Bilo koja lista albuma zahtijeva duboko razmišljanje i ozbiljnu posvetu te naravno puno slobodnog vremena, a tri glazbena kritičara Music Boxa, Karlo Rafaneli, Boris Abramović i Nikola Knežević, proteklih su tjedana upregnuli napore kako bi sastavili listu 15 najboljih domaćih albuma 2021. godine.
“Godina 2021. bila je iz puno razloga zanimljiva, prije svega jer je bila slobodna u smislu lockdowna u vrijeme pandemijske krize, ali je i uslijedila nakon strašnih potresa koji su zadesili Hrvatsku, iako se i danas još tlo trese. I kultura je bila na koljenima, neki su jedva sklapali kraj s krajem, neki su nažalost morali odustati od svega, a neki su se još više borili za svoju egzistenciju. Nekima je to godilo u kreativnom smislu jer su imali više tema o kojima će pisati ili skladati, a nekima je to upravo bila prepreka za kreativno izražavanje. Ipak, moramo biti zadovoljni s glazbenom godinom iza nas jer nam je ponovno priuštila iznimno zanimljive albume, čak i neke vrijedne svjetskih pozornica, pa je shodno tome i godišnja lista ispala vrlo zanimljiva. Moram istaknuti da ima i onih albuma koji nisu ušli u konkurenciju. Argument je svakako opravdan – nismo sve uspjeli preslušati. Lijepo je za vidjeti da se na listi našlo i nekoliko nezavisnih izdanja, a i ove godine alternativna glazbena scena prednjači”, kaže glavni urednik Music Boxa, Nikola Knežević.
Svaki od glazbenih kritičara trebao je sastaviti listu 15 najboljih albuma s tim da u konkurenciju za ultimativnu listu ulaze samo oni koji su najmanje dva puta nominirani, odnosno odabrani od strane minimalno dva kritičara, uz posebnu napomenu da Nikola Knežević nije nominirao albume Croatia Recordsa iz objektivnih razloga. Svaki album je bodovan na taj način da je onaj na najvišem mjestu dobio najviše bodova (15), a onaj na najnižem mjestu najmanje bodova (1). Zbrajanjem bodova došli smo do ultimativne liste koja izgleda ovako:
1. Kensington Lima - Southbound (samoizdan)
“Drugi album Kensington Lime i novih jedanaest pjesama, i ovaj put jedanaest novih bisera. Tamo gdje je stao “May” nastavio je “Southbound”. Naravno da su i dalje (na sreću) prisutni utjecaji The Beatlesa, jer ipak je tandem Lennon/McCartney možda ono što je najviše utjecalo na rad Josipa Radića, ali tu je naravno i cijela paleta drugih, od Beach Boysa, CSNY, kantautorske scene američke zapadne obale s početka sedamdesetih, pa Jayhawksa, Dawesa, americane i do tko zna čega sve ne. Sve je to fantastično upakirano u vlastite pjesme kojima je dan poseban osobni pečat i koje već imaju svoj prepoznatljivi Kensington Lima štih. Dobili smo na njemu pregršt onoga dobroga što smo očekivali, a dobili smo i pregršt lijepih iznenađenja. Biser je to poput njegovog prethodnika.” – Boris Abramović
2. Bad Daughter - Let Me Panic (Los Angeles Agency)
“Kroz jedva pola sata trajanja Dunja Ercegović i Leonard Klaić (producent) predstavljaju izrazito definiran zvuk i niz izvrsno strukturiranih i pamtljivih pjesama koje bi jednako dobro mogle funkcionirati i u ranijim akustičnim ili bendovskim aranžmanima, ali puni život dobivaju upravo u ovim sineastičnim aranžmanima lagano tamnog popa punog odzvanjajućih beatova i rješenja koja odaju gitarske korijene autorskog dvojica. Bilo bi pogrešno gledati na ovaj album kao na neku vrstu komercijalnog ustupka samo zbog upotrebe proširene zvukovne palete koja manje-više korespondira s globalnim trendovima posljednjih desetak godina. Upravo suprotno, Dunja Ercegović tek s ovim albumom u potpunosti pronalazi svoj autorski glas.” – Karlo Rafaneli
3. Nemeček - Prokletije (samoizdan)
“Drugi album noise rock benda Nemeček u osnovi je solo album gitarista Vedrana Živkovića, no to se po razini iskazane autorske ambicije nikako ne bi reklo. “Prokletije” je jedno od onih ostvarenja koji vas potpuno iznenade. Album se sastoji od šest kompozicija koje se mogu podijeliti u dvije jasno razdvojene cjeline. Pjesme koje dijele naslov albuma i uz njega sadrže broj komadi su iznimno lijepog, pažljivo satkanog gitarskog ambienta, dok su “Jurjevo”, “DajBog” i “Pored Rijeke Drine” suprotnost, prodorni spoj tradicijske glazbe i agresivnog noise rocka. U tim energičnim momentima albuma Živković koristi tamburu kao iznimno ritmičan i apokaliptično zvučeći instrument čime postiže efekt nesvakidašnjosti, slutnje utkane u samom korijenu. Ovo je ujedno i prvi dio najavljene trilogije, pa se čini kako je u pitanju tek početak Nemečekove dekonstrukcije narodne baštine.” – Karlo Rafaneli
