MOJ +1: Borna Šercar i njegovih 10 albuma od Milesa Davisa do Psihomodo popa
5. svibnja 2020.
Music Box (6855 Članci)
Podijeli

MOJ +1: Borna Šercar i njegovih 10 albuma od Milesa Davisa do Psihomodo popa

Ovaj ponajbolji hrvatski bubnjar stvorio je najuspješniji hrvatski izvozni jazz proizvod.

Hrvatska gazbena baština nepresušno je vrelo inspiracije za brojne glazbenike, a neobičnim obradama hrvatskih tradicionalnih napjeva ansambl Jazziana Croatica u suvremenom ruhu predstavlja najbolje od najboljeg. U ovih 10 godina objavili su pet albuma (“A Little Book of Notes”, “Nehaj”, “Jazziana Croatica Big Band”, “Wagner Goes to Hollywood” i “Rise After Fall”) i ostvarili brojna gostovanja diljem Europe i svijeta. Borna Šercar svojom glazbom stvara jednu novu sliku hrvatske jazz glazbe koja potiče neke dobre emocije, preispitivanje, poniznost, duhovnost, radost, radoznalost i budi dijete u nama, da parafraziram samog umjetnika.

Neću duljiti jer o njemu bi se mogle ispisati stranice. Od Milesa Davisa do Psihomodo popa – ovo je Borninih 10:

1. Miles Davis – Kind of Blue (1959)

Zbog ovakvih albuma jazz glazba stavljena je uz bok klasičnoj glazbi.

2. John Coltrane – Afro Blue Impressions (1977)

Ovaj album sam otkrio u vrijeme kad sam kao tinejdžer slušao HC. Scena u Zagrebu je bila vrlo aktivna, a Patareni, Loše ponašanje i Hexa su samo neki domaći bendovi na čije koncerte sam išao s prijateljem Anđelkom, a bilo je i stranih bendova koji su tad vrlo često nastupali u Zagrebu (Victims Family, No Means No itd.), ali u isto vrijeme sam slušao i nešto sasvim drugo. John Coltrane Quartet s nevjerojatnom energijom, kemijom među glazbenicima (posebno Coltrane na saxu i Elvin Jones za bubnjevima – jedan od najboljih u jazz glazbi), a u isto vrijeme svirao sam i klasičnu glazbu u orekstrima u muzičkoj školi. Dakle, nikad nisam radio neke barijere u glazbi. Doslovno!

3. Ivo Pogorelch  – Domenico Scarlatti: Sonaten (1992)

Album pun biserja, što u kompozitorskom smislu, što u izvedbi Pogorelića.

4. Led Zeppelin – “1”, “2”, “3”, “4” (1969, 1970, 1971)

Tu je malo pobrojati samo jedan album kad su svi dobri, a i najutjecajniji bubnjar u povijesti rock glazbe svira – John Bonham.

5. Metallica – … And Justice for All (1988)

Što reći. Tad kad sam ih slušao bili su relativno mali bend, nedugo zatim su postali veliki i ušli među Beatlese, Rolling Stonese, U2, AC/DC…

6. Pat Metheny – Secret Story (1992)

Po meni jedan od najljepših albuma Pata Methenya, jednog od najboljih jazz, a i općenito kompozitora. A o utjecaju na gitarizam da i ne govorim.

7. Beastie Boys – Licensed to Ill (1986) & Run-D.M.C. – Raising Hell (1986)

Ova dva albuma sam stavio skupa, jer nije lako baš odvojiti 10 najboljih, ali oba su albuma utjecala na mene u istom razdoblju mog života i slušao sam ih u isto vrijeme do iznemoglosti. Jako me intrigirao taj sklop hip hipa i distorziranih gitara posebno kod ovog “bjelačkog” benda Beastie Boys (kasnije će se ta tradicija da stvari ne ovise o boji kože vidjeti i kod Eminema, svakako jednog od top 10 repera ikad), a Run-D.M.C. s pjesmom “Walk this Way” u suradnji s Aerosmithom. Pustite ju i dan danas i sve će vam biti jasno.

8. Jordi Savall – J.S. Bach: Les Quatre Ouvertures / Suites Pour Orchestre BWV 1066-1069 (1991)

Sigurno jedan od najboljih kompozitora ikad uz Vivaldija, Mozarta, Beethovena i svih ostalih klasičnih kompozitora. Meni je možda Bach najbliži zbog bogate harmonije i invencije koju susrećemo i u jazz glazbi.

9. Psihomodo pop – Godina zmaja (1988) & Sex Pistols – Never Mind the Bollocks, Here’s the Sex Pistols (1977)

Oba albuma, a i još mnogi drugi, primjerice Exploiteda, Dead Kennedysu jednoj fazi punkerskog razmišljanja i negiranja autoriteta, utjecala su vrlo i praktično pogotovo kad se sjetim
Psihomodo popa i njihovih koncerata koje sam pohodio s prijateljem Radovanom na srednjoškolskom igralištu kad još nisu imali niti album. Tada se do snimanja albuma nije baš tako lako dolazilo kao danas, a već su imali brojnu publiku i poklonike i pratitelje (Ramonese). A danas sam frend s Gopcem.

10. Avishai Cohen – Gently Disturbed (2008)

Nevjerojatna muzikalnost u vrlo kopliciranim ritmičkim obrascima i nevjerojatna sviračka vještina i muzikalnost nanovo me svaki put kad slušam ovaj album obasipa nekom životnom radošću i nadom,
koju i u svom projektu Borna Šercar’s Jazziana Croatica također pokušavam, spajajući hrvatske etno momente u jazz idiomu u autorskim skladbama, prizvati djelić nade i životne radosti.

Foto: Goran Berović