Pava plijeni svojim vokalom, osmijehom, skromnošću, lirikom i glazbenom vještinom. Ona je rodom iz Mostara, a grad na Neretvi zamijenila je Zagrebom prije godinu i pol dana.
Pava je ime koje trebate zapamtiti, a singlovima “Ponekad” i “Budi mi dobro” već je plijenila pozornost glazbenih urednika i publike. Vrijeme je da otkrijemo i koje se glazbene emocije kriju iza nje, odnosno koji su albumi na nju posebno utjecali i otvorili joj put za vlastito emotivno izražavanje.
Pava je moj novi +1!
1. Alicia Keys – As I Am (2007.)
Alicia mi je zasigurno jedna od dražih umjetnica, ipak ovaj album nije album koji sam najviše slušala ili na kojem znam najviše pjesama, ali je album koji je udomio meni najdražu njezinu pjesmu. To je pjesma “Prelude to a Kiss” i opisala bih je kao čisti vapaj. Tekst je popraćen interpretacijom koja mi uvijek uspije zamagliti oči i svakako preporučujem da ju poslušate.
2. Gibonni – Unca Fibre (2006.)
Kultni album kojem ne treba predstavljanje i za koji nemam riječi koje već nisu rečene i to puno spretnije nego bih ja to mogla. Najdraža numera mi je “Mi svijetlimo” koju sam dugo smatrala himnom svoje obitelji i uvijek ju rado slušam.
3. Adele – 21 (2011.)
Teško mi je izdvojiti jedan album Adele, ali evo objašnjenje zašto ipak ovaj. Vividno se sjećam prvog puta kad sam pogledala spot “Rolling in the Deep”. Bila sam tako sretna što slušam pjesmu koja je tek izašla, a ima žive intrumente, soul vokal, tekst koji ima smisla kad ga čitaš i bez pjevanja i spot koji je bio drugačiji svemu što sam dotad vidjela. Žena koja sjedi na stolici i pritom vlada prostorom, drži pozornost bez koreografije, bez posebnog staylinga i samo svojom pojavom i energijom.
4. Oliver Dragojević – Trag u beskraju (2002)
Album koji je zaslužio svoje mjestu u top 10 mnogo ljudi. Ispunjen je pjesmama koje su nadživile pokojnog Olivera i nadživit će još puno nas. Klasici. Izdvojit ću pjesmu po kojoj je album dobio ime i koju redovno pjevam na svojim gažama te mi uvijek uspije ubrzati srce i dah, ‘Trag u beskraju”.
5. Phillip Phillips – The World from the Side of the Moon (2012.)
On je osoba do koje nisam sigurna kako sam došla. Mislim da sam gledala nešto na YouTubeu i da sam slučajno zalutala na videe American Idola i naletila na njega. Budući da sam kasnila cijelu sezonu od one kad je on pobijedio, imala sam sreću pa sam odmah mogla pronaći i njegovu autorsku glazbu. Sjećam se da sam ovaj album slušala na repeatu dobra tri mjeseca. Sve pjesme su mi drage i teško mi je izvojiti jednu, ali ako baš moram neka to bude “Wanted is Love”.
6. Norah Jones – Feels Like Home (2004)
Jedan je od rijetkih albuma koji sam imala na CD-u. Budući da su moju generaciju zaobišle i ploče i kasete i CD-i, mogu zahvaliti svojoj starijoj sestri koja je imala ovaj CD i redovno ga puštala. Uvijek će mi biti drag i podsjećat će me na djetinjstvo, a to mu i odgovara. Pitak je i lagan, a ipak jako kompleksan tako da svakim slušanjem otkrivaš nešto novo. Izvojila bih pjesmu “Toes” koju sam, bez preuveličavanja, slušala triput dnevno dobrih godinu dana.
7. Tina Vukov – Tuga dolazi kasnije (2006.)
Još jedan album koji sam slušala kao dijete zahvaljujući sestri. Jedini album Tine koji zasad imamo, ali se jako veselim albumu obrada koji je nedavno najavila. Naizgled zastarjele melodije i njezina boja glasa su me tada privukle i evo godinama kasnije i dalje me vuku sebi. Pjesma koju bih izdvojila je zasigurno bezvremenska “Il treno per Genova”.
8. TBF – Galerija Tutnplok (2007.)
Ako me netko pita, to je moj go-to album za vožnju u autu. Iako nisam veliki hip-hop znalac ovaj album mi je savršena kombinacija smiješnih, sarkastičnih, istinitih tekstova i zanimljivih melodija. Jako uhoulazan, a najdraža pjesma mi je “Crogito Ergo Sum”.
9. Dua Lipa – Future Nostalgia (2020.)
Ovaj album palim kada sam raspoložena za ples i kad se želim dobro osjećati u svojoj koži. Toliko je ritmičan i melodičan da si ne mogu pomoći nego odmah živnuti, a pored toga jako sam sretna što je ovakvo djelo nastalo u 2020. Pjesma koju sam najviše puta vratila na početak je “Love Again”.
10. Beyonce – 4 (2011.)
Još jedan album koji je bilo teško probrati iz diskografije, ali je sasvim zaslužio svoje mjesto. Beyonce će mi uvijek biti fascinantna zbog više stvari. Jedna od njih je sposobnost plesanja koreografija koje nisu nimalo lagane uz pjevanje pjesama koje definitivno nisu nimalo lagane. I ona uspijeva to prikazati laganim. “End of Time” je pjesma koju ću upaliti, pojačati do kraja, praviti se da znam koreograiju i uživati, rekli bi Amerikanci: “dance like nobody’s watching”.
Foto: Jasmina Mihoč