4. Tús Nua - Nothing Personal (Rock svirke)
“Korištenjem velikog broja referenci bez izravnog emuliranja utjecaja, Tús Nua šalju generacijsku poruku bez da je jasno izraze. Ona daje dodatni sloj mistike njihovoj glazbi, istodobno djelujući krajnje primjereno trenutku. Zbog svega navedenog, “Nothing Personal” jedno je od najdojmljivijih regionalnih gitarskih ostvarenja godine.” – Karlo Rafaneli
5. Grše - Platinum (YEM)
“Teško se sjetiti kad je neki hrvatski rap album izazvao toliku univerzalnu hvalu kao drugi album triljskog repera Grše. Prvi album ‘Tilurium’ dočekan je s primjetnim entuzijazmom, no ‘Platinum’ u svojih 45 minuta pokazuje razinu autorske namjere i ambicije rijetko viđene u sceni sve koncentriranoj na uspjeh individualnih pjesama. U tom smislu me podsjeća na ‘My Krazy Life’ debi YG-ja, još jedno ambiciozno ostvarenje koje predstavlja uvid u životni stil koji me apsolutno ne zanima. Ključna za to je jedna naizgled jednostavna, ali u praksi rijetko prisutna stvar – višeslojnost. Varijacija u instrumentalima i stilu repanja (ako već ne u tematici) uzdižu album debelo iznad prosjeka.” – Karlo Rafaneli
6. Toni Starešinić - Survival Kit (Menart)
“Nešto manje od četrdesetak minuta koliko album traje podijeljeno je u šest pjesama i donosi nam glazbu koja nas vodi putevima na koje smo već navikli kod Tonija, čujemo raznorazne utjecaje koji su vremenom utjecali i na njega, prvo kao slušatelja i ljubitelja glazbe, a na kraju i na njegovo autorsko glazbeno izražavanje.” – Boris Abramović
7. Sara Renar - Šuti i pjevaj (Croatia Records)
“‘Šuti i pjevaj’ je postapokaliptični album prepun dvoznačnih stihova koji se mogu, a i ne moraju odnositi na život u pandemiji. Višeznačnost je bila i dosadašnji zaštitni znak autoričinog rada, samo je sad hrabrijim, istodobno čvršćim i riskantnijim aranžmanima dobila novi instrumentalni okvir. Ovo je najzreliji album Sare Renar iako zbog svih navedenih karakteristika sigurno neće biti prihvaćen kao iznimno hvaljen prethodnik ‘Tišine’ iz 2016. No u tom i je čar, neprekidno kročiti naprijed, čak i kad ne znaš što te čeka ili kad možda i nije najpametnije.” – Karlo Rafaneli
8. The Gentleman - Hide & Seek (Intek Music)
“Od Hardinga do Waitsa, od Arsena do Cohena, u svakom trenutku slušanja ovoga albuma osjetit ćemo emociju podebljanu vrhunski kvalitetnom produkcijom u posebnim glazbenim pričama The Gentlemana. Emocija, melankolija i nostalgija na najjače pogađa ovaj album u srce svakog slušatelja, a sigurno je i da ga vodi u sam vrh ovogodišnje domaće produkcije.” – Boris Abramović
9. Mayales - Domovina (Aquarius Records)
“‘Domovina’ je njihov vjerojatno najbolji album dosad, a u odnosu na izvrsni prethodnik ‘Simbol za Sunce’ iz 2017. pojačava utjecaje psihodelije s kraja šezdesetih, samo filtrirane kroz studijska iskustva svega što se događalo poslije, bilo da se radi o shoegazeu, big beatu ili downtempu. Glavni plus ostaje Beluhanov specifični androgini vokal koji uparen s brojim harmonizacijama članova benda i vokalnih gostiju savršeno sjeda na raskošnu i šarenu zvučnu sliku. Napravljen znalački i s očiglednom ljubavlju prema pop formama iz kojih crpi inspiraciju, ‘Domovina’ sve eventualne ‘optužbe’ za pozerstvo demantira kroz izrazito jak i detaljiziran autorski rad.” – Karlo Rafaneli
10. Rebel Star - Početak i kraj (Pop Depresija / Geenger Records)
