Iako je početkom osamdesetih na europskim ljestvicama gotovo dominantan izričaj bio synth-pop, kod nas nije doživio takvu glazbenu revoluciju kao u puno razvijenijim zapadnim sredinama. Da spomenemo samo nekoliko najvažnijih: Euthytmics, Depeche Mode, OMD, Yazoo…
Kod nas se tek na prste jedne ruke mogu nabrojati značajni albumi synth popa, prvi album slovenskih Videosexa, prvi album Borghezije, prvi album Denis & Denis, jedini album Remek depo Beograda, manje poznate Šizike, Laki pingvini… Razlog tomu nije nedostatak kreativnosti, već ga se mora tražiti u vodama materijalnih mogućnosti glazbenika toga doba. Sintesajzeri su bili u to vrijeme enormno skupi, gotovo nenabavljivi na našem tržištu, a ako niste član neke asocijacije glazbenika, šverc takvih instrumenata je bio jako rizičan posao.
Ipak, postojala je scena koja je zamijećena samo u radio emisjama posvećenih demo snimcima. Tek pokoje vinilno izdanje (Demo Top 10 Ventilator) slabašno se dotiče nekih aktera. Među njima je upravo objavljeni album u izdanju beogradskog Discoma, “Oskarova fobij”a, kompilacija njihovih najkvalitetnijih snimaka u razdoblju od 1983 do 1986. Upravo je ta prva plovica osamdesetih bilo moje razdoblje otkrivanja glazbe bez uplitanja starije (čupave) generacije koja nikako nije mogla prihvatiti neminovne promjene koje donosi novi talas/val.
Priča o ovom bendu seže upravo u vrijeme buđenja synth popa u nas. Mogućnost potpisivanja ugovora za ljubljanski RTV spriječio je upravo Videosex. Izdavač nije htio imati dva čista elektronička banda sa ženskim vokalom pod istom etiketom u isto vrijeme. Danas mi je to teško razumljivo jer “Oskarova fobija” itekako zvuči za to doba aktualno. Naravno, ne mogu ući u svijest tadašnjih urednika, no njihova odluka (ne samo ovog izdavača), možda je u to vrijeme bila i opravdana. Na ovom albumu nema “jakog” hita, a tržište je bilo preplavljeno novim izdanjima. No mogli su se voditi linijom “na onome zarađujem, u ovome uživam”.
Prva strana albuma, prva postava (u pitanju je samo duet, autor i instrumentalist Dejan Novčić i vokalistkinja Maja Atanasijević) snažno vraća nostalgične osjećaje tipične za to vrijeme. Provokativni tekstovi kojima ipak nedostaje malo hrabrosti da se pređe dozvoljena granica koju su uspješno prešli Videosex. Pjesma koje se pojavljuje u dvije verzije, “Antički poroci”, u tekstu kao da skreće pažnju na dekadenciju prvih demokracija, (antički poroci više ne žive), no danas su se probudili u najjačem zanosu u zadnjih nekoliko tisuća godina. “Narcis” je itekako aktualan. Priča o osobi zaljubljena u sebe, uvjerenoj u svojoj “arisokratskoj” nadmoći nad običnim ljudima. Poznato? I ostatak pjesama iz najranije faze odaje karateristični crtu novovalnog sklopa tekstova. Mlađi snimci su zreliji, a tekstovi postaju neprimjetni, gotovo konfekcijski. Iako vokali Snežane, Sanje i Sandre ne mogu i ne smijem kritizariti, a koje su otpjevale pjesme u kasnijoj fazi. No, zanemarimo tekstove, glazba je (iako zvuči kao vrlo dobar demo snimak, što u stvari i je) vrlo plastično prikazala vrijeme tadašnjeg razmišljanja mladosti.
Unatoč svojim (tehničkim) manama, ovo nikako nije zanemariv dokument. Nama, koji smo bili te sreće da živimo u to vrijeme, budi nostalgiju i stvara dojam jednog prošlog sretnijeg vremena. Novija generacija može samo učiti, ukoliko im to dozvoli slobodno vrijeme provedeno na TikTok-u, i mentalni sklop koji im priječi uživanje u istraživačkim dosezima njihova genetskog nasljeđa.
Ploču u Hrvatskoj možete kupiti OVDJE.
