Skip to content Skip to footer

RECENZIJA: Radio Aktiv: “Zbiljske vježbe” – glazbeno i tekstualno zazivanje optimizma koji nam je nužno potreban

Korijeni benda Radio Aktiv sežu još u sada davnu 2009. godinu, a diskografski su aktivni od 2012. godine kada objavljuju album prvijenac “Grije nas isto sunce”.

Svidjeli su se u to doba i publici i kritici koja im dodjeljuje titulu najboljeg mladog benda Hrvatske. Tri godine nakon prvijenca stiže drugi studijski album “Stvarnost između reklama”, a od tada do ove godine nastupila je duga stanka. Poneki energični nastup uz poneki novi singl popunio je nekako ovaj vakum, ali proljetos je napokon izašao treći studijski album, možda čak i ponajbolji u njihovoj nevelikoj diskografiji.

Njihovi poletni ska/reggae ritmovi s primjesama funky/new wavea artikulirani u pitke pop aranžmane iznjedrili su u albumu “Zbiljske vježbe” jednu vrlo slušljivu kombinaciju koja je zanimljiva za slušanje, a vjerojatno će biti još zanimljivija na nastupima uživo. Upravo nastupi uživo su ono što Radio Aktiv najbolje zna i ono po čemu su uostalom i poznati.

Od uvodne pjesme “Svaki tjedan” pa do instrumentala “Proći će” koji zatvara ovaj album dobili smo u nekih trideset pet minuta jedanaest pjesama koje i glazbeno i tekstualno zazivaju optimizam koji nam je nužno potreban u ovim turobnim vremenima.

Tekstovi pjesama na albumu govore nam ponajviše o svijetu koji nas okružuje, o svijetu bezidejnosti, ali pjesme su prepune optimizma koji možda i nema neko pokriće ali je nasušna potreba, jer bez tog optimizma stvarno nemamo nikakve šanse i srljamo u nešto čega možda ni sami nismo svjesni.

“…kad gledam ovaj svijet i promišljam što nudi,
već polako čudi me što ništa me ne čudi…”

 Možda najdraža pjesma na albumu mi je (trenutno) “Ima li života prije smrti” koja na vrlo lijep način postavlja jedno možda i egzistencijalno pitanje.

“…sretan i ispunjen, il’ sasvim promašen,
život odavno savršeno zamršen,
da bi ga spoznali moramo pitati pitanje koje nikad nismo pitali,
ima li života poslije smrti,
ili samo čekamo raj…”

Najljepši dašak optimizma dobivamo pred kraj albuma u pjesmi “Neki bolji svijet” u kojoj vidimo da je ponekad dovoljno uspjeti upaliti malo svjetlo da izađemo iz mraka, a nekad je to malo svjetlo baš muzika. Ona muzika koju svira Radio Aktiv je upravo ono svjetlo koje nam je ponekad možda nasušna potreba za bijegom iz mraka u ova vremena. 

“…prije nego snove potrošim palim mali mrak,
i odlazim u neki bolji svijet koji postoji za nas,
u kojem pjevamo na glas, u kojem tuga nestaje,
gdje muzika ne prestaje…”

Većinu glazbe na ovom vrlo dobrom albumu napravio je Branimir Čubrilo, a cijeli bend zvuči vrlo kompaktno i uigrano. Svakako pokušajte uhvatiti priliku i pogledati Radio Aktiv uživo jer osim što ćete se dobro isplesati, dobit ćete i veliku dozu adrenalinskog optimizma. Treba nam to jako.

“…zato ne daj da nam
zatvaraju oči,
da zivimo u samoći,
zato ne daj da nas
da nas opet sutra
jučer budi svakog jutra…”