“Nova inkarnacija ‘buntovne zvijezde’ Milana Glavaškog dogodila se ovaj put u Zagrebu sa zagrebačkom ekipom koja između ostalih uključuje Željka Markuša, Zvonku Obajdin, Davora Rodika i još sijaset odličnih i raznovrsnih glazbenika, a ova suradnja iznjedrila nam je fantastičan, šesti album ovoga ‘čudnog’ benda koji se s vremena na vrijeme kao feniks pojavi i ubrzo nestane, ali uvijek za sobom ostavi glazbu vrijednu spomena. Jedino što kod Milana uvijek ostaje isto je promjena, a ova promjena iznjedrila nam je deset, možemo reći bisera autohtone panonske amerikane. Nadamo se da naslov albuma nije proročanski i da ovaj novi početak nije ujedno i kraj, jer sigurno je da bi nas veselila daljna suradnja ovoga autora s ovako dobrom ekipom. Sigurno jedan od vrhunaca ovogodišnje domaće glazbene produkcije.” – Boris Abramović
12. KOIKOI - Pozivi u stranu (Moonlee Records) / Miriiam - Call Me Up (Basic & Rough / Mudri Brk)*
“Debi beogradskog indie rock benda impresivni je spoj raznorodnih utjecaja. Od početnog dojma reske izravnosti Repetitora do brojnih psihodeličnih, synthpop, industrial i dance punk stilizacija Koikoi se ne zadovoljavaju jednim stilskim ruhom. Svaka pjesma predstavlja zasebni svijet povezan određenim estetskim i tematskim preokupacijama. Tekstualni minimalizam koji je zaštitni znak srpske rock scene još od osamdesetih Koikoi okružuju neobično ambicioznim aranžmanima u kojima su neprekidni pokret i dinamika naizgled jedina zakonitost. Završni rezultat je ponekad možda i prenatrpan idejama, ali svakako iznenađuje spretan prvijenac benda koji jako obećava.” – Karlo Rafaneli
“Miriiam spada među one kantautorice ili kantautore s nevjerojatnim albumskim otvaranjem svojeg diskografskog puta. Njezin debi je i glazbeno i tekstualno tu da ugrije naše tijelo ove prohladne zime, da ugrije i unutarnje tijelo svojim emocijama, ali i da dodatno zagrije situaciju na hrvatskoj glazbenoj sceni. Osjeti se u njezinim pjesmama i duh jedne puno šire scene od naše. Lakoća izvođenja pjesama je nevjerojatna, a mirnoća kojom to radi prosto oduševljava. Ravno albumskom otvaranju Mary May od prije nekoliko godina, samo u jednom drugom smislu. Zvuči i retro, ali i nije retro. Zvuči moderno, ali zapravo nije moderno. Atmosferično, emotivno, iskreno.” – Nikola Knežević
* identičan broj bodova i nominacija
13. Urban&4 - Lipanj, srpanj, kolovoz (Croatia Records) / Willow Avenue - Come What May (Los Angeles Agency)*
“Ove pjesme zvuče kao fragmenti zamagljene svakodnevice, dijelovi samo autoru poznatog šireg narativa. Ta zatvorena tekstualna crta u direktnom je sukobu s relativno konvencionalnom instrumentalizacijom. Iako se to načelno može učiniti manom, album uvelike profitira zbog te tenzije, nudeći tvrdoglavo osobnu viziju unutar vrlo pitkog ruha.” – Karlo Rafaneli
“Na momente će nas ovaj album odvesti na neki zvuk kojim je kročila Joni Mitchell na svome putu od folka prema jazzu, a malo kasnije možda i na neki zvuk Norah Jones na njenom putu od countrya, preko bluesa i prema jazzu, iako su usporedbe ovdje samo kao nekakve natuknice jer Willow Avenue su poprilično svoji. Willow Avenue novo je ime na našoj bogatoj sceni i ime je to od koga očekujemo još velikih stvari, a album “Come What May” nam svjedoči da su na dobrom putu.” – Boris Abramović.
* identičan broj bodova i nominacija
15. coco mosquito - l'after life (PDV Records)
“Album sjajno funkcionira kao pozadinska glazba, no u svojoj punoj snazi se pokazuje kroz opetovana slušanja, otkrivajući svu silu skladateljskih i aranžerskih detalja koji se doista ne sreću svaki dan. Izvori inspiracije nikad nisu skriveni, no fascinira lakoća kojom su povezani. Da je ovaj album objavljen za Soul Jazz ili Numero Group, gotovo bi se svakom moglo podvaliti da se radi o nekom zaboravljenom jazz funk soundtracku iz sredine sedamdesetih. To bi možda bila i otegotna okolnost u smislu nedostatka originalnosti, no glazba pršti tolikom količinom energije i zaigranosti da je naprosto nemoguće ne uživati u njoj ako imate imalo afiniteta za ovakve stvari.” – Karlo Rafaneli
Izvođači koji nisu ušli na listu, ili iz razloga što nisu imali minimalno dvije nominacije ili iz razloga što su imali manje bodova od ostalih, su (abecednim redom): Adari, Bor, Diskodelija, Doringo, freekind., Indigo, Maja Posavec, Porto Morto, Šiza.