Skip to content Skip to footer

Zagrebački americana blues sastav Be Ha Ve u neuobičajenom singlu “Oh My Pretty Neighbor”

Zagrebački americana blues sastav BE HA VE predstavlja “Oh My Pretty Neighbor”, euobičajen Božićni singl, u kojoj junak pjesme Vlado svojoj susjedi Helgi pod jelu daruje jedan jedini poklon – sebe.

Vlado je svoje tinejdžerske dane živio na trećem katu već pomalo oronule zgrade u prekosavskom naselju sagrađenom još davnih šezdesetih. Probe s bendom i život za glazbu odjednom je promijenila novo doseljena stanovnica zgrade, u kojoj je živio Vlado. Bila je novo lice u kvartu, ali u početku je nije primjećivao drugačije nego što primjećuje i druge susjede. No, jedne večeri, došavši s probe, umoran legne na krevet u svojoj maloj sobi. Njena plava kosa mu počne zaokupljati misli. Njen osmijeh… Čekaj! Je li se to ona njemu osmjehivala u prolazu ili je to samo njegova mašta? Sad je već bio siguran da je vidio i kako mu je jednom skriveno mahnula u prolazu. Ili je i to samo njegova mašta? Sutradan je sjedio na klupi u parku i vrebao njen prolazak na putu prema tramvajskoj stanici. Taj dan nije prošla. A misli su mu sve više bile zaokupljene njom. Od ekipe iz kvarta je saznao da joj je ime Helga. Ime je savršeno odgovaralo njenoj plavoj kosi i ubrzanom hodu. Postajalo je hladnije i bližilo se doba Adventa. Vlado je bio previše sramežljiv da bi joj prvi prišao. Maštao je kako ona kuca na njegova vrata sa šalicom u ruci i moli malo šećera. Upravo to se, na Vladino iznenađenje, i dogodilo… A ostalo? Ostalo je povijest…

Ova nesvakidašnja priča poslužila je kao inspiracija za nastanak pjesme “Oh My Pretty Neighbor”. Glazbu potpisuje Zoran Haraminčić, tekst je napisao Davor Bunčić, a aranžman su napravili Zoran Haraminčić i Davor Bunčić.

Inspiracija je svuda oko nas – light motiv je ove pjesme. Odlasci na tržnicu, u trgovinu, susretanja poznatih ljudi u poznatim okruženjima svakodnevna su pojava, dok jednom ne prepoznamo da upravo ta svakodnevica može biti sjajna inspiracija. Svakodnevne, ponavljajuće stvari kojih nismo ni svjesni, odjednom postaju stvarne i poprimaju oblik. Tada je važno zapisati te dojmove. Možda se nekada u budućnosti ti zapisi pretvore u inspiraciju na čijem temelju može nastati priča, a možda i pjesma.

Foto: Anastazija Vržina