RECENZIJA: Michael Almereyda: “Tesla” – ideje i misli Vlastelina mira (no sparks)
U Cinestaru igra još jedan od filmova o geniju koji je promišljao svijet budućnosti u kojemu smo sada; svijet koji je on zamišljao i svojim izumima činio boljim nego što ga mi živimo i u njemu neodgovorno i bahato kraljujemo.
Posudio sam naslov (ili njegov prijevod) jednog od boljih dokumentaraca o Nikoli Tesli koji se bavio životom i djelom ovoga znanstvenika, no prije svega vizionara koji je unaprijedio život čovjekov katapultirajući ga iz sporomislećih vremena u doslovno dvadeset i prvo stoljeće želeći prije svega istaknuti da je već snimljeno dosta materijala koji nam pokušava slikati njegov život i oolnosti u kojima je djelovao. Inertnost društva uobičajena je za svaku sličnu priču, no u ovom slučaju još je više vidljiva i u formalnom i u “primijenjenom” smislu jer je riječ o misliocu koji je gotovo doslovno izmaštao budućnost, a ako već nije uspio ostvariti dio svojih zamisli, onda ih je, više ili manje, jasno “nacrtao”
za buduća pokoljenja. I ne samo dobri dokumentarci, već i nekoliko igranih filmova, približilo nam je osnovne činjenice iz života čovjeka koji je prešavši put “od gnijezda do zvijezda” ostao svijetliti poput “zublje u noći”, noći koja nas pritišće i više no što bi trebala. Naime, Tesla je, opetujem, svijet zamišljao boljim i konkretno radio na tome da olakša i uljepša čovjekovu svakodnevicu. Pridodamo li tome i niz knjiga, od njegovih “Izuma” do “Čovjeka izvan vremena” Margaret Cheney, stječe se dojam da smo ovo što gledamo u Almereydinom filmu već vidjeli. Sva opća mjesta su tu, sve poznate biografske činjenice, ljudi s kojima se susretao i s kojima (ni)je surađivao, one za kojima je žudio i onima koji su za njim žudjeli. No, kako i originalni naslov knjige Cheney kaže, on je bio Man Out of Time. Nedokučiv, neuhvatljiv za većinu svojih suvremenika, ali to ih (nas) nije spriječilo da uživamo u koristi i blagodati njegova rada.
Glavni problem filma je upravo to – nedostatak ideje, pristupa, mišljenja što učiniti s genijem i njegovim radom. Režija je dobra, ne previše inventivna; nižu se zanimljivi kadrovi, poneki pseudomodernistički zahvatić, Tesline skice, nacrti; opiti su korektno specijalnoefektno prikazani, a i gluma je dobra (Ethan Hawke nakon Rade Šerbedžije, Davida Bowieja i inih), ali, velim, sve smo to vidjeli. I u filmu “Prestige” djelomično i u “Tajni Nikole Tesle” i u dokumentarcima.
Koja bi bila svrha snimanje već viđenoga. Fascinacija genijem? Da, on je genije. Ali, možda bi bilo bolje da su se autori pozabavili vizijom i idejom boljega svijeta i Prometeja koji unatoč i usprkos nastoji donijeti vatru spoznaje među negenijalce, tzv. obične ljudi koji obično na ovaj ili onaj način to upropaste. Dobro, ne baš upropaste, ali uproste. Profaniraju i svjesno ili nesvjesno ne baštine ili zanemare i ideju s kojom je nešto dano (bolje bi bilo reći darovano) na korištenje. Znate ono – za dobrobit čovječanstva. Pojedine rečenice koje, usput budi rečeno, izgovaraju likovi iz filma (u konkretnom slučaju Edison), mogu se primijeniti na autora, redatelja. U prijevodu – prevelik zalogaj.
Na um mi padaju barem dvojica pokojnih filmskih pregalaca, Welles (glumio i J.P. Morgana, jednu od važnih osoba u Teslinu životu) ili pak Tarkovskoga koji bi barem pokušali učiniti nešto s ovom temom. Ma, možda bi bio dobar i jedan živi – Mallick. Da se oni “pozabave”, da se oni “poigraju” s homo lud(ens)om. Pa da nešto od toga “ispadne”. Zašto izvanredni redatelji to rijetko rade, to je drugo pitanje.
Ovako, dobili smo samo korektan rad o čovjeku koji je u nekorektno vrijeme (a koje to nije?) gurao sebe i čovječanstvo naprijed. To da nema iskre uz izmjeničnu struju je izvanredno, ali da “iskre” nema u filmskom radu to je nedovoljno. Ili da budem u skladu s vremenom – to je dobro. A kako u onoj reklami kaže nogometni vizionar Zlatko Dalić – dobro nije dovoljno. I nastavljam u istom revijalnom stilu – dobro je “neprijatelj” svakog izbornika (filmskog radnika, umjetnika…). Treba težiti novom i odličnom.
