RECENZIJA: Klinika Denisa Kataneca: “Jada Jada” – trijumf odrasle nervoze i dječje imaginacije
Gotovo cijelo desetljeće Denis Katanec slovi za jednog od najzanimljivijih domaćih kantautora.
Tijekom tog razdoblja djelovao je pod raznim imenima – Felon, Denis Katanec Okanagan LTD i naposljetku kao Klinika Denisa Kataneca. Mijenjala su se imena bendova, glazbenici u njima i formati izdanja koja su rijetko bila službena i dugosvirajuća. No jedna stvar ostala je konstanta – Katanec je autor specifičnog glasa i izričaja. Tragovi utjecaja na njegov stil se mogu jasno naći u američkoj nezavisnoj sceni devedesetih. Padaju na pamet Elliott Smith, Modest Mouse, ali posebno Neutral Milk Hotel i Conor Oberst odnosno Bright Eyes. Sve navedeno Katanec posvaja prirodno i bez očiglednog kopiranja, ponajprije kao formativni i fundamentalni dio vlastitog autorstva.
Njegov novi studijski album “Jada Jada” (Krava22) sadrži sve dosadašnje stilske i autorske odlike, ali predstavlja i određenu “profesionalizaciju”. Bend u nešto proširenoj “klasičnoj” postavi – dvije gitare, bas, bubanj – na trenutke zvuči kao kakav midwest emo bend s kraja devedesetih ili početka nultih pogonjen dinamikom tiho-glasno-tiho, dok vokal ostaje točka koja će vas odbiti ili približiti bendu. Katanecov glas je trenutno prepoznatljiv, ali zbog specifičnog visokog registra i ekscentričnih, neurotičnih vokalnih tikova može odbiti dio slušatelja. To bi bila velika šteta, jer je “Jada Jada” primjer izrazito osobnog autorstva koje, iako nije posve samoniklo, ipak nudi jako puno svježine. Unatoč toj ekscentričnosti izvedbe ili baš zahvaljujući njoj, pjesme djeluju izrazito autentično, što je krucijalni element uvjerljivosti kantautorstva.
Pjesme poput “Balans/Crv”, “Mala Snaga” ili “Prijateljstvo II” prepune su tjeskobe i nervoze, a istodobno podcrtane gotovo dječjim metaforama. Taj sukob odrasle nesigurnosti i hrabre dječje imaginacije oduvijek je izdvajao Kataneca od prosjeka. Potpomognut raskošnim, pažljivo razrađenim aranžmanima, ovdje sjaji sasvim novim sjajem i demonstracijom autorske zrelosti.
Foto: Marina Uzelac
