Ekatarina Velika – 35 godina “s’ vetrom uz lice”
Davne je jedne veljače, prije točno 35 godina, jedna ambiciozna, neumorna, karizmatična grupa zakoračila u zagrebački SIM studio kako bi stvorila album koji će postati njihova komercijalna prekretnica te zapečatiti njihovo mjesto među velikanima tadašnje (a i buduće) glazbene scene. Ime grupe – Ekatarina Velika. Ime albuma – “S’ Vetrom uz Lice”.
Ekatarina Velika, šire znana i kao EKV, grupa je koju je osnovao velikan jugoslavenskog rocka, Milan Mladenović, nedugo nakon raspada Šarla akrobate, njegova prijašnjeg sastava. U početku poznata kao Katarina II, grupa je objavila svoj istoimeni prvijenac 1984. Ipak, zbog raznih promjena u postavi i nesuglasica između članova benda, 1985. su godine promijenili ime u Ekatarina Velika te objavili svoj drugi studijski album, također imena “Ekatarina Velika”. Iako su oba albuma bila dobro prihvaćena od strane kritičara i manje alternativne publike koja je bend pratila od samoga početka, komercijalno oni nisu dostigli onu razinu kojoj su se članovi nadali. To je pak rezultiralo velikim tenzijama među članovima i odlaskom Ivana “Firčija” Fece, dotadašnjeg bubnjara grupe.
Umorni, ali i dalje ambiciozni i željni eksperimentacije, EKV je krenuo sa snimanjem svoga trećeg albuma u veljači 1986. Sastav su tada činili Milan Mladenović (gitara, vokal), Margita „Magi“ Stefanović (klavijature, back-vokali), Bojan Pečar (bass-gitara) te Ivan Ranković (bubanj). Grupa je provodila sate pišući i usavršavajući materijal namjerno više komercijalnoga zvuka nego njihova prijašnja izdanja. Iako i dalje iskreni u svojim tekstovima i emociji, ovoga su puta imali jasniju ideju kako privući čvrstu i definiranu publiku. Milan Mladenović opisao je proces stvaranja kao „vježbu različitih glazbenih stilova“, gdje je bend na svaku pjesmu gledao kao na jedan zaseban svijet. Skačući iz jednoga od tih svjetova u drugi, bend je snimio devet visokokvalitetnih pjesama među kojima se nalaze i njihovi najveći hitovi „Ti si sav moj bol“, „Budi sam na ulici“ i „Kao da je bilo nekad“.
Pjesme koje se nalaze na albumu “S’ vetrom uz lice” redom su “Budi sam na ulici”, “Ti si sav moj bol”, “Kao da je bilo nekad”, “Umorna pesma”, “Novac u rukama”, “Sarajevo”, “Stvaran svet oko mene”, “Soba” i “Grad”. U tipičnom stilu Mladenovićevog pjesništva, ovo su sve pjesme pune introspektivnih i filozofskih slika. Ipak, u usporedbi s pjesmama s prva dva albuma grupe (čiji su tekstovi već bili na granici pretenzije), ovdje su poruke lakše razumljive, iako i dalje sposobne potaknuti slušatelja na razmišljanje.
OD NAJBOLJE DO “NAJSLABIJE”
Iz toga razloga što gajim afinitet prema stvaranju listi, pokušat ću rangirati pjesme od najbolje do “najslabije”, iako objektivno niti jedna od njih nije loša. Naglasit ću da je ovo moje osobno mišljenje stvoreno kroz godine poznavanja EKV-a i njihovog materijala te da ne smatram da se svi trebaju složiti s njime.
Kao da je bilo nekad
Ovo je jedan od onih klasika koji svoju čar ne gube niti nakon 500. slušanja. „Kao da je bilo nekad“ predstavlja vrhunac Mladenovićeve filozofije. Na kraju krajeva svi mi „menjamo dan za noć“ i svi mi „menjamo noć za dan“.
Stvaran svet oko mene
Gitarski riff sposoban uhvatiti pozornost slušatelja i prije no zapravo počne te tekst koji je savršen primjer egzistencijalne poezije dovoljni su da se ovoj pjesmi vraćam iznova i iznova.
„To je stvaran svet oko mene – samo čekam da prođe“
Umorna pesma
Ovo je jedna od manje poznatih pjesama s albuma. Od svih devet, ona je najsporija te zvučno najmračnija. Ipak, kao veliki ljubitelj tame, moram reći kako me ova pjesma iznova pridobije svakim slušanjem. Klavijatura je posebno predivna.
Budi sam na ulici
Jedan od vjerojatno tri najveća klasika uzeta s albuma, „Budi sam na ulici“ s pravom drži status popularnosti kakav već i ima.
„Treba mi svet otvoren za poglede, otvoren za trčanje“
Soba
Još jedna od manje poznatih pjesama, „Soba“ je savršen blend nešto mirnije melodije i distorzivne gitare popraćene eksplozivnim Mladenovićevim glasom. Osobno mi je na listi ovako visoko zbog stihova koji stvaraju prekrasne, slikovite, ali fundamentalno mračne prizore.
“U praznoj sobi nečije stvari
Prljava ljubav u mrljama”
Novac u rukama
Prljavi kapitalizam i lako pamtljiva melodija. To je sve što ću reći.
„Velika, čista, poslovna zgrada – novac u rukama
Prljavo đubre na ulazu grada – novac u rukama“
Ti si sav moj bol
Također jedan od najvećih klasika benda, „Ti si sav moj bol“ je još jedna od onih pjesama koju je većina vrlo vjerojatno čula već bezbroj puta. Iako objektivno sjajna, toliko sam je puta čula da mi rijetko padne na pamet da ju odem poslušati izvan konteksta albuma (za razliku od svih gore navedenih).
Sarajevo
Uz „Radostan dan“ i „Modro i zeleno“, ovo je pjesma koja predstavlja moj prvi doticaj s Ekatarinom Velikom. Iako mi je zbog toga vrlo posebna, ne mogu se oteti dojmu da ona, među ostalim pjesmama albuma, služi kao „filler“ (iliti popunjavač minutaže). Bez obzira, klavijatura je sjajna, a melodija zarazna.
Grad
Od svih pjesama na albumu, ova mi je najneupečatljivija, naročito zato što je također i ona koja zatvara „S’ vetrom uz lice“. S druge strane, bass-gitara je izvrsna.
“S’ vetrom uz lice” postavio je EKV na pedestal slave i potvrdio njihov status kao vodeću silu jugoslavenskog rocka. Ovaj je album za njih otvorio vrata ka široj publici, većim koncertnim dvoranama, daljnjoj eksperimentaciji i sve većoj čvrstoći i kvaliteti samih pjesama. Grupa je nakon ovoga snimila još četiri albuma te se službeno raspala 1994. godine kada je umro Milan Mladenović. Ipak, pjesme koje su se našle na “S’ vetrom uz lice” (kao i ostatak EKV materijala) ostaju slušane i danas i time Ekatarini Velikoj i njihovom frontmenu osiguravaju besmrtnost.
