Marta Kolega i Dunja Bahtijarević dvije su pjevačice i pjesnikinje čiji su se putevi do sada nekoliko puta isprepletali, a sada je očigledno došlo vrijeme da svoj susret pretvore u suradnju koja je rezultirala projektom koji je po svemu jedno jedinstveno i do sada barem u ovakvom obliku neobjavljivano djelo, barem ne na ovom našem prostoru.
Album “Pjesme” jedan je neobičan, ali u slučaju Marte i Dunje sasvim logičan spoj stapanja glazbe i poezije u kojemu i jedan i drugi izričaj ne moraju bitno biti nositelji nego se zaista savršeno nadopunjuju. Obje djevojke odavno se bave proučavanjem i izvođenjem tradicijske glazbe, a očigledno poetski moment je već odavno bio u njima i u ovom projektu samo je isplivao i sjeo na svoje mjesto. Album “Pjesme” možemo reći da tvori zaseban i inovativan žanr koji dosad nije bio prisutan na našoj glazbenoj i književnoj sceni i s jedne strane on jest ali i nije poezija, a isto tako jest i nije glazba. Dvanaest “pjesama” na ovom albumu u nešto više od četrdesetak minuta donosi nam slike koje su otpjevane ili izgovorene i koje donose crtice iz djevojačkih života.
Marta Kolega fokusirala se na španjolsku i latinoameričku tradiciju, kao i na mjesta susreta Istoka i Zapada, dok se Dunja Bahtijarević usredotočila na sevdah i tradicijsko pjevanje Bosne i Hercegovine. Dolazak pred svoju spaljenu kuću u Bosni odakle je izbjegla ratnih godina, u Dunji budi bolne uspomene koje se evociraju u pjesmi “U snu” i daje još jedan pogled na tragediju koja se događala na ovim prostorima.
Martina poezija je suvremena i pisana u tradicijskom obliku čakavštine iz mjesta Kali na otoku Ugljanu, a i Dunjinu štokavštinu više ne moramo slušati kao standardni jezik već je možemo doživljavati kao dijalekt.
Dvije vrhunske umjetnice Marta i Dunja u projektu “Pjesme” donijele su nam jedno novo do sada sasvim nepoznato iskustvo za koje se nadamo da ćemo ga moći čuti i vidjeti i na pokojem “koncertu“, ali i na nekoj poetskoj večeri jer ovakav novi i poseban izričaj zasigurno zaslužuje predstavljanje široj publici.
Foto: Marina Uzelac