IZVJEŠĆE/FOTO: Fit i dalje ima najljepše pjesme o (izgubljenoj) ljubavi
3. studenoga 2023.
Nikola Knežević (2809 Članci)
Podijeli

IZVJEŠĆE/FOTO: Fit i dalje ima najljepše pjesme o (izgubljenoj) ljubavi

Riječki Fit, bend koji je nastao 1982. godine i koji se u početku naslanjao na punk, što je tada bilo normalno za riječku scenu, brzo se okrenuo na melodične pop rock pjesme koje su sve do danas ostale svježe. 

Generacijski Fit nije moj bend, a ni naziv benda nije usko vezan uz mene, otkrio sam ga detaljno dosta kasno, takoreći u zadnje dvije godine. Naravno da sam znao tko su Fit, ali kao i većina moje generacije vezao sam ih uz pjesme “Mačka” i “Zaboravit ću sve”, a tek nedavno sam shvatio da ovaj bend ima najljepše pjesme o ljubavi, zaljubljivanju, osvajanju, svim tim malim pikanterijama koje čine naš (ljubavni) život ljepšim, odnosno od muvanja ispod stola, preko smotanosti (jer kad si zaljubljen ujedno si i najsmotaniji), do činjenice da su neke ljubavi ipak nemoguće, ali ste svjesni da je ta, nazovimo je avantura označila najbolje trenutke vašeg života. To su Fit. Znaju napisati pjesmu s kojom ćete se emotivno i na bilo koji drugi način povezati, pronaći sebe u njoj, zapjevati i zaplesati, a hoće li nakon svega biti osmijeh na licu ili suze na obrazima ovisi u kojoj ste fazi ljubavi.

Foto: Nikola Knežević

Mali pogon Tvornice kulture – razmišljam je li moguće da rijetki žele čuti ovaj kultni riječki bend. Pripisujem slabiji odaziv ljudi drugim koncertima u gradu, no, u razgovoru s nekim frendovima i poznanicima ipak shvaćam da Fit zapravo nikada nije mogao uspjeti u Zagrebu onako kako bi i oni i mi htjeli. S obzirom da su riječki bend koji je imao diskografa iz Beograda, PGP RTB, tako je njihova glazba najviše prolazila lokalpatriotski i kod susjeda, iako je obavijena kultnim statusom zbog puno većeg odjeka. Mogao bih reći da je to bend koji jednostavno nije imao sreće da bude više popularan. No, ujedno mislim da je to bend koji najbolje možeš doživjeti tamo gdje je njihovo prirodno stanište, a to je Rijeka.

Ali ipak još nekoliko riječi o zagrebačkom koncertu. Set lista se sastojala od 22 pjesme plus dvije koje su izveli na bisu, no sve je nekako brzo završilo jer sve što je dobro kraktko traje, a i Fit je bio u nevjerojatnoj formi. Svirkom zaista na visini zadatka, pa čak i vokalnom izvedbom. Bajo (Davor Lukas) ima identičan glas kao i u počecima, jedina razlika je koja kila viška, a Zorko Opačić na gitari, kao glavni autor, Alen Tibljaš na bubnjevima i Mirko Sokolović na basu sjajno su ga pratili kao back vokali. Tu je i ritam gitarist Tihomir Pruša koji je itekako primjetan u pozadini svih pjesama. Ispočetka je bilo jasno da će ovo biti dobar koncert, ali kako je svirka odmicala, tako se ispostavilo da će ovo biti vraški odličan koncert. Valjda je i njima trebalo da probiju onu početnu nervozu. Plus kad vidite razmak od nekoliko metara od publike koja se nije skroz priljubila pozornici, nije jednostavno zasvirati. Ali, nemojte ovo uzeti kao informaciju, jer je mali pogon Tvornice kulture bio jako dobro popunjen, reklo bi se taman da se zapleše bez da nekoga morate laktariti i obratno.

Foto: Nikola Knežević

Otvarajuća “Rock and roll je kriv za sve” sve je nagovijestila, a odmah u početku čuli smo i “Ne mogu bez nje” da bi potom izveli potpuno novu pjesmu koja se našla na aktualnoj kompilaciji objavljenoj za 40 godina benda – “Otploviti”. Na svakom koncertu Fit izvedu i pokoju obradu, a ovoga puta su izveli “Siđi do reke” benda U škripcu koju su simbolično preimenovali u “Siđi do Rijeke”. A Rijeka je oduvijek bila nešto posebno i kao da je ovaj trenutak na koncertu označio početak najboljeg dijela večeri. “Mačka”, “Daj mi ruku” i “Makni kosu s očiju” – ima li boljih pjesama za razmišljati o ljubavi, kakva god da je. Da je Fit bio i ostao nešto posebno dovoljno govore i suradnje s početka karijere – u stvaranju prvog albuma pomogli su im i članovi EKV-a, legendarni Milan Mladenović i Ivan Fece Firči. Stoga, obrada EKV-ove “Ti si sav moj bol” na ovom koncertu je zapravo logičan potez, ali i dosta emotivan. Za nas neriječane simpatično je za čuti koliko se Rijeka spominje u njihovim pjesmama ili je možda bolje reći koliko se Rijeka može osjetiti u njihovim pjesmama. Bend je i dalje nevjerojatno utegnut i odlično zvuči u bilo kojem obliku, baladnom ili nešto žešćem. Znoj frca, ali ne staju. “Kišno popodne, “Rijeka”, “U-je” – može li bolje? Može! “Bubanj” ujedno pokazuje koliko je Tibljaš izvrstan bubnjar, ali i koliko je ovaj bend spreman za ovaj, još jedan, comeback. Koncert polako prilazi kraju, a ostale su nam još neke neostvarene želje. Ubrzo više neće biti neostvarene. “Valovi”, “Novi dan”, ultimativni hit “Zaboravit ću sve” i “Telefon” na najbolji mogući način završili su ovu riječku večer u Zagrebu. No, publika ih nije htjela pustiti samo tako, pa su na bisu izveli pjesme “Uživaj” i još jednom “Mačku”. Energija ne može biti bolja, a kako je bend bio uigran, tako nije bilo problema niti sa zvukom. Povremeno je Bajo animirao publiku za sing-along, što je bilo itekako uspješno. Naravno da je bilo i Riječana u publici, odnosno onih obožavatelja koji će biti na dva koncerta Fita u tri dana.

Foto: Nikola Knežević

Ne mogu se oteti dojmu da mi je prežao što Fit nisam ranije detaljno istraživao, bez obzira što nije bend moje generacije. Ali nekako se ispravila ta nepravda spletom nekih jako lijepih okolnosti. Do te mjere da se vidimo u prvom redu i u riječkom Exportdrvu ove subote. Rijeka je lako osvojila moje srce, što zbog nekih od nadivnijih trenutaka u mojem životu, što zbog nekih od najdivnijih prijatelja, ali i najdražih bendova u mojem životu. Sudbina!

Foto: Nikola Knežević