RECENZIJA: Chad VanGaalen: “World’s Most Stressed Out Gardener” – individualni svijet kroz apsurdne slike autorovod uma
Chad VanGaalen, kanadski indie glazbenik, svu svoju glazbu snima u vlastitom studiju imena Yoko Eno.
Glazba je to koja je većinskim dijelom organizirani kaos – kontrast pamtljivih melodija i pomalo kakofoničnih, nekonvencionalnih instrumentalnih detalja koji su čest gost njegove glazbe još od prvog albuma, sjajnog “Infinieheart” objavljenog 2004. godine. “World’s Most Stressed Out Gardener” njegovo je najnovije izdanje, deveto po redu.
Nepošteđen utjecaja atmosfere nesigurnosti i monotonije te osjetno u pandemičnom stanju uma, VanGaalen je stvorio skup trinaest fragmentiranih pjesama, a koje simultano prebivaju u vlastitom, malom carstvu nadrealnih slika i egzistencijalnoj krizi koja obavija cijeli svijet. Već sam naziv albuma (Vrtlar pod najvećim stresom na svijetu) sugerira upravo takvu atmosferu – onu koja uspijeva ostati svoj individualni, zatvoreni svijet, a koja s druge strane postaje nešto s čime se baš svatko može poistovjetiti. Tako album otvara sjajna “Spider Milk”, folk psihodelija koja boravi u svijetu fantazije u kojemu su “ljeta provedena na paukovom mlijeku”, a koja neočekivano prelazi u kratak, pomalo kakofoničan instrumental naziva “Flute Peace”.
Treća je pjesma albuma vanzemaljska “Starlight”, dok “”Where Is It All Going?” predstavlja očitu prekretnicu između onog svemirskog, gotovo nedostupnog i onog vrlo stvarnog. Tako VanGaalen upravo ovu pjesmu koristi kako bi izrazio nesigurnost u tekstu koji kaže “These days keep rolling away like every one is the same/When every step you take is like you’re forcing the motion again/Yeah you should try and relax but there just isn’t any way.” (“Ovi dani prolaze i svaki je isti kao onaj drugi/Kada je svaki korak koji napraviš forsirani pokret koji se ponavlja/Da, trebao bi se opustiti, ali jednostavno ne postoji način”). Ta pak pjesma prelazi u synth instrumental naziva “Earth From a Distance”, pjesmu koja je upravo ono što joj ime sugerira – odmaknuti pogled na (ne)poznato dočaran zvukovima koji su u isto vrijeme bliski i daleki.
“Nothing is Strange” je balada koja nastavlja senzibilitet beznađa. “Turn up the radio, I think we’re dead.” (“Pojačaj radio, mislim da smo mrtvi”) i “Cause there’s nothing you can do when there ain’t no Whiskey” (“Ne postoji ništa što možeš napraviti kada nema viskija”). Stres koji osjeća ovaj vrtlar se nastavlja kroz idućih nekoliko pjesama, apokaliptičnih u svojoj srži, a raznolikih u svojim glazbenim utjecajima. Na albumu se posebno izdvaja predzadnja pjesma “Samurai Sword”, singl koji je ponovni ulazak u VanGaalenov bizaran, šaren um. Ovo je pjesma popraćena animiranim videom (koji je VanGaalen također stvorio sam), a koja pjeva o protagonistu koji se trudi pronaći samurajski mač koji je negdje izgubio, koji je neuništiv primjerak stvoren od strane bogova, ali i posudba od prijatelja. “Samurai Sword” odskače od dotadašnje mračnije atmosfere te predstavlja nešto što može biti viđeno ili kao pad u ludilo koje slijedi egzistencijalnu krizu ili pak kao ironično-humorističan način prihvaćanja apsurdnosti cijele situacije.
Chad VanGaalen svakako zaslužuje veću publiku. Naime, njegova glazba nema konkretan žanr, već predstavlja univerzum koji postoji između čvrste realnosti i nadrealne podsvijesti njenog autora. World’s Most Stressed Out Gardener primjer je upravo takvoga svijeta – individualnog kroz apsurdne slike VanGaalenovog uma, a relevantnog u atmosferi pandemične nesigurnosti.
Foto: Sebastian Buzzalino
