Čudno zvuči, ali jedan od možda najvažnijih albuma ikada na ovim prostorima, a svakako možda i najvažniji album novoga vala, pogotovo njegovog beogradskog ogranka nitko od njegovih junaka koji su ga snimili nije previše želio.
U to vrijeme mladi glazbenici, koji su nekako došli do prilike snimiti svoje prve diskografske radove, nisu baš previše željeli dijeliti ploču s nekim drugim, ali eto, ipak se usprkos svemu iznjedrila ova ploča koja je do dan danas održala svoj kultni status i postala neka vrsta proglasa novog vala. Još je na kraju sve ovo dobro i prošlo jer tko zna kako bi se sve završilo i nastavilo da su na ovoj “kompilaciji“ završili i Bajaga, Bulevar pa i Tunel za koje se pričalo da su u “igri“. Na kraju uz očigledne kompromise na ploči su se pojavila tri buduća stožerna benda beogradskog novog vala, a sve nakon toga je legenda.
Punih četrdeset godina je prošlo, a zub vremena nije nagrizao ovu ploču, štoviše još i dalje stoji kao epohalni svjetionik domaće (novovalne) glazbe. Puno je toga o ovoj ploči napisano, pravu recenzije ne treba pisati jer su o njoj napisane već mnoge, možda samo treba podsjetiti (mlađe generacije?) na neke od činjenica vezanih uz ploču.
Album je sniman u Beogradu u studiju Enca Lesića krajem 1980. godine uz veliku pomoć pronicljivog Siniše Škarice, a objavljen je početkom iduće godine za zagrebački Jugoton. Jugoton se tako pokazao vrlo ekspeditivan i brz pa je nakon Paket aranžmana uspio “prigrabiti“ u svoje dvorište sva tri beogradska benda koji će snimiti i objaviti za njih svoje samostalne prvijence. Na ovome kultnom omnibusu novoga vala svoje su prve snimke snimili Šarlo akrobata, Idoli i Električni orgazam.
Šarlo akrobata je na album stavio svoje, možemo tako reći, “hitove“, pjesme koje su ipak malo pitkije i prilagodljivije publici, a i izvođenju na radiju, pa tu imamo Ona se budi, Mali čovek, Oko moje glave i do danas nenadmašenu (kako tekstualnu tako i glazbenu minijaturu) Niko kao ja. U to vrijeme već su bile gotove, a i na koncertima su bile izvođene stvari s njihovog budućeg prvijenca Bistriji ili tuplji čovek biva kad… koje su ipak nešto poprilično drugačije. Album se pojavio nekoliko mjeseci kasnije isto tako u izdanju Jugotona koji je snimke otkupio od PGP RTB-a koji u muzici Šarla akrobate očigledno nisu prepoznali komercijalni potencijal.
U pjesmama Šarla akrobate i na Paketu se lako moglo prepoznati koja je čija stvar, u bendu su bile dvije jake autorske ličnosti, Koja i Milan, a Vd je to uspijevao izbalansirati da funkcionira kako glazbeno tako i ljudski, iako na žalost nije dugo potrajalo. Kojini tekstovi, koji su više kao parole nasuprot Milanovim koji su ipak nešto više lirskog sadržaja, odlično su se nadopunjivali, a kad je sve to bilo uvijeno u glazbeni miks punka, reggaea, duba, ska i noisea na kraju je odlično zvučalo.
Idoli su s druge strane za svoje predstavljanje odabrali četiri potpuno različite pjesme pa tu imamo jedan ortodoksni punk (Plastika), jedno u to vrijeme hrabro parodiranje radničke klase, njihove ikonografije i socrealističnih simbola u Maljčiki, jedno osmominutno repetitivno eksperimentiranje s monotonijom u Amerika (traje duže nego kompletan nastup Orgazma na Paketu), i na kraju nešto potpuno drugačije od svega do tad, novi val na njemačkom s eksplozivnim završetkom u Schwüle über Europa (Omorina nad Evropom).
Veliki potencijal u tome namirisao je i Goran Bregović koji se u to vrijeme motao u blizini snimajući svoj novovalni album (Doživjeti stotu) za Bijelo dugme pa je lagano uzeo Idole i producirao im singl na kojemu su ponovo snimljeni Maljčiki koji su postali možda i najprepoznatljivija stvar novoga vala, a na B strani je bila isto tako intrigantna Retko te viđam sa devojkama.
Električni orgazam na albumu je zastupljen s tri stvari i oni su možda i bend koji je, barem na početku karijere, nastavio u pravcu kojim je počeo i na Paketu.
Giletov obračun s beogradskom zlatnom mladeži u Zlatni papagaj, paranoja koju su izazvali Krokodili dolaze i sumorno viđenje svakodnevnice u Vi, završili su na kraju i na njihovom nastupnom albumu koji je isto tako izašao nekoliko mjeseci nakon Paketa, a bio je to i prvi samostalni album nekog od bendova s Paketa.
Bendovi su nakon albuma nastavili svatko svojim putem, objavljivali su samostalne albume i doživjeli popriličan uspjeh. Šarlo akrobata objavio je nažalost samo jedan (ali fantastičan) album, Milan i Vd nažalost danas više nisu s nama, a i Koja je teško bolestan, Idoli su imali isto tako više nego uspješnu diskografsku karijeru, potrajali su još nekoliko godina, a nažalost i njihov glavni i nikad prežaljeni Vlada Divljan više nije s nama, dok Električni Orgazam još uvijek gura, svira i objavljuje i dan danas dobre albume.
Jedanaest stvari na ovome albumu, jedanaest malih bisera novoga vala još i danas stoji kao nekakav spomen da se početkom osamdesetih godina na ovim prostorima, osim možda u Engleskoj, svirala daleko najbolja glazba toga vremena u Europi pa i daleko šire.
Vrijedan potez Croatia Recordsa da na obljetnicu 40 godina od izlaska ovih izdanja (Paket aranžman, Šarlo akrobata, Električni orgazam, Haustor) ponovo objavi ove ploče na vinilu (u boji) je svakako dobrodošao, a mi ćemo se potruditi da se na ovome portalu podsjetimo ovih zlatnih vremena.
Svakako, ako ste kolekcionar, a i ako to niste, nabavite si Paket aranžman (na crvenom vinilu) jer s njim ne kupujete samo komad plastike već s njime kupujete i vrijedan komad povijesti.
Foto: privatna arhiva Borisa Abramovića