Nakon prvijenca “Kraken” iz 2018. godine Ivan Bonačić nedavno nas je obradovao svojim drugim albumom Dream Aviary koji je kao i prvijenac ponovo objavio za Geenger Records.
Ivan je mladi i vrlo talentirani saksofonist i skladatelj iz Dubrovnika koji je studirao saksofon na kod nas već čuvenoj jazz akademiji u Grazu i koji je već za vrijeme studija imao svoj kvartet, a s kojim uz neke izmjene radi i danas i s njima je iznjedrio i ovaj album. Iako Dubrovčanin, Ivan Bonačić je svoj rad preusmjerio u Zagreb, a i ekipa iz kvarteta je uslovno iz Zagreba, pa su tako u njoj osim Ivana i Viktor Lipić na električnim orguljama, Filip Pavić na gitari i Borko Rupena na bubnjevima.
Vrhunska ekipa poznata naravno svim ljubiteljima jazz glazbe kod nas.
U album prvijenac obično uložiš sve znanje i svu energiju koju si skupljao do tad tako da je već spomenuti “Kraken” vrlo lijepo odjeknuo među ljubiteljima jazz glazbe u nas, a i kritika mu je bila vrlo sklona.
Što se tiče drugog albuma uvijek je kružila fama da je drugi album ono najbolje što predstavlja nekog autora i ono nešto na čemu se posklizneš ili se daleko otkližeš.
Ivan Bonačić uspješno je izbjegao sve zamke drugog albuma i na još uspješniji način nastavio je svoju karijeru. Sve svoje uzore i fascinaciju improvizacijom i virtuoznošću tih “divova“ objedinio je i dodao im veliku dozu svoje osobnosti i uz vrhunsku pratnju napravio album u kojemu se može uživati.
Nešto više od četrdesetak minuta glazbe na ovome uratku vodi nas u jedan imaginarni sanjivi svijet u kojemu možemo uživati zatvorenih očiju i u kojemu putujemo jednim elegičnim mikrokozmosom kojim savršeno upravlja ovaj vrhunski kvartet.
Od uvodne stvari “The Phantom’s Jade”, pa preko “Microcosmus Sulcatus” i naslovne “Dream Aviary” koja zatvara prvu stranu albuma, pa preko “Swallow’s Elegy” i “Awayday” kao da slušamo jedan logičan nastavak prvijenca “Kraken”, čak ovaj put i u glazbeno nešto klasičnijem izdanju, a i fascinacija mitološkim bićima s prvijenca se nastavlja.
Apsolutno svaki član kvarteta na ovome albumu je ravnopravan, nitko nije “ravnopravniji“ od drugih, i svaki je imao puno prilike na albumu prikazati svu raskoš svoga znanja i talenta.
Ivan naravno na svim stvarima na albumu svira svoj tenor saksofon, a “nažalost“ jedino na “Swallow’s Elegy “zasvirao je flautu i to mi je možda malo i žao, jer eto, jako volim čuti flautu u jazz glazbi. Nije zamjerka, više je molba.
Album zatvara možemo reći jedna lokalpatriotska skladba, “Clouds Over Lapad” i na njoj Ivan Bonačić nakon svih ptičica daje glazbeni epilog ovome albumu u vidu posvete svojim korijenima.
Kompletnu glazbu i aranžmane za album napravio je Ivan Bonačić, album je sniman u Lemon Production Studiu krajem prošle godine, miks je radio Srđan Sekulović Skansi, a master Višeslav Laboš.
Kao jednom od pokretača festivala Dubrovnik Jazz Outbreak nadamo se da će Ivan Bonačić imati prilike predstaviti ovaj svoj album i u svome gradu, a sada kad je pandemija “kao“ prošla i kad smo se navodno vratili na stare postavke nadamo se da će biti prilike i za šire predstavljanje ovoga albuma.
I ovaj album je na neki način pandemijsko dijete kao uostalom i većina nedavno snimljenih albuma i bez obzira što je nastajao u muci (ili kako bi rekao najveći..“With Pain I Was Born“…) želimo ovome albumu jedan zdrav život i želimo mu da dopre do što većeg dijela publike jer svojom kvalitetom to u svakom slučaju zaslužuje.
Dubrovnik očigledno nisu samo zidine i kruzeri, Dubrovnik ima i svoju jazz priču koju nam kroz svoju glazbu donosi Ivan Bonačić, a veliki dašak tog jazz Dubrovnika možemo čuti na Dream Aviary.