 1948. procesor veličine kamiona bio “jak” tek nekoliko bajtova. Ako ste tek prosječni matematičari, lako je zaključiti da sam USB stick nadmašuje sve njihove tadašnje snove. Imajući to u vidu, članovi grupe Kraftwerk su sami kreirali svoje instrumente, ali što je najbitnije i svoj stil.  Pitanje je bilo, hoću li biti umjetnik ili znanstvenik? U slučaju genijalaca iz Düsseldorfa, industrijskog grada, ne bi trebalo biti nedoumica.

Danas, nakon pola stoljeća, razvojem tehnologije, svjedočimo jednom nadasve zanimljivoj “posveti” skupini koja je doslovno “promjenila svijet” (iako s malim zakašnjenjem, jer je ploča izašla prošle godine). A i autori ovog albuma se mogu pohvaliti svojim pionirskim radovima ranih osamdesetih koja su više/manje bila uspješna. Tek danas se može vidjeti koliko su tadašnji “klinci” bili osvješteni. Za razliku od današnjih mnogućnosti, rani “elektroničari” su morali itekako biti matematičari. Instrumenti nisu niti malo bili jednostavni, pa ipak su ti pioniri Dejan Stanisavljević (grupa Beograd), Zoran Jevtić (DATA, Šizike, The Master Scratch Band), Nikola Bezek (Consequential), uspjevali savladati te monstrume od elektroničkih instrumenata.

Da se malo vratim u to vrijeme. Možda Data, Šizike, a posebno Consequential nisu napravili nešto značajnije u povijesti domaće pop glazbe, dok je grupa Beograd (bar što se mene tiče) napravila lokalnu revoluciju i unijela elektroniku u naš svakodnevni način života. Naravno, uz riječki Denis & Denis i slovenački Videosex.

Sada, s malim zakašnjenjem pišem recenziju za njihov LP (bolje nego da pišem o četiri desetljeća starim albumom Kraftwertka). Ovo je više nego odlično, ovo je album Kraftwerka koji još nismo čuli. Ima sve bitne elemente svojih uzora, a produkcijski zvuče čak i bolje. Posveta Kraftwerku je dostojna same izvornosti, pa se ne bih čudio pohvalom nekog od živućih članova najjače Kraftwwerk postave. Sam pristup je ogoljen bilo kave filozofije. To je čisti hommage njavećim revolucionarima elektroničke glazbe. Album čak zvuči bolje od jednog dijela njihova opusa. Slažete li se s mojom konstatacijom, to je isklučivo na vama.

Treba li ova ploča biti u kolekciji, moj savjet je –  da!!! I to s tri uskličnika. Uz ovu glazbu možete čitati, stvarati, te raditi razne stvari, poput rješavanja tehničkih probema, pa čak i uroniti u erotske egzibicije. Naravno, uz nezaobilazne romantične atmosferske svijeće.