Razmišljao sam od koncerta o naslovu ovog izvješća, prvo sam htio odabrati “space jam” kao relevantan opis onoga što sam čuo i vidio u Petom Kupeu (u četvrtak, 28. rujna), ali sam shvatio da je ovo cijelo iskustvo bilo iznad tog opisa. Pa hajdemo onda do kraja!
Ulazim u Peti Kupe i vidim aranžman stolova i stolica, prekrasan doduše, ali me malo sve zbunilo s obzirom da znam o kakvoj se glazbi radi. Ali je ipak sve bilo jasno. Pogotovo kada se prostor ispunio. Toni Starešinić je glava Borga, članovi njegovog benda su tzv. Kolektiv, a mi smo nove jedinice koje tek trebaju postati dio ove velesile. Otpor je uzaludan. Malo humora ne škodi u uvodu, a i zašto ne ova tematika s obzirom da je Toni ljubitelj Sci-fi filmova. Ali doista. Glazba nas je sve osvojila i preuzela, u potpunosti zavladala umom i tijelom, odvela nas je na neistražena svemirska bespuća kojom vlada melodična i psihodelična elektronička jazz brija upotpunjena drone glazbom, beskrajnim modulacijama, sjajnim harmonijama i u konačnici besprijekornom svirkom. Zajeban opis, ali je zaista takav. Možemo to reći i na ovakav način – Toni Starešinić je u neku ruku skromna rock zvijezda oko koje je okupljen naš pandan takoreći The E Street Banda, što bi rekao The Boss, najboljeg benda na svijetu. I kad uđete u njihovu priču, kad duhom stupite na pozornicu i osjetite njihovu vibru, shvatit ćete s kojom oni odanošću i posvećenošću sviraju te koliko u svemu uživaju. Klavijature, moogovi, sintesajzeri, sekvenceri, što sve neće biti ispred Tonija Starešinića i s druge strane Lea Beslaća, koji uz to još genijalno svira i flautu. Na pozornici i povučeni Silvio Bočić, biser hrvatske bubnjarske scene, ali i gitarist Zoran Majstorović, čovjek koji je na ovom koncertu pokazao da se može svirati gitara i s obje noge u zraku. Sjedio je na povišenoj stolici, ne brinite, ne idem u spirituani aspekt koncerta. Iako, spiritualnost je nešto što možete doživjeti ovdje, na takav način se povezati s glazbom. Pogotovo kad Zoran zasvira oud. A kad govorimo o glazbi, ona je atmosferska, trilerska, lijepa, ali i napeta. Ima savršeni drive, drži nas u neizvjesnosti do samoga kraja. I pitao sam se na koncertu ima li kraja, nadam se da ga neće biti jer mi glazba i dalje odzvanja u glavi. Ne zbog lošeg razglasa, nego zato što će mi ostati u sjećanju vječno.
Toni Starešinić je koncertno promovirao album “Survival Kit”, još jedno maestralno djelo njegove diskografije, hoćemo li uzeti u obzir solo karijeru ili bendovsku (Chui, Mangroove), a možemo tu nabrojati i njegov utjecaj na JeVeux ili Josipu Lisac… Kad smo već kod toga, Josipa Lisac je bila na koncertu, kao i neke druge glazbene kolege i prijatelji. A Željka Veverec (JeVeux) je bila zadnja gošća koncerta, kao šlag na torti ili kako bi rekao Toni, jedna glazbena diva. Bili su tu i drugi gosti na pozornici, “ludi” Vojkan Jocić koji izgleda kao labud kad se stopi sa svojim saksofonom dok nenormalno svira ovaj instrument, zatim Edo Maajka koji je s Tonijem i bendom izveo pjesmu “Moćno”, ali u aranžmanu koji je zamislio Toni. Dakle, ovo je bila jedna vrsta ekskluzive, a priča je vrlo zanimljiva. Toni je stvarao “Survival Kit” u istom trenutku kad je Edo radio na albumu “Moćno”. Toni je imao svoje, takoreći bizarne, ideje, a Edo svoje, no dva različita ukusa ipak nisu bila funkcionalno ukllopljena. No, “Moćno” je zaživjela i to u nevjerojatno ludoj izvedbi. Svaka pjesma imala je svoje solo bravure, pa smo često čuli pune potencijale glazbenika na pozornici. Puno je tu i pedala, odnosno efekata, delay echo momenata, distorzije. Bubnjevi su lijepo zategnuti i lepršavi u isto vrijeme, gitara je prodorna, flauta kao da lebdi iznad nas, a Toni kad spusti glavu na svoje instrumente i krene s ludim facijalnim ekspresijama – sve je jasno. Asimilirani smo. I otpor je uzaludan. Od gostiju treba spomenuti Andreja Jakuša koji je svirao trubu na psihodeličan način, s puno efekata i pedalom. To je doslovno bilo svemirsko iskustvo. Moje oči zinule kao nedjeljom ujutro na burek s mesom na Čulinečkoj u Zagrebu, a uši kao da ne mogu vjerovati i pokušavaju razumjeti što se događa. A tek kad čujete uživo “Digital Traffic Jam”? LSD moment.
Iako je ovo bila promocija albuma, Toni se nije libio izvesti i neke druge numere. Kako sam rekao u uvodu, ovo je bio space jam, sve je bio jedan veliki medley, pa je tako Toni za kraj ostavio svoje najdraže pjesme uključujući “Where It Goes” s albuma “Put na Mjesec” Mangroovea, “The Next Season” koja je i nastala u suradnji s Jakušom, te “Azimuth theme” koja ima posebnu priču. Naime, skoro će Toni napuniti 20 godina karijere koja je započela u Purgeraju čiji je voditelj tada bio Hrvoje Jelković, sadašnji voditelj kluba Azimut u Šibeniku. Napravio je čudo s Purgerajom gdje je, kako kaže Toni, nastala cijela jedna scena, a sada isto to radi i s drugim klubom i u drugom gradu. Emotivan trenutak i onda raspašoj. Jesam rekao kako Toni u svojoj formaciji nema basista, baš kao što ga nisu imali Doorsi na svojim koncertima?! I ne nedostaje, jer se bas dionice kompenziraju s raznim crno-bijelim tipkalima. Spominjem Doorse, jer je Toni također, kao što sam već istaknuo, prava rock zvijezda, samo ne živi životom seks-droga-rock and roll, nego skromno, štoviše u polumraku, stvara, izmišlja neki vlastiti svemir koji tek polako otkrivamo. I odlučili smo se u potpunosti preseliti tamo. Jer tamo je raj. Za uši, um, tijelo i srce. Oči su zatvorene. Osmijeh sveprisutan, baš kao i kod glazbenika na pozornici. Kad vidite koliko uživaju i na kakav način, kako se samo trebaju pogledati da znaju što slijedi – čisto savršenstvo! Toni i ekipa imaju “survival kit” za nas. Uzmite ga – preživjet ćete!
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”78256″]