RECENZIJA: Edo Maajka: “Moćno” – pandemijska introspekcija
5. svibnja 2022.
Karlo Rafaneli (101 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Edo Maajka: “Moćno” – pandemijska introspekcija

Otkad je s “No Sikiriki” iz 2004. dosegao ono što će se pokazati kao vrhunac popularnosti, Edo Maajka pokušava pomiriti status omiljenog rap hitmejkera za cijelu obitelj, neku vrstu “bosanskog TBF-a”, s neskrivenom željom za eksperimentiranjem.

Ta dihotomija je, čini se, razriješena po sistemu “jedan za vas, jedan za mene”. Prošli album “Put u plus” iz 2018. bio je “bendovski” Edo, snimljen u suradnji s iskusnim glazbenicima i usmjeren prema himničkim “self help” momentima za zborno pjevanje.

“Moćno” je pak pandemijsko ostvarenje nastalo u suradnji s producentskim veteranom Matkom Šašekom Kooladeom, vjerojatno najsvestranijim i najupornijim domaćim hip hop producentom. Oba albuma su donekle tematski povezana tvrdoglavim inzistiranjem na optimizmu. Ono po čemu se razlikuju su instrumentali i način na koji je ta tematika isporučena. “Moćno” je hip hop album, stilski poprilično šaren, ali gotovo potpuno lišen crossover potencijala za široku publiku i radijsku vrtnju.

Tekstualni mix introspekcije, društvenih opservacija, satire i afirmativnih poruka isporučen je ponekad direktno, a ponekad možda u i zbunjujućim metaforama, no uvijek je praćen vrlo zanimljivom Kooladeovom produkcijom koja varira od raznih klupskih mutacija, preko dancehalla do neo sola i boom bapa. Ponekad mješavina stilova bude i previše, kao u zbunjujućoj višejezičnoj “Finally” koja cilja na plesne podije, ali zbunjuje rastrganom strukturom i vokalnim gostovanjima. No, čak i kad nije sve idealno, svakako je zanimljivo i vrlo često pomaknuto.

Od svega dosad opisanog odudara “Svaki čovjek”, posljedni singl i potencijalni hit. Svatko tko imalo prati modernu regionalnu scenu čim čuje “Coby, jesi ti radio traku?” zna da se radi o produktu možda i najveće regionalne izvođačke i producentske zvijezde. Refren koji pjeva Dino Šaran posjeduje nekakvu kafansku, gotičku crtu koja se odlično nadovezuje na filmski širok trap instrumental. U takvom kontekstu Edo sa svojom kritikom materijalizma u stihovima djeluje namjeno odmaknuto, kao da pokušava potencijalnoj publici podvaliti trojanskog konja u maniri “Born in the USA”. Koliko će takva taktika upaliti u smislu da će omogućiti autoru daljnji prostor za eksperimentiranje, ostaje vidjeti.

Ocjena
3.5 out of 5

3.5

Dobro
3.5 out of 5