RECENZIJA: Repetitor: “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji” – apsolutno ljekovita buka
U ovo grozno vrijeme svjedočili smo hrpi toga što prije možda nismo mogli ni zamisliti, između ostaloga i tome da su recimo otkazane Olimpijske igre, što je bilo maltene nezamislivo, ali olimpijski ciklus koji njeguje Repetitor, a to je izdavanje albuma svake četvrte godine u godini Olimpijade nije na svu sreću otkazan i evo pred nama je četvrti album ovoga već dugo najboljeg regionalnog benda.
Tamo gdje je prije četiri godine stao “Gde ćeš” nastavlja “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji” i u nešto više od dvadeset dvije minute donio nam novih osam fantastičnih pjesama. Neke smo već imali prilike čuti i iskakati se na njima na koncertima (šta su to koncerti?), većina je napravljena za album, a pjesma “Danima” je nastala u kako kažu “u depresivnim kućnim karantinskim uslovima”. Odličan je i naslov albuma i čak je višeznačan u ovo čudno nedoba. Boris kaže: “da bi to mogao biti onaj osjećaj kada si s nekim bliskim tko je i fizički tu odmah pored vas, ali vi osjećate kilometre praznine između. I samo jedan potez, možda i najteži, može sve da promjeni i premosti tu prazninu. Isto tako i želja je to da sa nekim budete bliže.”
Isto tako u kontekstu pandemije naslov albuma može biti i više nego dobar, pogotovo zato jer najjače oružje Repetitora su živi nastupi na kojima nema “praznog prostora među nama” i naslov može biti čak i neki vapaj i nada da će nam se uskoro vratiti vrijeme kada stvarno neće biti tog praznog prostora. Najavni singl ili bolje rečeno najavni video albuma “Kost i koža” odmah nam je dao do znanja da ćemo ponovo od Repetitora dobiti nešto veliko. Uznemirujući prizori videa i tekst koji poziva na borbu, na ustanak, ako već do sada nije kasno posveta su Stojanki Stojanović, ženi koja je ne nalazeći u institucijama pravdu za svoju nesreću uzela tu istu pravdu u svoje ruke.
Album otvara “Džungla” koju već dobro znamo sa koncerata, a naslov albuma dolazi iz stihova ove pjesme. “Kroz vetar” je žestoka ljubavna koju je otpjevala AnaMarija, “Gorim” nas vraća na rane radove, a prvi dio albuma zatvara već spomenuta, razvaljivačka “Kost i koža”. U nastavku krećemo “Sa izvora” u kojemu Milena doslovno razvaljuje i vokalno i ritmično, a središnji dio je fantastičan stoner koji u konačnici ponovo postaje vrišteći punk sa vrlo jasnim tekstom.
“… onaj ko me zanima
ne javlja se danima
ne javlja se danima
više me ne zanima… “
“Roba s greškom” je još jedna klasična Repetitor pjesma koja se razvija pa uspori pa ponovo krene. Zadnje dvije pjesme na albumu su sve samo ne klasične Repetitor pjesme i upravo je to onaj dio gdje vidimo i evoluciju ovoga benda. Kako smo na prošlom albumu imali “Crvenu” tako i ovdje imamo dvije lagane, ali ipak posve drugačije pjesme., dvije mirne lo-fi balade koje prikazuju bend u novom svjetlu. “Danima” je predodrđena da bude hit i na pop rado stanicama, a s njom u tandemu je “Noćima”, Borisova vokalno gitaristička minijatura, i već ga vidim kako nakon ubitačnog završetka koncerta izlazi sam na prvi bis i izvodi ova dva bisera dok se kraljice malo odmaraju.
“…danima ne izlazim iz kuće
na terasi skuplja mi se đubre…
lažem sebe da sve sa mnom u redu je
korak napred ili nazad svejedno je…”
Uz veliku pomoć snimatelja Uroša Milkića i producenta Milana Bjelice umjesto na proljeće album se počeo snimati u ljeto, korona je sve to gledala i odlučila se i umiješati u proces, ali sve je na kraju dobro završilo i album je napokon tu. Izdavač je naravno kao i obično Moonlee Records, a i ovaj put ubrzo uz diskove dobivamo i vinile. Boris, Milena i Ana Marija su još jednom napravili fantastičan album.
Situacija je takva kakva je, mjere su takve kakve jesu. Nadam se da će se u neko dogledno vrijeme ovo što nas je snašlo smiriti, da ćemo se vratiti u onaj mod od prije barem godinu dana i da ćemo ponovo moći uživati u živim nastupima, a kada kažem živim nastupima onda mislim na nastupe Repetitora koji su definicija živih nastupa. Ova muzika ne priznaje drugačije, ova muzika udara direktno u stomak i u glavu kako i kaže stih pjesme koja je najavila ovaj album. Jednostavno uz ovakvu muziku kakvu svira Repetitor nezamislivo je da se samo stoji, gleda i sluša bend. Ovakva muzika zahtjeva da se u njoj sudjeluje do kraja, da se izmjenjuje aerosol s ljudima oko sebe, a za to ćemo se ipak morati još malo strpiti.
Što se mene tiče, dok cijeli svijet čeka cjepivo protiv ove grozne pošasti ja sam svoj lijek dobio ovim albumom i konzumiram ga u velikim količinama. Nađite svako neku svoju džunglu na asfaltu, napunite surlu kako kaže pjesma, uživajte u ovome odličnom albumu i čekajte da ga čujete uživo. Ovo je apsolutno ljekovita buka koja nam je trebala u ova grozna vremena.
Ocjena ovoga albuma?
pre* *je* *be*no
A vi zbrajajte zvjezdice.
Foto: Nikola Knežević
